Velimir Gašić: Nisam trener koji misli da od njega počinje i s njim završava košarka!

0
463

Od razlaza s OKK Slobodom, trener Velimir Gašić nije se oglašavao u medijima. Iako je angažiran na dvije godine, njegov drugi boravak u Tuzli okončan je na polovini druge sezone.

Gašić je prihvatio razgovor na naše insistiranje, ali i rukovođen činjenicom da neke stvari treba objasniti i prikazati onakvim kakve jesu.

o Nakon odličnog starta u ovoj sezoni, uslijedio je niz poraza i uprava kluba je odlučila da suradnju treba prekinuti. U medijima je osvanula izjava predsjednika OKK Slobode Aida Berbića da „Gašić nije ispunio očekivanja“. Možete li to komentirati?

– O tome sam s njim razgovarao i rekao mi je da nije tako izjavio. No, nebitno, i onako na veoma bitne stvari oko tima u ovoj fazi nismo gledali istim očima. Hoću reći da je već prve sezone ekipa u prvenstvu premašila sve što smo planirali. U prvom dijelu prvenstva bili smo drugi, u polufinalu Lige za prvaka poraženi smo od Igokee, koja je postala prvak države. Ko god kaže da to s ekipom koja je bila najmlađa u ligi nije uspjeh, taj ne zna ništa o košarci. Nikad ne govorim u prvom licu jednine niti zasluge pripisujem sebi, taj uspjeh smo ostvarili svi mi u klubu.

S REZULTATSKOG ASPEKTA OSTVARILI SMO ZNAČAJAN ISKORAK

o Od dolaska u Tuzlu govorili ste da se radi o dugoročnom konceptu stvaranja ekipe koja će svoju budućnost bazirati na mladim igračima Slobodinog omladinskog pogona. Da li je taj koncept zaživio?

– Ljudi koji su me zvali da se vratim u klub, koji je naslijedio Sloboda Ditu, i da napravimo jedan novi koncept na dugoročnoj osnovi, prihvatili su plan koji je trebao biti od vitalnog značaja za ovaj klub. To je podrazumijevalo nekoliko stvari. Krenuli smo s grupom igrača koji praktično nisu imali skoro nikakvo iskustvo igranja u najvišem rangu košarke u BH, osim nekoliko igrača. Podsjećam da je OKK Sloboda prošla turbulentni period, od borbe za goli život i opstanak u sezoni prije mog dolaska, do toga da smo s rezultatskog aspekta ostvarili značajan iskorak.

o U prvo vrijeme govorilo se kako je Gašić „čarobnjak“ i da „od ništa pravi nešto“?

– Uključili smo u rad s prvim timom i grupu mladih. Osim toga, što je jako bitno, integrirali smo i grupu mladih trenera koji mogu da se educirau i uče da bi svoja znanja mogli prenositi u radu s mlađim kategorijama. Da dođemo u poziciju da klub bude ponovo prepoznatljiv po tom stvaralačkom aspektu, te da se ljudi koji rade ovdje bave produkcijom igrača za prvi tim i za reprezentaciju. Ta nit se negdje izgubila iz raznoraznih razloga. Sigurno ne spadam u ljude koji misle da košarka počinje i završava s njima, mada bi mi i to neko, možda, mogao imputirati. Ima jedan grafit na ulazu u Tuzlu koji je bio moj lajtmotiv kad god sam se vraćao, a on glasi: „Život bez Slobode i nije neki život“. To je nažalost tačno.

o Taj grafit su pisali nogometni fanovi Slobode…

– Ne znam ko je pisao, ali govori o jednoj nasušnoj potrebi ovdašnjih ljudi da se identificiraju sa svim onim što je Sloboda bila kroz istoriju i što je donijela gradu. I što svi vole ta dešavanja u i oko Slobode generacijama. Neka treća stvar koja me motivirala da dođem bila je publika. Ona koja prepozna sve dobro i koja se vratila Slobodi u velikom broju i daje joj podršku. Od svih tih stvari mislim da smo ostvarili gotovo sve, premda i sam nikada nisam potpuno zadovoljan.

KAD NEŠTO KRENE LOŠE, VAŽNO JE ZNATI UZROKE I POSLJEDICE

o Šta se desilo u ovoj sezoni koja je sjajno počela, a neslavno se nastavila?

– Nakon tri početne, ubjedljive pobjede, uslijedio je pad. Možda je ta prva sezona za pojedine ljude bila velika iluzija i vjera da je neko čudotvorac. Metaforički rečeno, svako se oko vremenom navikne na mrak, ali je u tim okolnostima jako bitno, ako nešto loše krene, spoznati šta je uzrok, a šta posljedica. U pitanju je realnost i pogled na realnost, a to su različite stvari.

o Možete li biti određeniji ili precizniji?

– Ušli smo u seriju poraza isključivo izazvanih teškoćama u realizaciji trenažnog procesa. Ispali smo iz kvalitetnog ritma rada. Nismo mogli raditi kako smo zamislili, jer su igrači zbog povreda i bolesti izostajali s treninga. Nakon pobjede protiv Širokog, 4. novembra, mi smo 28 dana imali 8-9 igrača na treninzima, a utakmice su se nizale kao na traci. Sve je kulminiralo povredom prvog playmakera Marka Rikala, koji je toliko igrački napredovao da je došao na prag reprezentacije. Do povrede je bio MVP igrač lige i zar je moguće da se izostanak prvog igrača ne osjeti u ekipi? Ko to ne razumije, onda ima veliki problem.

o A zar takve probleme nemaju i druge ekipe u prvenstvu, pa angažiraju nove igrače?

– Kakvi novi igrači u okviru finansijske situacije kakva je u klubu!? Nakon odlaska Đumića, Browna i Hrnčića, mi nismo doveli tri pojačanja, kako se priča, nego igrače s perspektivom, da se razvijaju u okviru ovog sistema. Ti igrači, nažalost, nisu bili u prilici da u svojim prethodnim klubovima budu nosioci igre. Šta više, došli su da nauče košarku. Lani smo imali najmlađi tim u ligi, ovaj je još mlađi i o njemu se može pričati kao o zalogu za budućnost.

SVE JE PRIZVOD JEDNOG KRVAVOG RADA

o Druga ABA liga je neostvareni ili preoptimistični san. Javno ste govorili da niko prije OKK Slobode ne zaslužuje tu ligu, a na kraju u kvalifikacijama se nije uspjelo. U stvari, dok su se drugi pojačali, OKK Sloboda nije?

– Svi bismo voljeli da je klub u Prvoj ABA ligi, niko sretniji ne bi bio od mene, ali kratak je bio pokrivač i krpili smo rupe u domenu onoga koliko je bio dugačak. Naš tim je tako koncipiran da je svu svoju energiju i kvalitet timske igre mogao da crpi isključivo iz kvalitetne radne etike. Sve drugo nema veze s istinom. Ništa nema iz lažnih priča, sve je proizvod jednog krvavog rada. Nisu ti momci slučajno napredovali, nego je riječ o uloženoj ogromnoj količini rada, energije i znanja. Kao trener ne ponašam se kao navijač koji uzme zastavu i maše njom. Sve znam što se dešavalo s ekipom i oko ekipe, i ne postoji druga istina.

o Ipak, odaju vam počast da ste doprinijeli da poslije dugo vremena više naših igrača poput Hasandića, Rikala i Muratovića ili mladih Omerovića i Dedajića obuku dres državne reprezentacije u raznim selekcijama. I vas su zvali u stručni štab reprezentacije selektora Vujoševića?

– Molili su me da budem uz Duška Vujoševića, ja sam to odbio. Neko bi otrčao. Zato me i pogodilo kad pojedinci spominju kako sam i pod kojim uslovima došao u Tuzlu. Naknadna pamet je vrlo opasna stvar. Košarka je egzaktna nauka i tu su stvari jasne. Politika me ne zanima.

o U medijima se ponegdje postavljaju pitanja zašto Emir Čerkezović igra manje nego kada je Gašić došao u Tuzlu, a spada u mlade igrače na kojima se bazira budućnost kluba?

– O tim vrlo osjetljivim stvarima mogu pričati samo s ljudima koji znaju i razumiju šta se dešavalo s tim momkom. Na početku prošle sezone, do početka školske godine, radio je vrlo kvalitetno i u mojoj glavi Emir je projektovan da bude u prvoj petorci. Međutim, zbog obaveza u medicinskoj školi on propušta veliki broj treninga, posebno jutarnjih, individualnih treninga, koji su najbitniji za razvoj mladog igrača. Dva razgovora imao sam s njegovim roditeljima i oni su se složili da se ove godine posveti isključivo košarci i da se isprofilira, da se vidi koliko može. Dalje, on je u mlađim kategorijama guran da igra na poziciji „četvorke“ ili lažne „petice“ (u Musinoj generaciji). Kod nas je treniran da bude spoljnji igrač. Sve je to limitiralo da ima trend razvoja drukčiji od prethodnog. Vrlo slična se stvar dešava i s malim Omerovićem i Dedajićem. Onaj ko o tome ne zna ništa, može postavljati pitanja zašto ih nema.

NADAM SE DA SVI KOJI ME POZNAJU NE MISLE O MENI NA “NEKOŠARKAŠKI” NAČIN

o U kakvom stanju je ostala ekipa nakon Vašeg odlaska. Nasljednik i doskorašnji pomoćnik Eldar Kavgić izjavio je: „Od Gašića sam naučio mnogo životnih i košarkaških lekcija“?

– Osim košarkaškog vaspitanja i dovođenja igrača u korelaciju s vrhunskom košarkom, meni je bitno, ako ne i bitnije, da oni s ljudskog aspekta odrastu i sazriju kao ličnosti. Znam da sam sa svoje strane dao cijelog sebe, bez zadrške, i ovom klubu također. Ne radi lične promocije koja mi ne treba, nego da bi sve uticalo na njih. I sve što sam radio bilo je usmjereno da se zaštite i oni i klub u nekim situacijama kada, recimo, ne ide dobro. Ljudi svoje lice pokazuju u složenim situacijama, a moje je mišljenje da je jako bitno da postoji doza uzajamnog povjerenja. Ako si domaćin u svojoj kući, znaš gdje su ti djeca. Kao trener, jako dobro sam znao gdje je ko od te djece, ako mogu tako da kažem. I treneri koji su tu bili i učili mogli su dosta naučiti, što će pokazati vrijeme. Ovo je jako težak posao, posebno ako u jednom istom trenutku želite da razvijate igrače i postižete rezultate. Sa svog stanovišta, bit ću jako zadovoljan da ti momci, ti treneri, nastave s trendom svog košarkaškog razvoja i da pobjeđuju na svim životnim poljima. Želim im svu sreću.

o Na kraju, došli ste u sukob s pojedinim medijima. Šta se dogodilo?

– Ni meni nije jasno, mada moja namjera nije bila da lično prozivam bilo koga. Jedino što sam uvijek tražio i tražit ću da se moje riječi prenesu kako su rečene, a znam vrlo dobro šta i o čemu govorim. Za razliku od većine ljudi, ne mislim da je svaki sukob s medijima unaprijed izgubljeni rat. Ako govorimo o nečemu što je istina, onda sve drugo što se napiše bez argumenata više govori o onima koji pišu nego o onome o kome pišu. Nijedna moja riječ nije bila namjera da nekoga uvrijedim, pogotovo ako u tim medijima imam prijatelje, a i dalje ih smatram prijateljima. Međutim, u napisima poslije toga sam prozvan za nevjerovatne stvari, za nekakve grbove na tabli, za logor Sušicu, za…
Kao trener mogu da razgovaram sa ljudima samo o košarci i svemu što se dešavalo proteklih 15-16 mjeseci moga rada u OKK Sloboda, a za te neke druge stvari, nemam komentar, jer jednostavno ne zavređuju apsolutno nikakav odgovor. Iskreno se nadam da košarkaši, treneri, publika i drugi koji poznaju mene i moj rad, ne misle o meni na „nekošarkaški“ način. (Razgovarao: Miroslav Petrović)