Rat ruža: Lažni tuzlanski regionalizam

5
674

”Drugarice i drugovi” su oduvijek pokazivali izuzetnu bestijalnu okrutnost u unutarpartijskim, međusobnim obračunima koji su simbolički, a ponekad i bukvalno, išli i do “bebe u kolijevci”, i ta dodatna crta hladne bezosjećajnosti dolazila je, u pravilu, zbog ličnih, patoloških animoziteta, mimikrijski protkanih kriminogenim materijalnim interesima i umišljenim, napuhanim nadideološkim narcisoidnim mesijanstvom samoodabranih pojedinaca. I njihovih satrapa, gorih od njih samih, svakako.

Aktuelni tuzlanski pseudosocijaldemokratski “rat ruža”, upravo je ekstremno dosadan po svojoj narativnoj pojavnoj deja vu banalnosti “Enko-Jaso rata do istrjebljenja”, i da nema kontekstualno širi, kardinalni značaj po status nečeg što, barem formalistički, ima pozitivno civilizacijski otklon spram anahrono rigidnog, mafijaškog vladalačkog nacionalizma, ponajviše bi se uklopio u političku intelektualnost cijenjene i znamenite prijeratne “Kafane kod Markana”.

Naime, Enkina, i Edina naj-najnovija, javno promovirana partija u povojima, u političkoj suštini nije nikakav impulsivni projekat stranački “iskorištenih i ostavljenih ljubavnika”, pored neizbježnog uhljebničkog sitnoračundžijskog klijentelizma, i ponajmanje je disidenstvo, u najširem romantičarskom smislu te riječi. Naravno, bez ideje nasijedanja na jeftine postulate teorije zavjere, u tu cijelu ujdurmu lafo lokalhajdučke robinhudovštine, jeste utkana opaka BH-pannacionalistička dodikovsko-čović-bakirovska ideja ostvarenja “idealnog besmisla” postojanja političke pluralnosti izvan idiotiziranih stranačkih pseudoetničkih katakombi SDA-HDZ-SNSD/SDS etc. i njihovih kurvinskih vazala.

I ne treba ni za trenutak potcijeniti, niti zanemariti moćno sofisticiranu slojevitost cijelog projekta, njegovu, ponekad, samo naizgled i personalnu “krkansku” tupavost, ozbiljnost i ogromnu medijsko-informativnu mašineriju, uz amazonske količine opranog, torbarskog crnog novca, konkretno i obimno potpomognutih partijsko-podržavljenim pararepresivnim organizmom fizičke moći. Ulozi jesu masivni i preveliki i dokazuju racionalnost shvatanja historijski prijelomnih trenutaka stvarnog kontakta sa realitetom euroatlanskih integracija, što god to bilo, i stidljive najave nakana uspostave tzv. pravne države, kao antipoda aktuelnih, uglavnom, polumafijaških političkih oligarhija, koje bi dominantno završile po hapsanama, što domaćim, što bjelosvjetskim. O tome se radi, i beskrajno odlaganje ispunjavanja preduslova za evropski put, putem čvrstog i tvrdog organiziranja kontroliranog “programiranog haosa” beskrajnim međuetničkim političkim sukobima, jedino je moguće apsolutnom nacionalističkom tropartitnom dominacijom, striktno isključujući bilo kakvu stvarnu i organiziranu prograđansku opoziciju. Uglavnom, taj proces je dovršen u političkoj Banjaluci i Mostaru. U istom takvom širem Sarajevu, nije. Još uvijek, ali paradigmatske “enke i ede” upravo rade na tome vrlo seriozno, nema govora.

Trebalo bi biti prilično jasno da je sasvim usputna meta, i tuzlanska “magla po Mostaru”, učešće Enko-Edo parlamentarne “osovine zla” u formiranju SDA-ovske vlade TK i etabliranje neke nove, regionalne “socijaldemokratske” stranke, pošto je opšteizborni tajming sasvim obesmislen, a i ostaje vrlo ozbiljan i gotovo nerješiv problem izvornog novostranačkog finansiranja. Meta su, koliko god je vrlo ozbiljno ideološki, etički i javnokorporacijsko-upravljački kontroverzna, tuzlanska, čvrsto tradicionalno prograđanska vlast, i nadolazeći lokalni izbori, kao jedina preostala, makar i simbolički, multietnička “crvena utvrda”, što god to bilo.

Vjerovatno je “zavjerenička” politička procjena da je, napokon, i Tuzla došla na red, što i nije daleko od pameti, s obzirom na sveukupne lokalne političke i druge okolnosti metuzalemske dužine monopersonalne, sasvim objektivno nerješive, opterećenosti vladavine našim Gradom, ali ponuđena, SDA-socijaldemokratska alternativa je dramatično, generalno, lošija. Takođe, čini se da će svaki ozbiljniji suštinski pokušaj lokalibornog političkog “spašavanje vojnika Rajana” ultimativno tražiti potpuno inovativniji, svježiji, vrlo bolno ljekovitiji, nasuprot onome što je do sada bilo, i potpuno nekonformistički tradicionalno politički deitiotizirani pristup.

Bez toga, vidjećemo po našoj voljenoj Tuzli vrlo brzo, i definitivno, “snagu u jedinstvu” ili obrnuto i trijumfalizam lažnih, kolaboracionističkih “najnovijih zelenih” enko-edo socijaldemokrata ili njihovih “reslova”. Da li smo se spremili i za to, sopstvenom političkom glupošću, pitanje je sad ?! (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

5 Komentari

  1. Poštovani,
    Vaša analiza stanja u sdp-u izgleda krajnje nepotrebna uzimajući u obzir da ste aktivni član NS.
    NS je, između oslaog, nastala zato što je sdp loš (2008?!). Aktuelni predsjednik NS je postupak sadašnjeg predsjednika sdp,tadašnjeg premijera Federacije (zapošljavanje brata u javnom preduzeću) definirao kao kraj socijal-demokratije.
    Neznam šta se to desilo u međuvremenu, pa je sad isti dobar za NS, a suštinski se ni po čemu ne razlikuju od enkinih i edinih sd.
    Nekako mi izgleda kao da NS ima kompleks sdp-a. 2010 su sdp lijanovići bili savim dobri, a NS ljuti protivnik, 2016. je sdp u Tuzli na silu istjerao NS iz gradskog vijeća. Kako ste krenuli, mora da ce vam Jasmin biti zajednički kandidat za načelnika. Nešto tu ne štima, ili ja ne kontam u čemu je fol.
    LP

    • Pročitao sam ponovo tekst na Vaš poticaj, i nisam siguran da mislimo na isti. Takođe, očito razmišljate stereotipnom logikom “komitetskih biltena”: ovo se smije, ovo se ne smije, a ovo ćemo razmotriti pa dođite po mišljenje. Ali, uvijek je lijepo čuti tuđe mišljenje.

  2. Poštovani,
    izgleda da je do mene jer ne kontam u čemu je fol. Zato bih Vas zamolio da mi pojasnite koja je suštinska razlika između enkinih&edinih i ostalih sdp-ovaca pa tek onda otkud NS sa bilo kojim tkz sd. Ako je jedini razlog sda, onda nema potrebe za odgovorom(ipak su sbb i otpad sda “bolji” od sda).
    bolje je ništa nego svašta ili je bolje išta nego ništa – neka svako izabere šta mu odgovara
    LP uz napomenu da cu opet dati svoj glas NS, naravno uz uslov da budete što dalje od bilo kojeg tzv sdp-a(j.i.) ili sd bih(e.b.)

    • Stvar je puno jednostavnija, za moje lične pojmove gledanja na svrhu politike: radi se o dovoljno masivnom i dominantnom izbornom pristupu izvršnoj vlasti koji omogućava da se situacija stvarno i vidljivo promijeni nabolje. I u tom slučaju, minorno je ko su manjinski partneri, izuzev ekstremno svjetonazorno malignih , kao npr. HSP, A-SDA i sl. Takođe, postoje i značajna ustavna ograničenja i td. formiranja izvršne vlasti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here