San i java: Tuzlanski politički “zombi u bijelom”

1
586

Ništa više neće biti isto u već radikalno raspamećeno deideologiziranoj tzv. „crvenoj utvrdi“ podno Ilinčice, nakon najnovijeg prvorazrednog političkog skandala uzrokovanog, u osnovi egoistično banalno motiviranim, prebjegom predsjedavajućeg tuzlanskog Gradskog vijeća iz lokalnog SDP-a prema formalno novostranački institucionaliziranim istim takvim SDP-surogat prebjezima BH-socijaldemokratima. U tako dramatičnim okolnostima, teško da bi se mogao zamisliti ozbiljniji insajderski udar na onemoćalu lokalnu stranačku infrastrukturu, koji zadire u njenu samu organizacijsku suštinu: statutarno-vijećnički Gradonačelnikov šef i de jure hijerarhijski druga najznačajnija osoba metuzalemske vlasti u Tuzli „coldly says goodbye“.

Naime, ovdje se, po ko zna koji puta, pokazalo kontraproduktivnim i paradoksalnim apsurdom diskrecijsko-arbitrarno i „siledžijsko“, a suštinski amatersko, ključno kadroviranje individua bez elementarne cehovsko-političke kulture i izvan sopstvenog usko stranačkog okruženja „ljudi od povjerenja“. Motivi za takve poteze obično su vezani za sindrom kardinalnog nepovjerenja prema sopstvenim vazalnim pobočnicima ili za fiksaciju ličnom mesijanskom nepogrešivošću i potrebom za nekom vrstom kadrovskog javnog katarzičnog moralnog pročišćenja sopstvenog alter ega. Naizgled, tako je i bilo: posegnulo se „piljarski“ proračunato za potpuno anonimnim i partijski minornim autsajderom “političkim bezličnim zombijem u bijelom sa Gradine“, podrazumijevajući kongruentnost njegovog polubesprijekornog profesionalnog habitusa sa pretpostavljenom beskrajnom „pigmalionskom“ i uskoporodičnom ideološko-stranačkom lojalnošću. I u ovom konkretnom slučaju „zamor materijala“ novoinstalirane „moralne vertikale” uobičajenim političkim spletkarenjima i bavljenjem održanja rigidne autoritarne kontrole svega i svačega na dnevnoj bazi, desio se na spektakularno javan džigara-estradizirani vic-način: „danas Mika P., sutra Žika P.”. I idemo dalje.

Svakako da postoje najmanje dva motiva, a i bezbroj povoda, za ovakvo besprizorno ponižavanje tuzlanskog javnog mnijenja i cinično ismijavanje lokalnih tradicionalističkih glasača koji su na trenutak povjerovali da „doktor sa Gradine”, kao nositelj domaće socijaldemokratske izborne liste, svojim, navodno, zavidnim moralnim i ljudskim habitusom donosi nešto pozitivno u krajnje degradirani tuzlanski politički zoologij. I najmanje bi mu se mogla zamjeriti ljudski razumljiva ostavka i potpuni razlaz sa sopstvenim Homo politicusom motiviranog jednogodišnjim spoznajama generalizirane suštine tuzlanske vladalačke kaljuge, ili čak i sada nakon tri četvrtine vijećničkog mandata, i to bi zasigurno ostao vrlo solidan primjer samopoštovanja i lične, ljudske autentičnosti i opravdanja prihvatljivim otklonom spram neiskustva izvorno marginalnog stranačkog aktiviste. Međutim, ono što je vrli Predsjedavajući, dan nakon okončanja vijećničke sesije, neobjašnjivo nijemo i uz neodoljivi šarmantan osmijeh, objelodanio cijelom pučanstvu, tj. kurvanjski prebjeg u neku drugu partiju, potpuno ogoljuje u javnom prostoru njegovu nepodnošljivu moralnu bijedu i pristajanje da bude dio uobičajenog političkog koruptivnog tala „ko više da”. Doktor ad acta.

Političke posljedice, ravne iščekujućem vrlo razornom zamljotresu u zagađenoj tuzlanskoj kotlini, daleko prevazilaze opseg ovog poražavajućeg skandala i može se govoriti o početku kraja nečega što se ozbiljno moglo zvati „Tuzlanskim načinom”. Ako se ne može sa sigurnošću računati na besprijekornu lojalnost elitistički probranih pojedinaca, šta je to onda što ostaje: ništa, ili čak ni to. A možda smo već duže vrijeme i imali „iluziju na javi” samo o fantomima socijaldemokratske utvrde. I oni su pali na tjeme. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here