San i java: Kako osloboditi FK “Slobodu”

1
392

Svakako da je potpuno pogrešna teza o opetovanoj potrebi “spašavanja” FK “Slobode” baziranoj samo na raznoraznim motivima srca i svetinja-razlozima, glede svih takvih i sličnih dosadašnjih i budućih pregnuća, koji zasigurno neće nikada dovesti do definitivno uspješnog beskrajnog i besmislenog reanimiranja ovog postratno vječitog davljenika u fatalnom okeanu do koljena vode u lavoru. Suicidalno je neadekvatan medicinski tretman hroničnog tušanjskog bolesnika hipohondra, umjesto banalnim placedo pristupom jednostavne logike transparentnosti, nasuprot kontraproduktivnog korištenja preteške, masivne i više nego štetne kliničke medikacije milionima KM budžetskog novca polukriminogeno iznuđenog od iznurene tuzlanske sirotinje.

Svi koji volimo i želimo najbolje svom donedavno jedinom gradskom nogomentnom klubu zavidne stogodišnje tradicije, napokon bismo trebali izaći iz privlačne, ali neracionalne faze pubertetske slijepe i bezrezervne zaljubljenosti i preći u zrelu, konstruktivniju etapu cjeloživotne ljubavi stvarnog života. Ponajprije, tu se radi o pristupu realističnog definiranja stanja i odnosa “dviju strana”, tj. de jure benignog Udruženja građana FK “Sloboda”-Tuzla i Grada Tuzle kao primarno komunalnog servisa svih građana, koji se ogledaju u specifično isprepletenom jedinstvu “suprotnosti zajedničkih interesa”.

Naime, na jednoj strani je korporacijski i statusno funkcionalno paradoksalno nespojivi konglomerat zakonski formalno uškopljenog udruženja građana na usluzi profesionalnim nogometašima, trenerima i cijeloj pratećoj profesionalno-sportskoj infrastrukturi jednog premijerligaša, dok je na drugoj jedna potpuno drugačija struktura društveno-političke zajednice, tj. Grada ciljano organizacijski i kvalitativno okrenutog svakodnevnim potrebama svojih građana putem prikipljanja i trošenja budžetskog novca za javne potrebe. Tu nema niti po kojoj legalističkoj osnovi mjesta za direktno finansiranje sportskog privatnog biznisa, a posebno ako je potpuno neuređen i paraposlovno direktno upućen na porezne utaje, tajne ugovore, ogromne isplate “ispod stola” i td., a bez ikakve fiskalne odgovornosti spram neshvatljivo neodgovorno poklonjenih miliona javnog novca.

Naravno, vrlo uslovno, postoji i fantomska treća, navijačka strana kojoj pripadamo, uglavnom, svi kao “Slobodaši” i upravo ta, najgrlatija strana potencijalno i proizvodi, navodno, cijelu zbrku u glavama i srcima, svojim javnim prisustvom i izloženošću medijima, postajući tako, svjesno ili nesvjesno, važna politička predizborna činjenica. Već višegodišnje potpuno svjesno manipuliranje u javnom prostoru navijačkim skupinama fabriciranjem utiska o “spasiteljstvu u sudijskoj nadoknadi” i mesijanskoj ulozi Gradske uprave upumpavanjem stotina hiljada, i posredno, miliona KM u “Slobodin” hronično prezaduženi organizam, po ko zna koji puta, ponižava se zdrava pamet lokalnog puka i postižu značajni predizborni politikantski poeni tipa “Veliki brat vas neće ostaviti na cjedilu”.

Najnovija “Slobodina” dubioza od, navodno, blizu 7 miliona KM ponajviše je raskrčmljena na godišnje prosječne neto plate nogometaša od najmanje po cca 40 hiljada KM, uz dodatne hranarine, stanarine etc. i kojekakve bonuse sl., podrazumijevajući ekstra sume za potpise ugovora, dok je cijena trenera “najmasnija”. Ono što se obično ne kalkulira u ovaj trošak je finansiranje JU “Stadion Tušanj”, sa njegovom tehničkom infrastrukturom i uposlenicima, ne računajući višemilionsko investiranje budžetskog novca u dogradnju i moderniziranje samog objekta. Jeste kap koja uvijek preliva čašu, gotovo javno prihvaćeni sistem najdirektnije utaje poreza gotovinskim isplatama nogometašima, uz zakonski pojedinačna minimalno oporeziva žiralna plaćanja od cca 390 KM.

To je ono oko čega se predizborno tempirano diže galama, “omekšava” javna percepcija nužnosti “spašavanja tušanjske svetinje” i baca u bure bez dna, upravo ovih dana, crkavica od pola miliona KM i nagovještava, “ako želimo premijerligaša” godišnje dodatnih 2.5 miliona KM i još podosta toga. Ogromna je cijena koju plaćamo za nečije pobjede na izborima, posebno ako su povratne informacije o trošenju tog novca potpuni tabu, baš kao da su halal-kurbanski keš-depoziti, u čije je zavirivanje i propitivanje “ćafirski haram”. Besmislenost i suludost ove cijele prozirne, manipulatorske ujdurme najbolje bi se samoproklamirala potpuno legitimnim i identičnim zahtjevom upućenog Gradskom vijeću od doskorašnjg lidera premijerligaške tabele, “udruženja građana” FK “Tuzla City”: i njihovi navijači i simpatizeri takođe pune budžet, bez obzira na, eventualno, drugačije političke afinitete.

Potpuno je jasno da je sasvim nepotrebno spašavati našu svetinju, ili što god da je to, FK “Slobodu” neprimjerenim trošenjem naših gorkih, preteških crkavica, “Slobodu” treba osloboditi od politikantskih mešetara, njihovih karijerica i narcisoidnog egoizma. Ako stvarno želimo da preživi ovaj klub prirastao našim srcima, mora biti odvojen od naših tankih novčanika i predat u ruke privatnog biznisa, baš onakvog kakvog su dio, za našu sredinu, bogataši koji trče za loptom na tušanjskom travnjaku.

Tada neće biti problem da ostrašćena sirotinja-raja sa tribina srčano, iskreno i fanatično posvećeno navija za svoj voljeni klub “do smrti”. A i poslije. Ko zna. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here