Danas i ovdje: I umjetnost ubijaju, zar ne?

1
485

Dugo sam i sam svjedok, uz sve one koji isto tako još imaju u sebi neubijen osjećaj za umjetnost, da ovaj Grad intenzivno radi na tome da i ta svevremenska kategorija, kojom se ponose i koju ljubomorno čuvaju u normalnim sredinama, treba biti prekrižena.

U ovom Gradu pričati o Galeriji portreta, o Pozorištu, ili o Muzeju možda, počinje praviti smiješnim onog ko bi to prozborio. Umjetnost ne stanuje na adresama u ovom Gradu. I nikakvog nema opravdanja za to.

A, ko i šta čini umjetnost? To su umjetnici i ono šta uradiše: oni i njihova slika, skulptura, njihova nota, njihova napisana riječ… Isto, svjedoci smo da nam poturaju kao kukavičje jaje, pod umjetnošću nešto što nema nikakve veze s tim. Znaju pričati i govoriti o nekim trenutnim djelima ugurujući ih u umjetnost, oni koji ih i napraviše. To ne ide tako.

O djelu Umjetnikovom nikad ne govori On. O njegovom djelu govori ono samo, a konačan sud daje vrijeme. Ono što istinski je umjetničko djelo, nastavlja živjeti i kad njegov autor prestane disati i koračati, pa na neke druge načine nastavi živjeti u svojoj sredini i u glavama onih koji ga poznavaše. Ono što je istinski umjetničko djelo, nastavlja živjeti i kada nova generacija stasa i jednakim žarom osjeti ono iskreno što umjetnik i njima ostavi u amanet. Onda to počne trajati smjenjujući i ispraćajući generacije na ponos im da su ga imali, umjetnika. Sve ovo nije ono kako bi trebalo biti, nego je sve to kako jeste i kako jedino mora biti, ali u sredini koja ima elementarnu samosvjesnost i drži do sebe.

Opet sam u svom Gradu. Naravno, neko ako uopšte zna, reći će da i mi imamo umjetnike. Spomenuće: Mujezinovića, Derviševića, Ledera, možda Sarajlića, ali oni su dugo već na nekim drugim mjestima. Nisam nikad čuo da je neko, javno, glasno i jasno spomenuo jednog Tuzlaka, umjetnika koji je tu, koji živi ovaj Grad, hoda pored nas, stvara i ne misli prestati ni u osmoj deceniji. Nesim Tahirović, umjetnik koji je odredio jedinstven, originalni stil u svijetu umjetnosti. Njegovo djelo nije slika, nije grafika, nije skulptura, a jeste u isto vrijeme sve to i zato je poseban. Takav, u svijetu poznati Umjetnik, koga rado dočekuju i u Pragu, i u Italiji i u Njemačkoj i u Japanu, u ovom Gradu, gdje je rođen, nema ono što apsolutno zaslužuje – prostor u kome će nam svu svoju kreativnost, s mirom, u vidu svojih umjetničkih djela, dijeliti. Sramotno, jer je on jedini živući, svjetski poznati, a naš, umjetnik, Tuzlak koji je jednostavno morao imati svoj atelje. Tim prije, što je i mnogo prije rata bio rado viđen u sredinama gdje je kultura imala svoje mjesto, a čija rukotvorina je sama svijetu i sebi dokazala vrijednost, svevremensku vrijednost. Kažu da ga je neko poslije rata i godinama već, smjestio da stvara u bivšoj kasarni, gdje je određeno da bude jedno od psihijatrijskih odjeljenja. A priča se da će ga i iz takvog “ateljea”, u kojem je djelima oplemenio cijeli prostor, izbaciti na ulicu!

Normalnom sagovorniku, kad bi sve ovo spoznao, ostalo bi samo oćutati. Komentar je suvišan. Zašto je to tako? Možda, zbog ljudske ljubomore, možda bahatosti, možda onog što nikad nisu dobili od svoje majke i oca, onih koje su postavili da odlučuju šta je umjetnost i ko je umjetnik. Trebalo bi im imponovati što u istom gradu imaju tako jedinstvenog, istinskog umjetnika. Možda sačekati da nas umjetnik napusti, da mu onda “daju jednu od ulica” i licemjerno i lažno mu izgovore nekakav tekst na oproštaju, znajući da fizički ne postoji neko ko je iznad čitača. Samo zaboravlja se jedno: čitač će morati i poslije umjetnika gledati njegovo djelo koje nastavlja živjeti, dok će on, čitač, biti zaboravljen.

Zato, Nesime Tahiroviću, ponosan sam što smo sugrađani, a ostaje nada da će ono bitno shvatiti oni kojih se to tiče, koji odlučuju, koji dragulj imaju pored sebe. Sve ostalo bi se graničilo sa glupošću i neinteligentnošću. (Piše: A. Burina)

Download PDF

1 komentar

  1. Dok je budala i polupismeni knjizevnik na vlasti djaba vam sve.to je kreten koji od zavisti i ljubomore ima sizofrene napade i nastavlja unistavati sve dobro u ovom gradu koji na srecu nikad nece biti njegov

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here