Pogled iz Sarajeva: Pokušaj da se vojska omalovaži

0
497
Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva

Na novogodišnjoj pres-konferenciji u Sarajevu komandant NATO štaba, general Robert Huston, poručio je da Oružane snage BiH i NATO predstavljaju faktor stabilnosti u Bosni i Hercegovini. I dok je većina kompetentnih analitičara ovu poruku shvatila kao kompliment našoj vojsci, što je ona i zaslužila, javili su se i oni pojedinci koji bi da tu istu vojsku omalovaže iznošenjem subjektivne teze da je ona gotovo bezvrijedna?!

Otkud tako pogrešna teza kad se naši vojnici i oficiri na multinacionalnim vježbama u BiH i na mirovnoj misiji u Afganistanu i drugdje, po mišljenju generala NATO-a, po znanju i vještinama potvrđuju da su ravnopravni sa svim vojskama u svijetu.

Rekao bih da se vojnim pitanjima, pa i našim OS, bave ne samo nedobronamjerni nego i nedovoljno stručni ljudi. Takvi misle da sve znaju, a kad u toj svojoj samouvjerenosti iskažu svoje mišljenje, može se zaključiti samo jedno – da nisu kompetentni. Jedan od docenata na Univerzitetu u Sarajevu, koji u posljednje vrijeme „pametuje“ po medijama o slabosti naših OS ubrojao je to „da su ljudstvo i resursi na dvije različite strane, da municija nije u cijevima i da ne mogu aktivno djelovati bez suglasnosti sva tri člana Predsjedništva BiH“.

Nije uopće tačno da su vojnici i borbena tehnika odvojeni i takvu glupost mogao je iznijeti samo neko ko nikad nije bio ni u jednoj kasarni OSBiH. Pa kako bi se oni obučavali i uvježbavali bez naoružanja? Jeste tačno da municija nije u cijevima, ali to je odluka NATO-a iz čiste predostrožnosti, što ne znači da se u vrijeme kad to bude trebalo i municija nađe blizu minobacača, topova ili tenkova. Uostalom, na bojevim gađanjima sve je zajedno. Ne može se na temelju ove tipične predostrožnosti dovoditi u pitanje borbena sposobnost naše vojske.

Predsjedništvo BiH je vrhovna komanda Oružanih snaga BiH i sve odluke u vezi s tom ulogom donose se uz njihovu suglasnost. Ali, ne mora uvijek biti tako. Prošle godine za neustavni dan Republike  Srpske 9. januar član Predsjedništva Mladen Ivanić, bez ičijeg prethodnog odobrenja, naredio je da se počasni puk RS-a postroji u Banjoj Luci i na taj način simbolično sudjeluje na toj proslavi. Ivanić se poslije pravdao da je na to imao pravo. Formirana je i komisija u Ministarstvu odbrane BiH da sve to ispita, ali nije poznato kakav je izvještaj napisala i kome ga je podnijela. Čini mi se da je to na fin način zataškano.

Inače, bitne odluke, naprimjer, one o učešću naših vojnika u misijama mira u svijetu, o unapređivanju u generalski čin i itd. usvajane su jednoglasno. Kao što je konsenzusom donesen strateški dokument Pregled odbrane BiH. Možda bi vojsci više odgovarala neka drugačija vrhovna komanda, ali vojska nigdje u svijetu ne odlučuje o tome ko će joj biti nad glavom, pa ni naša.

Oružanima snagama BiH nedostaje modernije naoružanje i još bolja oprema, ali – nije do njih, nego do državnih parlamentaraca koji nikako da se usaglase o tome da vojska ima ono što joj treba i da ne zaostaje. Zapravo, problem su zastupnici iz RS-a koji po nalogu svog autokrate Milorada Dodika sprečavaju da se usvoji nešto veći vojni proračun iz kojeg bi se nabavilo savremenije naoružanje i poneki transportni halikopter za spasavanje u uvjetima elementarnih nepogoda u oba entiteta.

O tome ne priča ni spomenuti docent, a, nažalost, ni neki drugi teoretičari, a i kako bi kad mnogi od njih, vjerovatno, ne znaju koja je u vojnoj terminologiji razlika između oruđa i oružja. Ja ću reći: oruđe je sve ono što ima jednog ili više poslužilaca (puškomitraljez, top, tenk), a oružje je ono čime raspolaže samo jedan vojnik – ručna bomba, puška, tromblon, lako prenosna rakata “strijela” itd.). Neka se zna, nije naodmet. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)

Download PDF

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here