Iz Batine sehare: Mati je uvijek poznata, ali kako joj bješe ime?

0
291
Piše: Mustafa Bato Muharemagić

– Mujaginca veliš?
– Jeste, Mujaginca – odgovori moj otac učiteljici, upitan za ime majke.
– Dragi Fajko, to je materin nadimak po ocu, Mujagi… Mujaginca, razumiješ?
– Ma, Mujaginca vam kažem da se zove…
– Hajde ti kući i pitaj mater kako joj je pravo ime.
Ode Fajko kroz tuzlansku Atik mahalu do Šarene džamije gdje bijaše kuća Muharemagića, Stara ulica kbr. 2, da jednom za’navijek razriješi učiteljicinu dilemu kako mu je materi ime.
Zadihan stiže, unezgodio se, sjede komšinice s materom, kahvenišu, eglenišu, a on kobajagi zatraži da mu namaže krišku, pa je ispotiha pita:
– Jelde, mati, tebe zovu Mujaginca?
– Jeste! – odgovori.
I vrati se Fajko u školu na Pazaru i pobjednički izusti učiteljici da je, ipak, on u pravu i da mu se mati zove Mujaginca.
– Dobro, dobro – kaza učiteljica – pitat ću ti ja babu.
Moja a.r. nena zvala se Alija sa dugim „i“ (Aliija), djevojački Mulaahmetović. Dugo su mog oca, Fajku, šeretili da ne zna kako mu se mati zove, a on je odgovarao da on nikad nije ni pitao mater kako se zove, nego mu je mati samo potvrdila da je zovu Mujaginca.  Pravnički, to uvijek bijaše, kao „indirektno ispitivanje“, što’no kažu navođenje vode na svoj mlin ispod žita.
A, onda je „štafetu“ preuzeo jedan beogradski profesor u „direktnom ispitivanju“, iznad žita, na ispitu kolege, tada studenta, Amira Omerćehajića.
– Ime oca? – upita profesor.
– Husnija – veli Amir.
– Aha, a ime majke? – upita.
– Aliija.
– Uf – odahnu profesor.
– Ime oca? – ponovi pitanje profesor.
– Husnija – odgovori Amir.
– Ime oca, bre, ime oca te pitam? –  zagalami već vidno iznervirani profesor.
– Pa rek’o sam…Husnija! – odgovori skrušeno student iz Tuzle.
U to doba Yugoslavijom je, pjesmom, palila i žarila Husnija Redžepova, a najpoznatiji rudar-udarnik bio je Alija Sirotanović. Tako da je i logično bilo za beogradskog profesora da je Husnija samo žensko ime, kao i Alija samo muško.
Vjerovatno bi tad, da su feministkinje, kao preteće jednakosti polova, bile jače, organizovale, gluho i ćoravo bilo, „Paradu Husnije i Alije“.
A mati k’o mati, jedna, a „ponosni“ otac i danas može bit svak’! (Piše: Mustafa Bato Muharemagić)

Download PDF

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here