Nakon pobjede Demokratske opozicije Srbije (DOS, predvođene Đinđićevom Demokratskom strankom (DS) na izborima u decembru 2000., 48-godišnji Zoran Đinđić preuzeo je vođenje vlade u januaru 2001. Doktor filozofije, koji je također studirao u Njemačkoj, uživao je veliki ugled u inostranstvu. Obećao je investicije i radikalnu reformu države i društva, koje je trebalo urediti po zapadnom modelu, javlja HINA.
Pokrenuo je reforme, ali se susreo sa protivnicima iz redova opozicijskih stranaka te pojedinih članova DOS-a. Velika prepreka bila je i činjenica da su državne strukture na kojima je počivao Miloševićev režim sačuvane u gotovo nepromijenjenom sastavu.
Njegova vlada sarađivala je s Haškim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije i predala mu je nekoliko optuženika, među kojima i bivšeg predsjednika Srbije Miloševića. Nakon više od dvije godine obnašanja dužnosti, sprega politike i kriminala organizovala je njegovo ubistvo.
Počinili su ga pripadnici zloglasne elitne policijske specijalne jedinice JSO, tzv. Crvene beretke, te jedne od dvije najjače kriminalne grupe u Beogradu, Zemunskog klana.
Đinđić je 12. marta 2003. ubijen iz snajpera u dvorištu zgrade vlade, usred bijela dana. Kasnije je u bolnici podlegao povredama.
Ranjen je i njegov tjelohranitelj. Iste su godine čak četiri pokušaja atentata na njega propala, a zadnji samo nekoliko sedmica ranije.
Zamjenik zapovjednika Crvenih beretki Zvezdan Jovanović, koji je pucao na premijera, 2009. je osuđen za njegovo ubistvo na 40 godina zatvora.
Za organizovanje atentata na istu je kaznu osuđen i bivši zapovjednik Crvenih beretki Milorad Ulemek Legija. Jovanović je tvrdio da je ubojstvo izvršio po nalogu Legije, koji mu je rekao da Đinđić namjerava Haškom sudu izručiti pripadnike Crvenih beretki.
Na višegodišnje zatvorske kazne osuđeno je ukupno 12 osoba, od kojih su tri već odslužile kazne. Na dan atentata u Srbiji je proglašeno vanredno stanje i pokrenuta je akcija Sablja, do tada najveća policijska akcija protiv organizovanog kriminala.
Privedeno je i ispitano gotovo deset hiljada ljudi, od kojih je oko hiljadu zadržano. Politička pozadina ubistva do danas nije razjašnjena, kao ni smjene sudaca i tužitelja na suđenju te zastrašivanja i ubistva dvoje svjedoka. (tl)