Stanje nacije: Vučić, pro et contra

1
904

Glamurozni malograđanski igrokaz upriičen priikom opetovane predsjedničke inaguracije Aleksandra Vučića, nalik na igrokaze upriičene u čast Čaušeskua, Idi Amina, nekoć Slobodana Miloševića i drugih diktatora, skroz su u suprotnosti sa sadržajem govora, sad već srpskog Aleksandra Velikog! Taj kičeraj kojeg su, nadugo i naširoko, opisali neovisni srbijanski mediji, a naročito scenu u kojoj Nikola Tesla predaje „raport“ Vučiću, u drugi je plan stavio revolucionarni iskorak Aleksandra Velikog iz nebeske, to jest mitske, u realnu osnovu buduće srbijanske politike, na unutrašnjem, a posebno na vanjsko-političkom planu.

Dakle, predsjednik istočnog nam susjeda je rekao da se mora prestati sa politikom zasnovanom na mitovima od kojih su dva glavna: mit o Kosovu i o Velikoj Srbiji, a oba znače obnovu Dušanova carstva. U tom kontekstu, Vučić je najavio promjenu odnosa prema Kosovu kao „najskupljoj srpskoj reči“ što znači postepeno sondiranje javnog mnijenja u kojem će spinovana srbijanska javnost sve bezbolnije prihvatati sve brojnije priznanje elemenata kosovske državnosti. To, istovremeno, znači da se mora prestati sa satanizovanjem Albanaca kao divljeg naroda „manjih lobanja“ od Srba i njihovih političkih i vojnih prvaka, te izgrađivati prijateljske odnose. Jer, kako kaže Vuk Drašković, „svako pljuvanje, odavde iz Beograda po Albancima, jeste otežavanje položaja Srba na Kosovu!“.
Mit o Dušanovu carstvu ili o Srbiji do Karlobaga, Karlovca i Virovitice, kojeg su u realnost pokušali pretvoriti srpski neonacisti na čelu sa Miloševićem, Šešeljom i drugim, početkom devedesetih godina prošlog vijeka, pa sve do početka ovoga, donio je nesreću, materijalna i duhovna razaranja, tragedije, iseljavanja, protjerivanja, genocid i sva druga ratna zla masovnih razmjera! Državno i političko rukovodstvo su san o Velikoj Srbiji pretvorili u prah i pepeo svih jugoslovenskih naroda što je dovelo i do druge velike „seoba Srbalja“ iz Hrvatske i Kosova, i Srbije bez Kosova! Vučić je, aludirajući na tragične greške srpske politike u prošlosti, rekao kako treba preći „iz vremena umiranja, u vrijeme života“. Ukratko, Vučić je prihvatio politiku koju godinama zagovara „evropska Srbija“ predvođena LDP i LSDV, Čede Jovanovića i Nenada Čanka a koju su godinama vladajuće nacionalističke elite grubo odbijale!

Sklon sam vjerovanju da je Vučić najavio i kraj paternalizma nad BiH a posebno nad bosanskim Srbima što znači da im je poručio kako je njihov glavni grad Sarajevo, a ne Beograd. Dakle, Srbija kao potpisnica Dejtonskog sporazuma se vraća na njegovu suštinu, a ona je u tome da se njime obavezuje da će ga poštovati na način podrške državi Bosni i Hercegovini, a ne kao alibi za najgrublje miješanje u njenu unutrašnju politiku što je cijelo vrijeme radila. To znači da Milorad Dodik ostaje bez podrške Beograda u nastavku vođenja politike secesije i svakog negiranja države BiH. U tome vidim i ispit iskrenosti revolucionarnog političkog zaokreta Vučića i zvaničnog Beograda. Bilo bi sjajno kad bi svoju diktatorsku moć predsjednik Srbije pokazao kad je riječ o promjeni politike prema susjedima!

Tabloidna Srbija i bulumenta političkih analitičara u „es-en-es“ uniformama, koja se zaklinje u vjernost Aleksandru Velikom sad je na velikim mukama. Naime, teze o „BiH kao neodrživoj državi“, „muslimanima kao izmišljenoj naciji“, „Srbija do Tokija“, „Šiptari kao zločinački narod“, „genocid u Srebrenici izmišljen“, „RS je druga država srpskog naroda“, „Bošnjaci su džidahisti“, „Hrvati su rođeni fašisti“, „ustašoidna Hrvatska“, „Srbi nikad nisu učinili zločine prema drugim narodima“, „ Kosovo je dio Srbije“, „Svi Srbi u jednoj državi“, i tako dalje i dalje od razuma, sad će morati zamijeniti tekstovima bliže i bliže razumu i istini. A, to neće biti ni lako ni brzo.

Prateći zadnjih dana ponašanje i izjave Milorada Dodika, primjećuje se da je veoma nervozan jer je svoju vlast godinama držao lažnim obećanjima, ali i stalnom tezom kako mu je politički i državni cilj odcjepljenje od BiH i pripajanje Srbiji. Sad kad Srbija hoće da ostane u svojim, a ne u tuđim državnim granicama, Dodik nema kud. Entitet mu je u bankrotu, ruskih malih, a kamo li velikh kredita nema, u SAD mu je zabranjen ulaz, Evropa ga neće, investitori bježe ko od đavola…Jedina mu je izlazna strategija u Sarajevu kao svom glavnom gradu! Sarajevo mora prihvatiti kao mjesto u kojem se rješavaju temeljni problemi svih građana i oba entiteta. Ako to Dodik shvati i prihvati, onda će mu i SAD i Evropska zajednica mnogo toga oprostiti. Doduše, još pokušava da se održi malim pakostima prema Vučiću.

Naime, tri-četiri dana iza nas, u šeher Banjaluci je položio kamen temeljac za tržni centar vrijedan 70 miliona eura. Investitor je „Delta“ srabijanskog tajkuna Miroslava Miškovića, upravo onog kojeg Vučić već godinama pokušava staviti iza brave!

Vučić, pro et contra, pitanje je oko kojeg će se lomiti koplja na političkoj sceni manjeg be-ha entiteta. Dodikove šanse su minimalne! Ako ne prihvati politički zaokret Vučića! (Piše: Ekrem AVDIĆ)

Download PDF

1 komentar

  1. Hove li ikada doci dan da dodik izadje iz vuciceve guzice kod nas se to bogu hvala desilo kad je imamovic izasao iz lagumdjijine pa sad laje na njega

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here