San i java: Nema ko da plati tuzlanske komunalne takse

3
1194

Tuzlanska nezajažljiva morbidnost predizborne budžetske fiskalne gladi, ponajbolje ilustrirana oholim uvođenjem najnovijih komunalnih taksi, potpuno je ogoljela udaljenost svjetlosnim godinama politikantske socijalne stvarnosti, od iste takve masovne lokalno sirotinjske. Ono što se može vidjeti na ulici, na pijaci ili po preskupim marketima “kraljevine niskih cijena”, svakako da je neuporedivo egzistencijalno dramatičnije od, naizgled, suhoparnih statističkih naklapanja, koja, i pored svoje neselektivne eksplicitnosti poražavajućih činjenica, prema stvarnosti života djeluju kao dendijevska poslijepodnevna razbibriga.

Naime, nedavno olako lokalvijećnički ozbiljno iskazana nakana da se od Tuzlaka, i svih drugih koji se tako osjećaju, godišnje bespovratno izuzme 2 do 2,5 miliona KM, u najmanju ruku nas upućuje na tihu-tišinu “taksodavalaca”, tj. na one koji bi trebalo da taj novac daju, pošto oni koji o tome odlučuju, nažalost, nisu vrijedni previše pažnje. Mi smo ih sopstvenom voljom izabrali i to im je sasvim dovoljno.

Ovdje se, popisno iz 2013. godine, uglavnom radi o 110.979 osoba razasutih uzduž i poprijeko tuzlanske kotline i među njima je oko 25 hiljada penzionera, prosječne “mizerovine” od 475 KM, ali među njima i više od 11.500 hiljada ostarjelih ljudskih bića mjesečno pojedinačno poniženih i uniženih sa manje od 390 KM. K tome, u našem gradu sa “najvećim javnim trgom u voljenoj BiH” nezaposleno je 17.000 ekstremno multi-nacionalno-konfesionalno-kulturalno-insanski pojedinaca, posebno senzitivnih spram njegovih turističkih ljepota i zavidnog panevropskog ugleda tolerancije svega i svačega, uključivo i lične materijalne bijede. I vole FK “Slobodu”, naravno. Ne treba zaboraviti i onih nešto više od 35.500 hiljada zaposlenih, te njihove prosječne plate od 923 KM, računajući da je među njima gotovo dvije trećine onih iz tzv. realnog sektora i da vrlo “realno” nemaju više od 500 KM mjesečne crkavice, pored dodatna 2 do 3 člana uže porodice.

Naravno, “rashodovna” strana naših svakidašnjih života tiče se ogromne cijene osnovne potrošačke korpe sa zastrašujućih gotovo 2.150 KM, a da je više od pola njene “težine” vezano za troškove ishrane i najelementarnijih higijenske potrebe, što je značajno više i od prosječne plate i onih koji su formalno zaposleni. Ipak, postoji i zrnce razumijevanja za besramno pokazanu “hiću” da se pokupi još koja para od sitne raje: na ovaj svijet obično godišnje dođe 816 “taze-ganz” Tuzlaka i Tuzlanki, ali bude, takođe, i 1.171 “fatalno dotrajalih” ili tragično prerano umrlih, pa je konačni natalitetni konto vrlo ozbiljno negativan sa 355 “manjka” dragih nam sugrađana podložnih komunalnoj taksomaniji, uključivo mudrost taksologije: koga nema, taj ne plaća. Valjda.

Konačno, može se ozbiljno govoriti o prisustvu masivne bijede tu oko nas i da je, u stvari, uputno spustiti nos sa olimpijskih visina “europskih vrjednota”, razvojnih planova prema “prijestonicama kulture” i zasljepljućih svjetala političke pozornice, prema blatu neimaštine, sirotinjskog preživljavanja i beznađa, i spoznati da je upravo to ta “sitna raja” primarna ciljna grupa najnovijeg, spektakularno smišljenog harača-komunalne takse. Svi koji se bave petparačkim tričarijama glede “oslobađanja od njenog plaćanja socijalnih kategorija, penzionera, boraca etc.”, mogli bi pasti vrlo brzo u banalnu kontradikciju: Tuzlacima, tj. velikoj većini njih, treba dodati koju paru, a ne oduzeti!

Ili, ako se povremena konstruktivna galama i larma na “Tušnju” još uvijek obrenovićevski ne tumači sistemom: “Galame, steži”. Gromoglasna tišina je, za sada, naša sudbina. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

3 Komentari

  1. Vezano za uvodjenje takse, slusam sinoc na Slonu, u istom prilogu, kako je to Kantonalni zakon i da se mora primjeniti. Eto Tuzla to mora uvesti, iako ima primjedbi na taj zakon, jer se MORA. Odmah nakon toga novinarka iznosi stanje primjene zakona u TK: Živinice samo poslovni subjekti, Lukavac ne, Srebrenik ne, Gradačac ne, Gračanica minimalno na godišnjem nivou, šest puta manje nego u Tuzli. Ali, Tuzla će to zadržati, jer se MORA. Eto, imaju mogućnost da uvedu subvencije za najugroženije. ZAKLJUČAK SE NAMEĆE SAM PO SEBI.

    • U Zakonu ne piše da se MORA, lokalna zajednica moze uvesti naknade, ali pod uslovom da u budzetu nema prostora za neke druge, ljudima važne potrebe. Kad Grad Tuzla pročešlja budžet i izbaci “milion” stavki koje su čisti namet i nisu potreba (razne fondacije, knjizevni susreti itsl, doznake medijima i nevladinim udruzenjima…), bit će prostora tako da se komunalne naknade NE MORAJU uvoditi.
      I drugo, mora se znati za što se uvode, a u našem slučaju to znači: ponovo trošenje na gluposti, izbore i sl…Ovo je kriminalna odluka vijećnika i trebaju snositi odgovornost za uvođenje nameta ljudima koji jedva žive od crkavica…ako ih uopšte imaju

      • Poenta je u besmislenom trošenju javnog novca u potpuno privatizirane svrhe, u konačnici, suludih i beskrajnih političkih izbornih kampanja, koje su odavno postale jedina svrha i cilj samima sebi, gdje su Grad i budžet samo sredstvo i alat u postizanju izbornih pobjeda, a ne obrnuto. Takva situacija ima sasvim logično potpunu apsurdnu posljedicu da se uvijek iznova fiskalno cijede do beskraja osiromašeni građani, pošto uvrnuta “pobjednička pamet” smatra da je to u njihovom interesu, samo što to oni “ne znaju” ili dovoljno ne razumiju. Njihovo je da glasaju onako kako su do sada “naučili”, a sve drugo, do novih izbora, nije njihova stvar: doduše, tako je zadnje dvije dekade i djeluje kao uravnoteženo stanje političke ponude i potražnje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here