Tim povodom: Da li dijelovi čine cjelinu ili je cjelina iz dijelova?

4
295

Svako političko natjecanje i rezultat, a to je i suštinski sadržaj politike, moraju imati svoje konkretne konsekvence u istoj sferi, pa i ovo što se dešava u SDP-u BiH.

Odnosi novouspostavljene političke moći neminovno će uticati na njenu kadrovsku hijerarhiju, inače bi takva vrsta borbe za interese postala besmislena i ugasila bi se. Drugim riječima, novi unutarstranački izborno etablirani autoriteti svakako će imati svoje direktne posljedice na terenu, a da li će se to zvati i “odmazdom” ili uzročno-posljedičnim kadroviranjem sasvim je irelevantno.

Jasno je da je najrazornija opasnost za svaku političku stranku, pa i SDP, pokušaj kapitaliziranja izbornog poraza kao pobjede i klizanje u partijski bonapartizam i nepusluh, kroz izigravanje njene statutarne stege i pravljenje lokalnih, koliko god bile značajne, “odbjeglih” frakcija.

Ne treba smetnuti s uma da su upravo okončani predsjednički izbori SDP-a, zapravo, indirektno legitimno etablirali jedan novi, svježi personalno-stranački autoritet predominantno kantonalnog značaja, i to je suštinski najznačajniji dobitak.

Politički je potpuni promašaj i uludo trošenje tog novostvorenog dragocjenog kapaciteta na infantilna prepucavanja i “pokazivanje mišića” sarajevskoj centrali.

Realpolitički racionalni interes je zrela politika kanaliziranja ove nove energije u potpuno drugačijem smislu od nepotrebnog populizma, koji ne koristi nikom, a ponajmanje TK: za našu ekonomski zapostavljenu i provincijaliziranu regiju svako bacanje političke snage je glupi, neopravdani luksuz.

Pitanje interesnog uspostavljanja građanske “tuzlanske politike” je pitanje svih pitanja, bilo i ostalo. Nadati se da to i E.D. razumije i da će iskoristi sjajnu priliku da politički izađe iz puberteta i uplovi u zrelo doba i razdvoji drveće od šume: ima u rukama, na neki način, plebiscitarnu stranačku podršku u TK, koju je unutarpartijski neophodno formalizirati.

U stvari, to je jedina prava dobitna kombinacija, koja se, možda, u ovoj opštoj galami i ne vidi najjasnije. U protivnom, tuzlansko-lukavački profesor biće “potrošen” kao jeftin kusur u nečijim tuđim razračunavanjima. (Piše: Derviš ČIČKO)

4 Komentari

  1. Ja upravo mislim da je vrijeme da tuzla pokaze misice sarajevu pa tako i sdp problem je sto gradski odbor vodi bolesnik imamovi koji je sada dobio novog neprijatelja upravo u delicu nadam se da taj idiot nece igrati nikakvu ulogu u kantonalnom odboru sdp jer to bi porazno

  2. Znam da nije tema, ali…
    Mislim da ovo, oko SDP-a, nije najveći problem. Slažem se u potpunosti sa stavovima autora ove kolumne, i unaprlijed mu se izvinjavam što mu remetim temu i trenutni fokus razmišljanja, ali…
    Mislim da je to periferni problem, koji će ubrzo pasti u zaborav. Problem našeg društva, naše države, pa na kraju, zakonom inercije, i našeg Grada, pa i u konačnici SDP-a, ogleda se u tome da Država kao krovna institucija, ne postoji. Da ona postoji u ovom ,”satarašu od države” ne bi Ministar sigurnosti pozivao građane na proteste i, na neki način, rušenju državne institucije (VST). Ni na kraj pameti mi nije da branim instituciju VST. Naprotiv! Nije da nije opravdano, ogorčen sam i sam, ali… Pa ovo nema ni u “Tunguziji”! Gdje i u kojoj banana državi “ovan predvodnik” bude tog kalibra, kalibra ministra sigurnosti! Gdje je vođa, gdje je skupina iz naroda, “širokih građanskih masa”, tipa bravara, obespravljenih radnika, penzionera, bilo kojeg iz ugrožene populacije.
    E, tako je i u SDP-eu. Sve su to pojedinci i interesne grupe, ovani predvodnici od onih koji šute i uživaju u svom kratkotrajnom i lažnom blagostanju.
    Većina šuti i trpi. Živi u nekom starom vremenu, vremenu prije 30 i više godina. Vremenu koji je njima i njihovim bližnjim omogućio blagostanje. Dokle, pitam se svaki dan!?
    I za to je uopšte, pa i u SDP-eu, tako.
    Nikako da se pojavi onaj koji sebe stavlja kao zvijezdu vodilju ( u ovome slučaju crvenu) običnog pro bosanskog čovjeka, čovjeka koji voli ovu zemlju bez uslova i povlastica.

    • Jedini put racionalnog i stabilnog rješenja je kroz politiku, a “olako obećana brzina” demokracijom ulice djeluje privlačno, ali, u pravilu, je lošija opcija.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here