Derviš Čičko, biznismen, intelektualac “par ekselans”, jedan od rijetkih koji jasno i glasno kaže šta misli, i u mirno vrijeme, a pogotovo kada je kriza. Kritičar je vlasti, jer smatra da je dužnost svakog mislećeg čovjeka da kritikom pokuša korigovati neke poteze vladajuće oligarhije. Naravno, na meti mu je vrlo često vlast u lokalnoj zajednici u kojoj živi. Zahvalan je sagovornik, jer se ne libi detektirati i probleme, ali i odgovorne za njihovo nerješavanje.
Kuda ide grad Tuzla, pitanje je kojim smo počeli intervju s Čičkom. No, prije jedna opservacija vezana za jednu od posljednjih njegovih kolumni, u kojoj je pisao o lošim potezima gradske vlasti Tuzle vezanim za rebalans gradskog budžeta. Jedan od čitalaca napisao je: “Gospodine Čičko, nije korektno u ovo vrijeme pisati političke komentare. Malo sabura je normalna reakcija. Ipak je ovo neko obaška vrijeme. Kad sve abd prođe zajedno ćemo u pobjedu”. No, ima i drugih komentara u kojima mu čitaoci daju podršku u kritici vlasti.
o Pa da krenemo od mišljenja ovog čitaoca: da li je, g. Čičko, u vrijeme pandemije koronavirusa korektno pisati političke komentare?
– Prije svega, želim reći da razgovaram s Vama samo kao jedan od Tuzlaka, koji je objektivno poluzarobljen pandemijom Covida-19, ali, paraleno, ponižen i ugrožen potpunom menadžerskom i političkom izgubljenošću tuzlanske izvršne vlasti na čelu sa Gradonačelnikom. Naravno, ne mislim da treba pristati na to i pomiriti se sa sudbinom koja je, ipak, vlasništvo svih nas zajedno, a i ponaosob. I najmanje bi trebalo da bude u rukama uspaničenih, neozbiljnih i nekompetentnih pojedinaca. Ko god da je to.
o Ljudi su ogorčeni, u “kućnim su zatvorima”, očekivali su veću pomoć lokalne vlasti, koja djeluje u najmanju ruku sterilno, bez ideja. Kuda, po Vašem mišljenju, ide Tuzla u aktuelnoj situaciji?
OČEKIVANJA DA ĆE SVE OPET BITI ISTO, LUDOST SU I BAJKA
– Nažalost, Tuzla kao društveno-politička i komunalna zajednica ne ide nigdje, stoji kao smiješni “trkač olovnih nogu” na ovoj strašnoj pandemijskoj vjetrometini i to je ono najgore što nam se moglo desiti u ovoj teškoj situaciji. Suočeni smo sa dramatično konfuznom, neodlučnom i bezidejnom izvršnom vlašću, beznadežno zarobljenom u sopstvenom činovničkom svijetu daleko izvan stvarnosti. Ne samo da se to čini, nego je to već očigledno stanje njihove svijesti, da je odgovor na vanredno stanje, i istovremeno i generalno slamanje cijelog postojećeg svjetskog poretka, logika puža “samca”, tj. uvlačenje u osamu i zaštitu smiješne, sićušne kućice. U našem slučaju, taj zamišljeni azil su zgrada i zidovi kancelarija Gradske uprave, iza kojih se ozbiljno promišlja da će se koliko sutra, sve stvari vratiti na početak i da ćemo sve zaboraviti i potisnuti u podsvijest kao ružan san i nastaviti živjeti kao da se ništa nije desilo. Svakako da je to potpuna ludost i dječija bajka.
o Kada to kažete, možete li navesti u čemu se to najbolje ogleda?
-Jednostavno, ako se podrazumijeva da mi svi ostvarujemo svoje svakodnevne životne potrebe u okviru Grada od najmanje 70 posto i ako je vanrednim mjerama suspendiran njegov gotovo kompletan socijalni sadržaj, onda je smiješno da je, na primjer, Gradonačelnikov “odgovor” besmisleni i demagoški, rebalans budžeta ili izjava “da se ne smije niko prehladiti u Gradu, te će radijatori ostati topli”, i slične ispraznosti. U stvari, koliko god to izgledalo banalno, tu se najjajsnije ogleda generalno neshvatanje situacije u kojoj smo se našli: pa nije pitanje topli radijatori ili ne, to se podrazumijeva, nego je pitanje kako pomoći građanima da plate njihovu “toplu produženost”. U tom smislu, svakako da ne treba gubiti iz vida da je momentalno u Gradonačelnikovim rukama praktično koncentrirana ogromna vlast bez presedana, čak u poređenju i sa ratnim vremenima devedesetih godina.
TEŠKO DA ĆE NAM DONIJETI IŠTA DOBROG
o Aktuelna situacija u pojedinim segmentima i podsjeća na “ratno vrijeme”. Da li je aktuelna vlast na svim nivoima, a posebno u Tuzli, dorasla ozbiljnosti zadatka, odnosno, vođenja zajednice na najbolji način?
– Sam potencijal upotrebe te ogromne vlasti koja bi trebalo da se bavi striktno olakšavanjem i omogućavanjem funkcioniranja našeg svakodnevnog, praktičnog života, direktno ima za posljedicu ogromnu ličnu, personalnu odgovornost na dnevnoj bazi. Ona se ne može porediti sa predpandemijskim vremenom logike “dođi sutra”. Ovdje se radi o jednom potpuno tragičnom nesporazumu svrhe vršenja i namjene vlasti u Gradu, koja nas vodi u dodatno nepodnošljivu (ne)izvjesnost suočavanja sa stvarnošću kakvu još nismo vidjeli i zatvaranje očiju pred njom. Kao što to čini Gradonačelnik, i teško da će nam donijeti ičega dobrog.
o Šta bi trebalo da budu prioriteti rada tuzlanske vlasti i Gradonačelnika, po Vašem mišljenju?
Prioriteti se sami nude i očigledni su, i bukvalno, to je sve ono čime se u ovim dramatičnim sedmicama apsolutno oni ne bave Tojest, nisu pokazali da su organski dio građana Tuzle, nisu jedni od nas, kako izvršna vlast i tako hijerarhijski poslagani njeni pojedinci. Ono što je “automatski” gradski komunalni alat bavljenja odvozom otpada, vodosnabdijevanjem i toplotnom energijom, doživljava se od strane Gradske uprave kao sasvim dovoljna stvar, uključujući i neku Gradonačelnikovu medijsku TV-video brigu, kao svrsishodnu masovnu psihoterapiju građanstva. Pokazalo se čak i u čvrstorukaško vrijeme Envera Hodže da to nije dovoljno, pošto se na tih par stvari ne iscrpljuje sadržaj i potrebe običnih ljudi u teškim vremenima, kao što je to sada. Neshvatljivo je bezdušno propuštanje prilike da se organizacijski postojeći kapacitet vlasti efektivno spusti do mjesnih zajednica i podružnica i da se ne iskoristi za životno važno obezbjeđenje skrbi za najmanje 20 hiljada penzionera, kao što je dobava namirnica i lijekova, isplata penzija itd. Potpuni je ekonomski i svaki drugi neoprostivi debakl “puštanje nizvodu” najmanje 3.500 gradskih obrta naših sugrađana. Umjesto da se na jednostavan, ekonomski opravdan, “prijateljski” pristup, kroz budžet ostave na životu dok se ne vidi šta je naša zajednička perspektiva opstanka.
NISU U FUNKCIJI GRAĐANA I TO SE VIDI
o Na društvenim mrežama ste više puta kritikovali “prvog u Tuzlaka” zbog toga što u nekim važnim, ndavnim situacijama i događajima nije na “prvoj crti odbrane”?
– Zaista je neprihvatljivo zanemarivanje, barem minimalnog fizičkog javnog prisustva u Gradu našeg Gradonačelnika, posebno u vezi sa nedavnim požarima i sličnim situacijama, kao gest moralne podrške svima nama, što je ponekad važnije od puno drugih stvari. To je samo dio onog što su elementarne dužnosti i obaveze, kao što je to, na primjer, odvoz otpada ispred naših kuća i stanova. Naravno, sva ova događanja otvorila su široku paletu suštinskih gradsko-menadžerskih i političkih pitanja, koja su se ozbiljno problematizirala sama po sebi i uzročno-posljedično govore o sadašnjoj vlasti kao o suvišnom, gotovo, “stranom tijelu” u gradskom organizmu zajedničkog življenja. Uglavnom, nisu u funkciji građana i to se sada ponajbolje vidi.
o Na što tu tačno mislite?
-Prilično je jednostavna logika: kome i čemu služi bilo koja, bilo čija vlast, na bilo kojoj razini, koja ne shvaća da je izmišljena i da postoji samo zbog građana i da takav svoj smisao, posebno u teškim vremenima, pokazuje time da na vrlo jasan, konkretan način bude kolektivno i lično uz njih. Sve drugo su gluposti, laži i prevare. Ponajgori je akt nečinjenja, gotovo ravan “komunalnoj veleizdaji”, kao što je sada u Tuzli, da se zbog očigledne menadžerske nesposobnosti ne upotrijebe realno raspoloživi resursi u suprotstavljanju, tj. ratu protiv pandemijske pošasti. To se, prije svega, odnosi na potpuno ostavljanje po strani najefikasnijeg najvažnijeg, fiskalnog oružja, bez čijeg se potpunog i suštinskog redizajniranja u sferi raspodjele sakupljenog novca građana Tuzle, osuđujemo na dodatno nezasluženu materijalnu i drugu patnju. U tom smislu, jasno se podrazumijeva i racionalna, neishitrena i postupna, ali sveobuhvatna reforma Gradske uprave, sa javnim preduzećima i ustanovama, uključujući politike prema kulturi, sportu, a posebno spram zlućudne politike generalne izgradnje Grada, uključujući i razumni selektivni moratorij, tj. obustavu, uopšte građenja u užem dijelu Tuzle. Generalno, ja mislim da je sadašnja izvršna vlast zadnjih petnaest godina na čelu sa Gradonačelnikom definitivno potrošena, potpuno negativno birokratizirana i bespovratno moralno, politički i menadžerski urušena do neprepoznatljivosti. Takva kakva je sada, bez ozbiljnog “generalnog remonta”, nije potrebna građanima Tuzle. (Piše: Miroslav Petrović, TL)
Njemu vlast sluzi da ima samo
On i svalerka za njega tuzla i Tuzla i ne postoje.nadam se da Ce se ljudi dohvati pameti i maknuti ga al kako Ce carsijom hodati
Feride, Feride..opet ti pozurio
Piše se Tuzla i tuzlaci
“jakotuzlak”: Brzaš, braco, brzaš…Piše se Tuzla i Tuzlaci
Aferim….
Kapa do poda!!!
Kad god su krizne situacije, Jasmina nema među građanima…Kad je paljena zgrada, kad su protestvovali borci, kad su bile poplave, kad je gorila Ilinčica, Kužići, Krojčica, Simin Han, Kozlovac, kad je pandemija on kao da mu je 85 godina, pobjegao u mišju rupu… A nije mu bilo mrsko sjesti do Kačavende u Požarnici…Dakle, on je hronična kukavica i ne vole ga ni oni radnici Gradske uprave, ali se boje šljama…E g. Čičko, ruka ti se pozlatila za svaku kritiku spram ovog lelemudaroša koji je hrabar jedino pred TV kamerama. Pa dosta ga je!
Kako će polupismeni Jasminov pomoćnik Zijad Lugavić pomoći privredi, kada je to čovjek koji ne izlazi iz Jasminovog š…a. Izjavljuje po ugledu na Jasmina kako država mora da pomogne privredi a ne Grad. Ni jedan program za razvoj privrede taj poltron niti je napravio niti zna napraviti. Jadni smo mi obrtnici s njima. Jedva čekam izbore pa da vidim Jasmina i njegove poltrone kada budu kao gubitnici hodali ovim gradom a ljudi ih budu pljuvali. Čuo sam da i radnici Gradske uprave jedva čekaju da ih se rješe.
Tuzlak od pamtivijeka: “Ulizice, to su za mene najgori ljudi na svijetu, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah i trepet bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni su kao led, oštri kao nož , kao psi vjrni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, a najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će svojim ne znanjem uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost”.