San i java/Aluminij: Montirani proces akademiku D. Čoviću

0
410

Rezolutno odbijajući pred strogim sudom javnosti „moralnu ili bilo kakvu drugu odgovornost i povezanost“ sa potpunim poslovnim slomom „hercegovačkog giganta“, sa svim pratećim katastrofičnim sudbinama više hiljada njegovih direktnih, indirektnih uposlenika i povezanih preduzeća, akademik i glavnokomandujući HDZ-a, HNS-a i samozvani predsjednik Hrvata u BiH, Dragan Čović, pred našim očima „izdigao se u nebo“ nedodirljivih i blaženih. Odabirući herojski, kao što i doliči, ali zašto ne reći i otmjeno, noble, da svoj život okonča prirodnom smrću, a ne samokritičkim „metkom u političku sljepoočnicu“, za najmanje slijedećih 25 do 30 godina, te da nakon tako neizbježne saponifikacije, sasvim zasluženo i očekivano brzo dođe i do sopstvene beatifikacije, odbio je svjetovni, laički sud nepobitnih i neporecivih političkih činjenica i svetački se okrenuo odbrani Hrvata, tj. katolika, od uništavajuće najezde sarajevskog neobegovata i njegovih svakojakih muslimanskih ekstremista.

Ono što iza sebe ostavlja „blaženi Dragan“ u blatu svakodnevnog života običnog domaćeg hrvatskog puka, a nakon više od 15 godina apsolutističke i notorne totalitarne patijske vladavine HDZ-om i „legitimnim Hrvatima“ u BiH, zasigurno je potpuno korporativno i organizacijski devastirani „Aluminij“, kao strašni simbol neizbježnosti tragičnog epiloga zloupotrebe nacionalističkog ludila u sasvim privatne kleptokratske pseudostranačke svrhe ličnog beskrupuloznog bogaćenja. Nevjerovatno je njegovo cinično javno negiranje sopstvene uloge u toj cijeloj poslovno-zločinačkoj kolaboraciji sa lokalnim i bliskoprekograničnim tajkunskim probisvijetima u bacanju na koljena firme tuđmanovskog legata i „vrhunskog hrvatskog interesa“, uključujući šibenski TLM, „Luku Ploče“, lijep dio Hrvatskih željeznica i značajan gransko-industrijski klaster „lijepe njihove“. Najmanje dvjestotinjak miliona eura direktne dubioze ove de facto većinske federalne, državne firme i, vjerovatno, još nekoliko puta toliko indirektnih gubitaka, vrlo lako može postati „sitni kusur“ u odnosu na negoviješteno potpuno nekontrolirano otvaranje hercegovačke iseljeničke, gastarbajterske „ustave“ sve izvjesnijim bankrotom višegodišnjeg „HDZ bankomata“.

U toj najcrnjoj varijanti, otvara se sasvim legitimno i kardinalno pitanje uopšte svrhe političkog organiziranja na dosadašnjim uskogrudim, homofobičnim etničkim premisama koje u konačnici rezultiraju opštim socijalno-ekonomskim i demografskim kolapsom bez presedana, uz koju desetinu nedodirljivih, krezovskih partijskih bogataša kao ukrasnog kolaterala.

Ali, pošto sveci baš ne podliježu u potpunosti sudu ovog vidljivog svijeta, uključujući i „blaženog“ Dragana“, i koji očito sebe vidi u biranom društvu Supila, Radića, božesačuvaj Tita, a svakako Tuđmana, Bobana i Šuška, onda je jasno da mu je „politički napakovan Aluminij“ da bi se tako što više naštetilo cijelom hrvatskom narodu, a posebno onima u BiH.

U ovom dramatičnom kontekstu djelimično je procurilo u javnost i pismo-politički testament akademika blaženog Čovića, navodno, „zapisano rukom (ne)časnih ljudi i (ne)pouzdanih svjedoka“. Naime, tim pismom, pri potpunoj svijesti i pri (ne)zdravom razumu, on tvrdi slijedeće: „Olujni oblaci su se nadvili nad HDZ-om i moja će glava, nevina u pogledu svega onoga za što je optužuju, povući za sobom i tisuće drugih glava. Oni (?) moraju izmisliti nekakvu organizaciju, čovićevsku organizaciju, koja ne samo da ne postoji danas i tijekom moje petnaestogodišnje vladavine, protekle bez sjene sukoba sa hrvatskim narodom, već nije postojala ni dok sam se iskreno osjećao Jugoslovenom i navijao za „Velež“ Jole Muse. Ako i jesam, više nego jedanput, pogriješio pri izboru količina robova-muslimana za rad iz „Logora Heliodrom“ i sl., neka mi aktuelni uposlenici-bez posla „Aluminija“ ne sude strožije od Franje Tuđmana, koji me, doduše, gotovo nije niti poznavao. Apeliram na vas, buduću generaciju šefova HDZ-a, da uzmete za svoj povijesni zadatak da izvršite autopsiju ovog monstruoznog zločina protiv mene, Dragana Čovića, koji poprima zastrašujuće dimenzije paleći i gušeći HDZ. Sjetite se, Hrvatine, da je na bijelo-crvenom kockastom barjaku, koji nosite na svom pobjedničkom putu prema hrvatskoj slobodi, i kap moje krvi. I pozdravite mi, maksuz, Nikolaja Ivanoviča Buharina: dijelimo istu sudbinu.“ Tragičnu. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here