Stanje nacije: Tako je govorio Krleža

0
431

Kad su njemačke mehanizovane trupe ulazile 1941. godine u Zagreb, oduševljeni Zagrepčanci su im bacali cvijeće, cigarete i šunke „Gavrilovića“. Pristupanje Srbije nacističkom Trojnom paktu, oduševljeno su proglasima podržali Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve sa svim potpisima najviših dostojanstvenika i više od stotinu najvećih intelektualaca na čelu sa predsjednikom SANU, Aleksandrom Belićem. Krajnji rezultat srpsko-hrvatskog nacizma su NDH, na čelu sa Pavelićem i nacistička Srbija na čelu sa Milanom Nedićem. Te dvije nacističke tvorevine su ili pobile ili u logore smrti poslale ogroman broj antifašista. Posebno su dali veliki doprinos holokaustu Jevreja. Pavelić je u smrt ili u logore poslao više od 28 hiljada Jevreja, a Nedić dvije hiljade manje.

Srbijanski i hrvatski antifašisti su našli utočište u partizanskim jedinicama u Bosni i Hercegovini. Zato su njemačke, ustaške i četničke horde poduzele sedam ofanziva protiv Titovih partizana.Bosanci i Hercegovci su masovno podržali antifašističku borbu a bez njihove logistike, posebno be-ha seljaka, partizanske jedinice ne bi opstale. Zato su tv-serije o Zagrebu kao nepokorenom gradu i Otpisanim sa Tihim i Prletom, više od holivudske sapunice. Dakle, sve sama laž!

Ovaj uvod je za mlađe, za one koji nisu bili Titovi pioniri a potreban im je da znaju korijene modernog srpskog i hrvatskog neonacizma, odnosno novoustaštva i novočetništva. Njihovo vaskrsnuće se dogodilo pčetkom devedesetih godina prošlog vijeka i drastično je manifestirano u agresiji na BiH koju su činile Tuđmanove i Miloševićeve nacističke falange, a s ciljem da BiH nestane kao njihov ratni plijen. BiH je opstala kao država zahvaljujući stotinama hiljada boraca koji su je voljeli kao jedinu domovinu. Poražene nacističke snge su u Hagu odgovarale i još odgovaraju za etničko čišćenje, silovanja, uništavanja cijelih gradova, masovne zločine i genocid. Ti strašni zločini su bili i politika i sredstva te politike Beograda i Zagreba. U tim tragičnim događanjima do kraja se obistinila ona Krležina: “Sačuvaj me bože hrvatske kulture i srpskog junaštva!”. Stari most u Mostaru i genocid u Srebrenici dokaz su te čuvene izreke velikog Krleže.

Veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida, jeste ljudski i politički sunovrat. Ustaški koncerti i četnički skupovi, koje imaju podršku hrvatskog čelnika Dragana Čovića i srpskog, Milorada Dodika, jesu reafirmacija politike koja je u crno zavila sve narode bivše nam zajedničke države. Zar sa takvim bekraundom Čović i Dodik misle ići u Evropu koja se grozi svakog desničarenja a kamo li nacizma?!

Bjelodano je da su i ustaše i četnici doživjeli i drugi vojnički poraz tijekom ratova 1991-2000. godina. Ali, nacizam je totalni i totalitarni sistem koji zahvata sve pore društva, od kulture, istorije, nauke, umjetnosti itd. Vojnički poraz nacizma je brži od njegovih drugih pojava. One tinjaju u društvenoj sferi a iskazuju se na političkoj sceni. Poraz nacizma u duhovnoj sferi može se ostvariti samo ako se narod suoči sa istinom o zločinima koji su činjeni u njegovo ime i za koje nije kriv. Nažalost, politički prvaci nisu spremni da stanu pred ogledalo! Naprotiv!

Dokaz tome je i skup srpskih nacista zakazan za 11. juli, na dan obilježavanja genocida u Srebrenici. On je otkazan, jer policija nema dovoljno ljudi da ga obezbjeđuje, ali poručuje da je spremna obezbjeđivati nacistički skup u neko drugo vrijeme!? Uradio je to Dodik pod golemim pritiskom SAD i Evropske unije koja je upravo i nastala na temelju evopskog antifašizma.

Za nas, Evopa je još predaleko! (Piše: Ekrem Avdić)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here