Dnevnik: Bajden jaše na čelu kolone

0
465

Eto, i to se dogodilo! U SAD! Poraz beskurpuloznog i prolaznog Trampa i pobjeda, predsjednička, Džoa Bajdena.

Populist Tramp, predstavnik bogatih, spremnih na svakakve nepodopštine da uvećaju svoj profit, žrtvuju mir i ucjenjuju nemoćne u želji da zamajac raspodjele svjetskog bogatstva ponovo zazveči u njihovim džepovima. Odlazi! Vođstvo SAD-a na svjetskoj sceni, na unutrašnjem i world planu, sa Bajdenom dolazi.

Foliranje sirotinje pričama poput ograde na granici Meksika, povećenja broja radnih mjesta kroz spašavanje izmještenog kapitala i vraćanje proizvođača iz Kine ili sklanjanje elite iz administracije, obavještajne zajednice, vojske i diplomacije bile su poluge slabljenja države, alati da lobiji bogataša vide svoja posla. Malim je ostala samo prilika da se dive reality zvijezdi koja je često i sa one strane zakona. Šou se privremeno preselio u Bijelu kuću u kojoj su sve grubosti (ne)diplomatije i osionosti iskusili svjetski državnici poput kancelarke Merkel, uz šutnju i licemjerje ‘prijateljske’ joj diplomatije. Uskraćivanje podrške UN-u, pa Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, povlačenje iz Pariškog sporazuma, ugrožavanje trgovinskog ugovora sa EU, smanjivanje budžeta NATO-u, zatezanje odnosa sa Iranom, podrška Bregzitu, srdačni klimoglavi otimačini Palestine i drugi neodgovorni, ali očito dobro proračunati potezi, donijeli su koristi na kratke staze. Ali, svakako su ugrozili i vodstvo i ugled SAD kao vodeće svjetske sile. Bijaše to Tramp…

A onda demokratija i korona. Reset neoliberalizma kroz negiranje Fridmanovog načina promišljanja ekonomske stvarnosti Trećeg svijeta.

Bajden je očekivana suprotnost! Promišljen i stamen 78-godišnjak, iskusan političar, demokrat, odnosi pobjedu i postaje nada cijelom svijetu. Pričaju svašta naši! I ovi i oni. Za i protiv. Euforija, zluradost pogrešnim diplomatskim potezima susjeda, procjenjuje se da stvari dolaze na naplatu. Iznose se ničim izazvani spiskovi želja i kaprici suprotstavljanja navodnoj ofanzivi u sređivanju stanja brdovitog Balkana. Kao da smo u 90-im prošlog vijeka. Populizmi širom regiona zaigrali su svoju igru.

Nerealna očekivanja su, čini se, na sve strane. Od zanosa do straha da će SAD ubijati svoja političko-diplomatska postignuća kao što su Kosovo ili Dejtonski sporazum. I pride, populističko skretanje pažnje našoj staračko-birokratskoj populaciji pričama kako će sad poteći med i mlijeko i kako sami ne moramo činiti ama baš ništa, a nacionalistički ego odzvanja: „Naši su u pravu!“.

A to što su nam svima otišla djeca i što ne primjenjujemo ni ono što u dejtonskom Ustavu i aneksima sporazuma piše, to će, kao, riješiti Bajden. Velika zabluda rasturenog medijskog prostora i njegove politizirane i nacionalističke pameti. Svako je važan onoliko koliko sam želi svoju bitnost. Dok EU i SAD slože svoje kockice mi bismo mnogo toga mogli učiniti sami, a možda i propustiti. Sasvim sigurno je da neće biti podrške „srpskom svetu“, kao ni podjeli Bosne. Funkcionalnost države da, ali unitarizam i apsolutni eldorado za lopovluk, ne!

Ameri su pragmate i oni će prvo izvršiti pospremanje svoje kuće što podrazumjeva i obnovu ugrožene geostrateške pozicije SAD-a. Vratit će se u Evropu i NATO, strateški pozicionirati svoje partnere, prijatelje i neprijatelje, realizirat će liderske pozicije u svjetskim organizacijama, a onda će na red doći pokušaji daljeg uređivanja untrašnjih odnosa u zemljama koje su u zonama njihovog interesa ili u odmjeravanju snaga sa onima koji bi da preko njih generiraju nestabilnost tih prostora ili da ih stave pod svoju kapu. Razgovori i dogovori sa Rusijom i Kinom, EU, Engleskom i još nekima u prvom su planu.

To što govore geostrateški anlitičari poput Brzezinskog samo su, i prije svega, prethodne poruke nama da sami činimo nešto što će nam biti od koristi. Balkan vascjeli je fokus SAD-a, ali samo i uvijek sa EU zajedno. Bez Rusije i Kine svakako. On treba da postane faktor mira i primjer čistih računa među susjedima. Suverenitet i integritet država umjesto suvereniteta naroda i prijateljski ambijent među nama strateški je interes nove administracije koji mi mali ne bi trebali prokockati. Izlaz iz tunela na kraju će naći samo predani načelima demokratskog, funkcionalnog i dobrosusjedskog. Kad i uz čiju pomoć će se to desiti teško je pitanje čak i za Bajdena! (Piše: Osman PUŠKAR)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here