San i java: Željkokomšićizam kao politički klistir

3
825

Osobnost, a sada je to sasvim bjelodano jasno, jednog od predsjednika BiH evidentno podnosi “pod kapom” sve ono što pripada sitnom sarajevskom soliterskom pijačaru-prevarantu, koji se sticajem začudnih okolnosti našao upravo tamo gdje ponajmanje pripada i gdje se aktuelno farsično događanje djelića historije, direktno prelama kao posljedica njegovog paradoksalnog doživljaja samog sebe kao njenog najboljeg i odlučujećeg dijela. I kontekstualno, ulaganjem u navedenu klovnovski hinjenu samouvjerenost “uloge pojedinca u kretanju svjetske historije prema slobodi”, otužne domaće politike, dobiva se jedan alarmantno intelektualno degradirani amoralni “zbunjenik”, koji pokušava da u javnom prostoru j..e u zdrav mozak sve ostale, proglašavajući ih a priori ludim.

Ali, to ne ide baš tako lako i jednostavno, alegorično govoreći, kao što je, navodno, svojedobno zlurado ustvrdio Vuk Drašković u ranoj fazi priprema za pokolj bosanskih muslimana: “Neće to ići tako lako. Oni su se do sada zajedno sa nama dobro najeli svinjetine i napili rakije.” Konsekventno, naslušali smo se do sada, kao domaći ubogi puk, i nagledali hrpa sličnih političkih kretena, patriota-demagoga i notornih lažova zaogrnutih raznoraznim državno-dužnosničkim togama, sinekurama, odlikovanjima etc., naoružanih našim političkim pamćenjem trajanja “dvije tramvajske stanice”.

Međutim, sve u vezi sa poodavno nagoviještenim (samo)rušenjem famozne sarajevske “šestorke”, a ovih dana aktuelizirane, insajderskim prebjezima DF-a i SBB-a prema skutima SDA, iznjedrilo je jednu potpuno novu i do sada neviđenu, javnu, gotovo plebiscitarnu, oštru osudu veleizdajničkog pada, striktno i isključivo DF-a Željka Komšića. Simptomatično je da je Fahro-tornjaš, bezmalo bezrezervno, u tišini aboliran krivnje sistemom pretpostavljenih nikakvih očekivanja od višekratno etabliranog političko-etičkog bastarda, pa se tu nema šta ni zamjeriti. Dubokim anatemiziranjem, do krajnjeg prezira, Željka Komšića kao paradigme “patriotskog” političkog projekta, koji se pretvorio u ciničnu, vulgarno i otvoreno politički personaliziranu prevaru u liku i djelu tzv. predsjedničko-soliterskog Zlatnog ljiljana, neočekivano je otvorena vizura svijesti glasačkog tijela o očekivanim, a drastično iznevjerenim nadama, gdje je nepogrešivo adresirana politička i svaka druga, lična odgovornost. Možda po prvi puta u domaćem političkom životu, i to na vrlo direktan, jasan način neodbranjivo je prozvan za političku prevaru, do sada višekratno uspješni, vrhunski pseudosocijaldemokratski demagog Željko Komšić, identificiran kao obični SDA-agent provokator i javnomoralno strašilo.

Otvaranje ovog vrlo specifičnog horizonta političke nove nade, mogao bi potaći i opravdano deprimirano glasačko tijelo, da iznova iskuša svoju potencijalno gigantsku, demokratski prevratničku snagu i da na valu iskušano-mogućeg optimizma ostvarenjem nenacionalističke “utopije na javi”, tj. vladavine “sarajevske šestorke”, postupno sruši svoje sopstvene političke multinacionalističke dželate. Specifično šehersko iskustvo vladanja bez fetišizirane SDA, potpuno je srušilo četvrtstoljetno pumpani mit o smiješnoj “i mirnodopskoj državotvornosti” ove pomafijašene političke partije, dokazujući na vrlo jednostavan način da je dosadašnji koalicijski bosanskohercegovački vladalački SDA-patriotizam, samo fatalno odgođeno bolno tempirano, bespovratno “umiranje na rate” cijelog društvenog organizma naše zemlje.

Takođe, ako ništa drugo, vrlo uspješni “sarajevski eksperiment vlast-bez-SDA”, pokazao je da krajnje rigidno ustrojene i anahrone političke partije tipa SDA nemaju niti minimalan suštinski kapacitet političke kohabitacije javnog političkog natjecanja sa stvarnom, principijelnom opozicijom, indirektno priznajući da nemaju nikakvu mogućnost unutrašnjeg ideološkog redefiniranja stvarnim životom, izuzev da politički odumru. Jedini uspješan način dosadašnjeg sopstvenog pseudorevitaliziranja ostaju projekti istrajavanja na varijantama i podvarijantama željkokomšićizma, kao ultimativnim sistemskim političkim prevarama, baziranim na samoubilačkim patriotskim igrama, strahovima i prijetnjama nekim novim ratovima, i uvijek iznova, iz pozicije žrtve.

Konačno, valjda je postalo jasno da su teze o navodnoj “iznenađujućoj izdaji Željka Komšića, koji je možda i nečim ozbiljno ucijenjen”, samo davanje još jedne šanse “soliterskom trojanskom konju” i demonstriranje sopstvene političke infantilnosti. U stvari, taj “zlatni ljiljan”, kao ponajbolji politički klistir za stvarnu opoziciju, nije izdao nikog, on je jednostavno iskreno i dosljedno krajnje lojalan svom višegodišnjem izborno-političkom patronu i pigmalionu, SDA. I ne treba mu na tom legitimnom izboru previše zamjeriti, ali to treba prihvatiti kao notornu činjenicu. Ili, njenim neprihvatanjem, kao opozicijsku samoproduciranu izvornu glupost bez presedana. I tačka, ako nije zarez. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

3 Komentari

  1. U nedostatku adekvatnog i nasušno potrebnog lidera, predvodnika
    u obliku novog Gandhia, prosječni i naivni dobri Bošnjak, prije svega probosanski i multietično orijentisan, posegnuo je za likom i djelom sarajevskog mangupa Ž.K..
    I…… upao u zamku.
    Zlatni ljiljan, za to mu skidam kapu, svjesno je i iz njemu poznatih razloga, postao direktan produkt SDA-ovske borbe za opstanak, ali i adut za nastavak pljačke i pustošenja, jada i čemera u ovom društvu.
    Ž.K. je zlatna rezerva, adut sa klupe koji ulazi u teren da bi se sačuvao rezultat i da bi se obezbjedile slijedeće kvalifikacije. Na treningu taj kapitalac, novopečeni prvotimac, trenirao je u svom crvenom dresu, a sada ulaskom u igru, skinuo isti, obukao pravi zvanični dres i zasijao. Nije mu ni bio neki problem, jer su protivnici iz drugog tima bili prosječni igrači. A navijači…? Navijači k’o navijači, zaluđeni sa par finti, digli ga u nebesa. Ipak, uvjeren sam da će tom igraču s klupe, sarajevskom šaneru, mangupu sa pedigreom, povijest surovo pokazati onu bolnu istinu:
    Igrao je samo jedno ljeto!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here