U godini velikog jubileja ekipe RSD Sloboda bez ijedne titule prvaka! (Foto)

0
564

Krajem godine RSD Sloboda, ujedno i nogometni klub Sloboda, obilježit će veliki jubilej: 100-godišnjicu osnivanja i djelovanja. Rijetke su u našoj zemlji, pa i šire, sportske porodice s tako dugom tradicijom.

Ne sumnjamo da će prilikom proslave „pasti“ velike riječi o tradiciju koja se ne gasi, spominjat će se prijeratna i rijetka sportska dostignuća poslije rata. Ali, sumnjam da će se u slavljeničkom raspoloženju i u svečarskim govorima spomenuti jedna porazna činjenica: nijedna sportska ekipa iz sastava RSD Sloboda u godini jubileja neće osvojiti naslov prvaka države, što je također kuriozitet!

I ne samo da ga neće osvojiti, nego će po plasmanima u prvenstvima biti daleko od prvih mjesta, a ta neslavna tradicija također dugo traje.

Nikad do titule ili trofeja kupa

Okosnica RSD Sloboda je FK Sloboda. Zvuči čudno, ali je činjenica da klub nikada u istoriji nije bio prvak BiH, barem kada se sumiraju rezultati prijeratnih i poslijeratnih zajednmičkih prvenstava države. Sloboda nikada nije osvojila ni kup države, bilo da je riječ o Jugoslaviji ili Bosni i Hercegovini, a osam puta je igrala u finalu!

Jedini trofej, koji se spominje, jeste titula pobjednika Kupa prvoligaša 1971. godine, kada su nanizali Crvenu zvezdu (4:1 – Jevremović tri gola i Cerić, za Zvezdu gol postigao Karasi), Olimpiju iz Ljubljane (4:0 – Glavović i Slakić po dva gola), Hajduk u Splitu (1:0 – Mulahasanović), te u finalu Željezničar (1:0 – Hatunić).


Oduće sezone Sloboda je ponovo igrala u finalu Kupa prvoligaša, ali nakon 0:0 na Tušnju sa C. Zvezdom, u revanšu su u Beogradu poraženi 2:0). To je, ujedno, bila druga i zadnja sezona Kupa prvoligaša.

Šta su ostali rezultati kojima se Sloboda može pohvaliti? To su Kup UEFA 1977. godine (1. kolo Las Palman 0:5, 4:3), dva plasmana u Evropsku ligu (Musemić, te nešto prije Malkočević, kada ekipa zbog licence nije odigrala nijednu utakmicu, nego je umjesto Slobode voljom moćnika iz NS BiH uletio Široki).

Aktuelna sezona je ipak neuspjeh

Prije rata Sloboda je sudjelovala u Balkanskom i Rapan kupu, poslije rata dva puta u Intertoto kupu (oba puta Malkočević), kada je prošla prvo kolo (Akureyri – Island 2002. i Publikum Celje 2003. godine). To je sve.

U ovoj sezoni, Sloboda je trenutno na 7. mjestu, vjerovatno će tu i ostati, a plasman sa 38 bodova (10-8-13), s osvojenih 40 posto bodova od mogućih 93, skroman je i na granici neuspjeha, tim više što Tuzlaci iza leđa nemaju nijednu ekipu s dugom premijerligaškom tradicijom. Svi su ispred! Već tri sezone se najavljivala Evropa, ranije čak s projektom „zlatna karika“ i titula u jubilarnoj godini, a završeno je skromno, čak nedolično ugledu i tradiciji Slobode. Izuzetak su juniori trenera Amira Spahića koji su dogurali do finala, a trofej im je uzelo Sarajevo.

Koliko je do ljudi iz Slobode, toliko je i do čelnika Grada, kojima je „svetinja“ odavno trećerazredna briga, čak ispod sterilnih i odavno dosadnih Književnih susreta. U godini jubileja niti je bilo posebnog programa, a niti potpore da se napravi iskorak, makar ka Evropi. Zaokupili su se ljudi drugim, političkim brigama, a do tradicionalnih vrijednosti grada stalo im je koliko do lanjskog snijega. Tek toliko da se zna.

Nema Dite, a ni obećavajućih rezultata

Košarkaši već skoro dvije decenije ne znaju za titulu ili osvojeni kup. Dok je postojala Sloboda Dita, prijeratni i brend tuzlanskog sporta sve do tragičnog „zamrzavanja“, a formiranja OKK Slobode, nizali su se uspjesi. Ipak, maksimum je Kup BiH, a osvojila ga je Sloboda Dita 1999. i 2001. godine, dok su naslovi prvaka osvajani u periodu kada nije bilo zajedničkih takmičenja s klubovima iz Hercegovine i entiteta Srpska.

Što se tiče prvenstava pod nazivom OKK Sloboda, „plafon“ su tri plasmana u play-off za prvaka i u konačnici četvrta mjesta. Skupština ovog kluba 2015. godine obznanila je program do 2019. godine, u kojem je naznačeno: stvaranje vlastitog kadra i osvajanje naslova prvaka, kao i plasman u ABA ligu. Četiri godine poslije, nijedan cilj nije ostvaren u mjeri koja može da zadovolji. Barem širu javnost.

„Lastavce“ u zlatnoj sredini, kuglaši se spasili ispadanja

Odbojkašice Slobode u ovoj sezoni igrale su finale Kupa FBiH i završnicu Kupa BiH dok su u prvenstvu zauzele 5. mjesto. Ambicije kluba i nisu bile nešto velike, igrački i trenerski kadar mijenjaju se skoro svake sezone, do titule prvaka je „korak od sedam milja“, ali za sezonu u jubilarnoj godini, ipak, može se reći da je bila uspješna.


Slično se može reći i za odbojkaše Slobode, koji su drugi put zaredom igrali play-off za ulazak u Premijer ligu, ali oba puta bili su „kratkog daha“. No, tradicija odbojke u Slobodi i nije dugačka, pa su i očekivanja bila sukladna mogućnostima i finansijama.

Kuglaši su godinama bili prezent RSD Sloboda. Osvajali su naslove prvaka BiH i trofej Kupa FBiH, ali u godini velikog jubileja i oni su zakazali – nedavno je saopćeno da su na jedvite jade zadržali status premijerligaša, tako da ni s te strane nije došla titula.
Boks je odavno u Slobodi utihnuo, a ako se godišnje upriliči turnir „Rudarski gong“, dobro je tek kao znak da nije potpuno ugašen.

Atletika godinama tavori, rukometaši za primjer

AK Sloboda Tehnograd nekada je bio lider atletike u BiH, posebno u ženskoj konkurenciji. Sada su centri Zenica, Sokolac, Banja Luka, Brotnjo i drugi, dok klub iz Tuzle tek povremeno osvoji neku titulu u pojedinačnoj konkurenciji, a slično je i u ostalim klubovima Društva.
Ipak, svijetli primjer u godini velikog jubileja predstavljaju rukometaši Slobode, koji su jedini donijeli plan i utvrdili ciljeve za jubilej: povratak u Premijer ligu. Ovih dana svjedoci smo kako su u tome uspjeli na fantastičan način, dobrom organizacijom, idejama i radom uprave, igračima i trenerima. Ispade da su Bulićevi puleni svjetlo na kraju tunela tuzlanskog sporta, ali dobro je makar da ima i tog tračka.

Tuzla nema prvaka ni kada je riječ o klubovima s imenom Jedinstvo, ali oni nemaju veze sa jubilejom, pa su priča za neku drugu priliku.

Sportska palanka umjesto velegrada

Svojevremeno je dr. Samir Mačković, u to vrijeme kao šef Službe sportske medicine, rekao kako je Tuzla zbog ljudi koji vode sport, po izdvajanjima za sport i po idejama i programima razvoja sporta, postala sportska palanka, a ne velegrad, kakav je nekada bila.

Ništa se od tada, a prošlo je petnaestak godina, nije promijenilo. U odnosu na ostale veće gradove u BiH, pa i neke manje, Tuzla odavno kaska i u sportu ne predstavlja ono što je bila nekada – najsportski grad u Jugoslaviji i BiH. U vrijeme kada su se osvajale titule u košarci (čak prvaka Evrope), u tenisu (dvostruki prvaci bivše Jugoslavije), atletici (evropsko zlato i bronza Zlatana Saračevića u bacanju kugle), prvaci BiH u rukometu poslije rata, rukometni i košarkaški prvaci države u mlađim kategorijama prije rata. I da ne nabrajamo.

Sportski savezi uglavnom potrošači novca

Kakva je uloga u razvoju sporta Gradskog sportskog saveza i Sportskog saveza TK? Nikakva! Mada iz budžeta dobiju novca više nego mnogi klubovi, rijetke su akcije koje organiziraju, a kojima je cilj strateški razvoj sporta. Svoju aktivnost svode na neka manja takmičenja osnovnih ili srednjih škola, te na izbore sportista godine, koji su sve skuplji, sve nepotrebno kvantitativniji. Što su rezultati klubova lošiji, to se dodjeljuje više priznanja.
Nema aktivnosti da bi se barem kopirao rad nekadašnje SOFK-e, za čijeg postojanja su se sredstva trošila racionalnije, a rezultati su bili neuporedivo bolji i značajniji čak sa međunarodnog aspekta.

Od spomenutih saveza najmanje što se može očekivati, ali se ne zahtijeva, jeste da utvrde pravične kriterijume raspodjele novca iz kantonalnog i Gradskog budžeta, da utvrde kriterije ko i kako može osnivati novi klub, da kotrolišu, zajedno s davaocem budžetskih sredstava, ko sve radi u sportu, kako se troše dodijeljena sredstva i da rezultati budu primarni kriterijum za dodjelu novca, i sl.  Danas novi klubovi niču kao gljive poslije kiše i svi obavezno traže novac iz budžeta, mada školarinu masno naplaćuju, ali konkretnih rezultata u smislu ostvarivanja vrhunskih rezultata, nema. Čast izuzecima.

No, već smo zašli u jednu posebnu temu, pa ćemo „storiju“ o (ne)uspjesima jubilarca – RSD Slobode i njegovih klubova završiti, kako smo i počeli. U godini jubileja slavljenik bez naslova prvaka, a slovi kao najveće i najstarije sportsko društvo u državi. Da nije tužno, bilo bi smiješno! (mp, tl)

Download PDF

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here