Ulicama moga grada: Priča o Tuzli kao”malom Dubaiu” (Foto/Video)

6
685

Svjedočimo ekspanziji u razvoju grada Tuzle, bar kada je u pitanju njena urbanističko-arhitektonska scena. Ekspanziji na račun starog urbanog tkiva koje se svakim danom sve nemilosrdnije uništava i prepušta zubu zaborava. Na njegovo mjesto dolaze gomile građe – vinskog materijala – betona, opeke, stakla, aluminijuma i i čega još sve ne, oblikovanog u volumene koji predstavljaju arhitektonska rješenja ponekad i onih koji nisu uspjeli ili nisu željeli prepoznati osnovne ekološke, estetske, ekonomske, kulturne pa i političke postulate bitne za ovaj prostor i ovu sredinu.

A da je to zaista tako, dokazuje i postojanje Mellain centra podignutog rušenjem jednog od značajnijih arhitektonskih repera grada, hotela Bristol, arhitekata Dragiše Baršovana i Neđe Tomanovića, čiji enterijer je krasila i zidna dekoracija jednog od najvećih bosanskohercego – vačkih likovnih umjetnika, Ismeta Mujezinovića. Rušenje ovakvih objekata je uvijek problematično i izloženo sudu javnosti. Pogotovo u gradovima, kao što je naš, kod kojih je je vidljiv nedostak građevina sa dahom nekih prošlih vremena, koje ne skrivaju njegove godine, a daju mu određenu notu prepoznatljivosti i šarma. Svaki grad bez takvih objekata je dosadan i sterilan ma koliko bio moderan.

U mnoštvu tekstova o Mellain centru napisano je i ovo: ” Rušenje hotela Bristol i izgradnja Mellain centra u ovim dimenzijama na njegovom mjestu je nešto što se Tuzli nije trebalo dogoditi. Posmatrajući vizure grada iz bilo kojeg njegovog ugla pogled će vam biti nasilno zaustavljen volumenima koji po svojim dimenzijama tu nikako ne pripadaju. Volumenima koji su pokvarili dosadašnji sklad između tuzlanske kotline i silueta grada. Volumenima koji su dosegli visine okolnih brda i presjekli ”ružu vjetrova” što može dovesti do klimatskih promjena na mikroplanu. Ali koga još briga za ”ružu vjetrova” i estetske vrijednosti”.

Poslije ovoga o Mellain centru, šta napisati za novi stambeno-poslovni kompleks nazvan ”projekat CRYSTALIKO”, koji po svojim prostornim dimenzijama i volumenima daleko nadmašuje trenutno najviši objekat u gradu, a koji će usvajanjem novog regulacionog plana biti realizovan na prostoru nekadašnje Livnice čelika. Možda započeti sa pitanjem – zar u našem, riječima prebogatom jeziku, nismo uspjeli pronaći neku našu, domaću? Zar uvijek moramo biti toliko snishodljivi, ili nam se čini da ćemo biti više ”svjetski” ako koristimo strane izraze. Ne znam.

Ili samo treba dodati da ćemo sa “Crystalicom” najvjerovatnije početi zaboravljati priču o tuzlanskom čistom zraku i potrebom za utopljavanjem, jer ćemo dobiti ”utopljavanje” tuzlanske kotline prouzrokovano novim volumenima čije će visine (prema 3D animaciji gra – diti će se 4 kule spratnosti između 27 i 43 sprata) dodatno otežati prirodan protok zračnih struja, a poznato je da bez toga nema čistog zraka. Ali koga je još briga za ”ružu vjetrova”.

Velike staklene fasadne površine tornjeva uslijed prelamanja sunčevih zraka mogu izazvati i stvaranje efekta staklene bašte, što opet može dovesti do klimatskih promjena na mikroplanu. Ali nije to sve. ”Učinak” staklenih fasada se ne zadržava samo na tome. Nedavno sprovedena istraživanja otkrila su da jaka svjetlost i velike staklene površine na visokim zgradama poput ovih izazivaju stradanja ptica. Zbog intezivne svjetlosti nastale refleksijom stakla ptice gube sposobnost orijentacije u prostoru i udaraju u fasade. U sudaru sa fasadama prema nekim grubim procjenama godišnje u svjetu strada preko milijardu ptica. Ma ne budimo sitničavi. Možda nam se poveća broj komaraca.

I na kraju ono što nas ”obične” stanovnike ovoga grada najviše interesuje i o čemu će se sigurno dosta diskutovati, jeste izgled budućeg stambeno-poslovnog kompleksa. Da li će to novo bogatsvo u kvadratima donijeti i bogatsvo kvalitete u estetskom smislu? Teško je to znati. Jer arhitektura je definisana kao primijenjena umjetnost, a umjetnost je nešto što je prepušteno osjećanjima. Svi ćemo mi o tome imati neko svoje mišljenje. Moji prvi dojmovi nakon gledanja vizuelne animacije i grafičkih priloga bili su: Uh, ovo ne treba Tuzli! Jer ovdje ima svega i svačega. U stilu bosanskog lonca. Previše razigranosti sa jakim volumenima različite spratnosti, u koje je utkano mnoštvo sadržaja od stambenih objekata, hotela sa sa bazenima na krovovima, poslovnih zgrada, parkova, dječjih igrališta, vjerski objekat, viseće pješačke zone, saobraćajnica sa kružnim tokom… I sve to na relativno malom prostoru, umotano u plašt koji svojim arhitetonskim izrazom ne pripada ovome prostoru i njegovoj kulturno-tradicijskoj sceni.

Neko je dobro primjetio ”ovo je mali Dubai”. A to je upravo ono što ovom gradu ne treba. Tuzli je potrebno da ostane Tuzla. Svoja i orginalna, pa i kada je u pitanju arhitektonska scena. Ali izgleda da će nam biti po onoj, šta je, tu je. Odavno smo već naučili lekciju da su arhitektura i urbanizam samo odraz kako materijalnog, tako i duhovnog stanja društva u kome nastaju. Zato za kraj nije naodmet napomenuti, da vrhunac gradske urbanističke politike ne smije da bude “ulagač je svetinja”. Ne mogu se urbanistički, regulacioni i ini planovi praviti prema željama investitora. Oni ne brinu o interesima grada i njegovim potrebama. (Piše: Milorad STOJANOVIĆ, arhitekta – Foto ilustracije: SA-C.net, Video: Klix.ba)

6 Komentari

  1. U kasabi u kojoj ne postoji postenih 200 netara asfalta, a da ga ne osakati saht, rupa, lose uradjena zakrpa ili djeriz oko zacepljenih slivnika – bez veze je povlaciti paralele sa ni manje ni vise Dubaijem….u Tuzli vec 10 godina nedostaje nova saobracajnica koja bi ubrzala promet jer kad budzetlije krenu kucama guzve su ogromne….Dubai, al’ vlaznom snu, mozda !

  2. Poslije ovog teksta ne mogu vjerovati da će se gradu Tuzli desiti ovakav urbanistički zločin. Umjesto da se ovaj dio Tuzle zajedno sa Krekom studioznim pristupom preobrazi u mjesto življenja tipa “raj na zemlji” revitalizirajući graditeljsko tehnološko industrijsku baštinu na pomolu je nešto što zdrav mozak ne može shvatiti: uprizorenje nečeg najstrašnijeg što Tuzlu može zadesiti. Jednostavno rečeno radi se o urbano globalističkom zločinu bez kontinuiteta istorijskog konteksta. Posljedice su nesagledive: sociološke, zdravstvene i ekološke. Neminovnost bespovratne urbane depresije stanovništva Tuzle, progresivno povećanje oboljelih od najtežih bolesti i EKOLOŠKI SLOM TUZLE.

  3. U tuzli je sad 8000 praznih stanova kome jos treba niko nezna.dokle god je ova budala na vlasti bice betona visne bez ljepote a mi cemo hodati pognutih glava i praznih pogleda.bio sam kad je imamovic izjavio da hoce da bude u istoriji tuzle upamcen kao najveci graditelj a ja mislim da ce biti upamcen ko najveci olos ovog nekad lijepog grada

  4. Meni se kao tuzlaku ni mali ne sviđa ovaj kompleks koji će se raditi na mjestu Livnice.To nekako nije Tuzla i odudara od naše tradicije.Menitakođe liči na Dubaji i neke arapske metropole.Ali očito je našem vrlom načelniku stalo da uzme pare od nove gradnje i uloži u i oko panonskih jezera

  5. Nemojte tako. Tuzla je poznata po izgradnji, doduse dugoj ili nedovrsenoj, za razliku od Dubaija. Jezera su posebna prica, poznata zgrada na pocetku Sjenjaka koju je Giprom gradio i probio rok od 3-4 godine, pa objekti 15. maj koji ni sada nisu dovrseni, pa most izmedju Stupina i Zlokovca koji je probio rok za izgradnju barem godinu…… a glupani iz Opstine samo klimaju glavom i slikaju se kad se sve zavrsi. Da ne spominjem ceste koje su grbave kao da po pustinji vozim a ne po asfaltu, pogotovo dio od Omege prema glavnoj autobuskoj koji je znase tko asfaltirao i ostavio neravno, ili horizontalna signalizacija koja izblijedi nakon mjesec dana, ili rupe koje se zakrpe pa se ponovo otvore nakon mjesec…… Al Opstini je bitno da se gradi i pravi, a to sto je to lose, nestrucno i kilavo….ma to nije bitno Opstini. Oni ionako ne voze svoja auta nego ona sluzbena, koja su gradjani kupili. gospodo iz Opstine, dabogda do kraja zivota hodali pjeske….al na rukama

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here