U migranta te ljubim: Ljubače noćas ne smiju pasti!

2
765

Potpuno je politički nepodnošljiva ispraznost kojom velika većina tuzlanskih vijećnika mlatara sve važnijim temama u vremenu svojih redovnih, a kamoli vanrednih, sesija u 300 hiljada KM budžetski vrijedno renoviranoj svojoj sali, u kojoj aminuju, drijemaju, prizivaju duhove, „bacaju grah“, ustaju na himnu i sl., ili se bave sve samim top-svjetskim temama šemom: kućo moja na tri boja, pendžeri u žari. I uvijek, sve što su tematski udaljeniji od striktno lokal-komunalne problematike, to intenzivnije propadaju u blato sopstvene demagoške provincijalne oholosti i najobičnije dnevnopolitičke glupavosti.

I baš kad im je ponestalo banalnosti najnovijih „komunalnih taksi“, usvajanja još jednog „prijedlogovog nacrta budžeta“, bavljenjem ex-predsjedavajućim Acom-ode-dođe-nema-ga-ima-ga-drži-ga, etc., odjednom, upravo sad i ovdje, je pred njih i njihova bijela zabrinuta lica, banula cijela hrpa tamnoputih migranata-beskućnika i zaprepastila ih svojim postojanjem u vascijelom nam Gradu, a posebno oko Autobusne stanice. To što su nesrećnici-namjernici, baš kao i mi sami koliko do juče, tu oko nas mjesecima, njih ne zanima: nije im to rečeno, nije bilo u materijalima sjednica, a nije „ozbiljno“ ni na dnevnom redu. Do danas, hvalim Te Bože.

Posebno su se cijenjeni i uvaženi vijećnici „politički“ šokirali činjenicom da te naše bjelosvjetske taze komšije imaju ama baš iste potrebe kao i mi sami: sigurnost, spavanje u čistom, toplom i zatvorenom prostoru, hrana, higijena, dnevne sanitarije, medicinska zaštita… I umjesto da se proceduralno-organizacijski pozabave upravo neophodnom operativom obezbjeđivanja elementarnog preživljavanja dopalih nam nesretnika, odlučili su da rezolutno pozovu na odgovornost svu međunarodnu zajednicu zaključno sa Vijećem sigurnosti UN, uključivo i NATO, Vladu TK, Vladu Federacije, Ministarstvo sigurnosti BiH i Savjet ministara BiH. Usputno, a da ništa ne košta, opasno su naružene i sve udruge pčelara, voćara, boćara, lovaca, ljubitelja dobre kapljice, sevdaha, te svi drugi znani i neznani, a duboko umiješani u „migrantsku krizu“ u našem Gradu: svjetsku, a našu.
Da bi stvar bila još „ozbiljnija“, nekoliko gradskih rubnih, ali ne manje važnih, mjesnih zajednica, potpuno su prizemno-manipulatorski pozvani sa govornica Gradskog vijeća na „budnost i na odbranu svim sredstvima svojih vjekovnih pragova i ognjišta“ i da će se, ako zatreba, a valjda neće, svi vijećnici/ce čak svojim golim grudima ispriječiti najezdi divljih migrantskih plemena Azije, Afrike, a i šire.

To je naš Grad, njegovi izborno birani narodni predstavnici, ponajbolji od nas, naši ponos i dika, živuća savjest čovječanstva, nada i primjer za sve druge kako se nositi sa dotičnom svjetskom zavjerom i džehenemskom pošašću: je*aćemo temeljito majku migrantima. Sada i ovdje, statutarno ili nestatutarno, teoretski i praktično, efikasno bezdušno i bezosjećajno, sasvim nam je svejedno. Ljubače, Par-Selo, Pasci Gornji, Husino…, noćas ne smiju pasti!

Tuzla je već poodavno pala, posebno oko etabliranog migranskog kampa „Autobusko-željeznička stanica Kreka“, ali to još niko u Gradskom vijeću i Upravi Grada nije primijetio: bave se „komunalnim taksama“ i sl., kao i presudnim otporom spram posarajevljenog kalesijskog Salkice, gradačačkog Fadila, Fahrinih gazija i punokrvnih Čovićevaca.
Naravno, ona uvijek neizbježna šaka mrskih volontera-izdajnika i bliskih saradnika „tamnoputih okupatora“, njih desetak ili nešto više, u nepodnošljivoj tišini se bave održanjem njihovih golih života na dnevnoj bazi, pokušavajući tako da pored toga, spase i naše duše, naša pretvrda, kamena srca i da nas izbave iz kolektivnog, neoprostivog grijeha spram tuđe gigantske nesreće i dramatične patnje, tu pred našim očima.

Ako smo Tuzlaci, već višekratno dokazano civilizacijski humani spram drugih i, navodno, drugačijih, budimo to ponovo, budimo sasvim obični ljudi koji pomažu drugima u nevolji, ko god je izazvao, a to, ipak, nije lako.

Lakše je biti tzv. tuzlanski vijećnik. To je barem jednostavno: to može, uglavnom, svaka šuša: oni i njihovi politikantski šefovski sponzori, su ti od kojih treba ponovo odbraniti naš Grad. Ako smo još tu. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

2 Komentari

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here