Tim povodom: Možda se moglo “naštancati” još koje priznanje!

7
732

Obilježavanje 30-godišnjice od osvajanja naslova prvakinja Evrope Jedinstva Aide, danas Jedinstva Dženex, dogodilo se dva puta.

Najprije, 22. marta, na dan kada su igračice Mikija Vukovića prije 30 godina u Firenci stigle na krov Evrope, a drugi put sinoć. Prvi put kada je fotografija slavne generacije podignuta na krov Mejdana, i to fotos koji nije načinjen u Firenci, nego neki iz Mejdana, ali nebitno.

Sinoćnja proslava bila je svečanija, posjećenija, sa više aktera, medju kojima su zvijezde večeri bile upravo igračice koje su došle na proslavu: Mujanović, Lakić, Jeftić, Došić, Savić, Dragičević i “trener svih trenera”, Vuković. Ostale nisu stigle, razlozi su nepoznati, barem nama.

A onda se iskoristila prilika i za nešto drugo, što sa jubilejem nije imalo direktne veze, ali neka je. Recimo, oproštaj od tri košarkaška suca, Damira Kunosića i Edina Husarića iz Tuzle, te Petra Obradović iz Čapljine. Usput, priznanje je dodijeljeno i Ademiru Zurapoviću, sucu koji će “svirati” na Svjetskom prvenstvu u Kini.

I sve je to u redu, ali mogao se otići i korak dalje. Niko, naravno, nema ništa protiv da priznanje peimi sudac iz Čapljine, tim više što u Tuzli uživa veliku popularnost iu rado je viđen gost. Ali, ispušteni su neki Tuzlaci!

Ako se htjelo nekima odužiti za djelovanje u košarci, trebalo je i onima koji su uradili neuporedivo više za bh. košarku, pa i za Jedinstvo Dženex. Recimo, Mirsad Đonlagić, koji je zahvaljujući nekim domaćim kadrovima okončao svoj višegodišnji angažman u vrhu FIBA zvaničnika, čovjek koji je bio predsjednik KS BiH, dugogodišnji član rukovodstva Saveza i osoba koja je mnogo puta ličnim angažmanom pomogla da naše nacionalne selekcije odu na važna evropska takmičenja i koji je mnoge tuzlanske pojedince “pogurao” na značajne funkcije, neke i među selektore itd.

Đonlagić je okončao svoj mandat, jer mu pojedinci iz KS BiH nisu dodijelili kandidaturu da nastavi rad u FIBA komisijama, ponudivši umjesto njega u svijetu košarke neuporedivo manje autoritativnog Samira Avdića. Kao što je poznato, Avdić nije prošao u FIBA-u, BiH u organima više nema svojih ljudi, Đonlagić je okončao mandat i faktički je otišao u košarkašku mirovinu.

Ako je tako, zar nije bilo logično, i zar nije zaslužio, da i njemu, kao i sucima, bude za oproštaj dodijeljeno priznanje kakva su sinoć dijeljena, pitanje je o kojem se sinoć diskutiralo u kuloarima.

Umjesto neke vrste oproštaja i zahvalnosti kluba za sve što je uradio za tuzlansku i bh. košarku, Đonlagić je uvršten na popis osoba koje će drugima dijeliti priznanja, a njemu je pripala čast da ga uruči Zorici Dragičević, sjajnom drugom centru šampionskog tima Jedinstva Aide.

Moglo se, recimo, priznanje uručiti i Hami Pašiću, generalnom sekretaru OSD “Jedinstvo” iz vremena najvećih uspjeha košarkašica i čovjeku koji je sačuvao potpunu arhivu OSD “Jedinstva”, društva koje nikada zvanično nije ugašeno, ali je poslije rata nebrigom dovedeno do prestanka rada. Sada ima inicijativa da se rad društva obnovi, ali pojedinci kojima je dobro, to ne žele. Pašić je sinoć bio u Mejdanu, smješten ne među “vipovce”, koliko smo vidjeli, nego je cijelu feštu posmatrao negdje s vrhu tribina.

Naposljetku, ko bi uopće znao išta o Jedinstvu, igračicama i titulama da nije bilo novinara. Nažalost, većina onih koji su pratili šampionski tim na najvažnijim utakmicama, danas nisu među živima. Ali, njihovi izvještaji, priče, fotosi i intervjui deponovani su u gradskim i ličnim arhivima.

Istorija ne počinje s nama i ne završava s nama, pa se čini logičnim da je, makar posthumno, neka vrsta priznanja mogla biti uručena porodicma preminulih novinara i fotoreportera poput Husrefa Muharemagića, Bajre Đape, Tomislava Trojaka, Borislava Begečkog, Muradifa Džambića i još nekih, koji su u trenucima velikih trijumfa bili uz klub i uz košarkašice.

Naravno, organzatori su imali svoja mjerila kome odati priznanje i na kakav način ga spomenuti u okvirima velikog jubileja. Niko im ne može uskratiti to pravo, niti da nemali novac za proslavu troše na svoj način.

Ipak, ostao je gorak ukus da su u nečemu promašili, da su nešto zaboravili, da je inače dobro organizovana proslava manjkava. Narod kaže, bolje je ne dati nijedno priznanje, nego u masovnoj dodjeli ispustiti jedno važno ime. To je, naravno, samo naše mišljenje, bez želje da se slavlje i povod slavlja umanji i za promil. Ipak, nekad neke sitnice izgledaju kao gromade: Ako se previde ili se o njima i ne razmišlja! (mp)

7 Komentari

  1. Jedinstvo filijala Banovića, a bilo je obrnuto. Cestitke za Banovice, prvake BiH u senirskoj i kadetskoj konkurenciji.Uzivajte u waba ligi.

    • Jurčenko nije valjo Jedinstvu (čitaj: Mari Lakić Brđaninović), ode u Banoviće i za tri sezone donese im dvije titule i Kup. Što Jedinstvo nije postiglo za mandata “velike” Mare

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here