Stanje nacije: Sve mošnje Ante Vučića!

2
468

Diktator Serbije, Aleksandar Vučić, još za života postao je svetac! Njemu se klanja i ruku ljubi i patrijarh Serpske pravoslavne crkve, Irinej! Moćna propagandna mašinerija je gospodara Vučića postavila u red mitoloških ličnosti. Svakodnevni Vučićev obilazak Serbije, praćen hiljadama sljedbenika, neodoljivo podsjeća na devedesete kada je naonacistička rulja Slobodana Miloševića nosala mošti cara Lazara „srpskim zemljama Jugoslavije“, najavljujući strašne pokolje drugih i drugačijih. Ovoga puta umjesto mošti cara Lazara, Srbi nose mošnje živog Vučića!

Već viđene prizore indoktrinirane rulje neonacista gledaju se na stotinama srbijanskih medija u službi diktatora. Drugačija dva-tri medija su“ antisrpska i neprijateljska“, u službi malobrojne i uplašene opozicije, koja predstavlja drugu i drugačiju Srbiju. Da bi je dotukli, i da bi svi Srbi „celog sveta“ mislili samo jednom glavom, glavom gospodara, sve druge će proglasiti nasilnicima. Štrajk glađu ministra rata Vulina i gradonačelnika Beograda Vesića protiv “nasilnika“ Đilasa, Vučića, Obradovića i nekolicine, jeste krvava predstava. Ona je zamjena teza. Ona je poziv na linč i likvidaciju malobrojnih oporbaša. Da li će oni biti okrivljeni za paljenje srpskog Rajhstaga, vidjećemo uskoro.

Uz „ red i demokratiju“, u slavu ratnih zločinaca i genocida počinjenih u ime i slavu srpske države, Srbija se svakodnevno naoružava. Slika neprijatelja je gotova – Albanci, Hrvati, Makedonci, Crnogorci… Slovenija je ionako daleko! Satanizacija tih naroda i njihovih država je svakodnevna obaveza tumača misli diktatora. Umjesto jutarnje molitve, novosveštenici, vjeroučitelji neonacizma: Krstić, Vučićević, Radun, Apostolovski, Drecun (vođa vojnog dijela Lazanski će uskoro za ambasadora u Moskvu) i drugi daju časove posvećene geniju Vučiću, dok urednici diktatorovih medija nose noževe u ustima!

Ako je diktatura činjenica, onda je revolucija lijek, napisao je veliki švicarski pisac Paskal Mersije u romanu „Noćni voz za Lisabon“. Da li to važi i za Serbiju i njenu diktaturu?
Istorija nas uči da diktature na balkanskim prostorima nemaju unutrašnje pražnjenje u obliku građanske neposlušnosti, jer izgrađenog građanskog društva nama. One se prazne na drugim, na susjedima u obliku osvajanja životnog prostora, “lebensrauma“, kako je to govorio Adolf Hitler, a u nedavnoj prošlosti Slobodan Milošević. Militarizacija srpskog društva, jačanje velikog broja neonacističkih vrijednosti, negacija postojanja drugih i drugačijih, stalne laži o ugroženosti srpskog naroda, stalni pozivi na jedinstvo srpskog naroda ma gdje bio, stalne pretenzije na tuđe teritorije i tako dalje i dalje, vuku Srbiju na put kojim je srušila i unesrećila sve narode Jugoslavije.

Naravno, sve isto, ali malo mudrije, događa se i u drugoj nam susjednoj i nekad agresorskoj državi – lijepoj našoj, Hrvatskoj. Mudri Latini to drugačije rade. Tiho, kroz diplomatiju, evropske institucije šire laži o be-ha kao bazi terorizma, kroz literaturu, muziku, graditeljstvo i rušiteljstvo, dakle, pomalo „umjetnički“, svileno, ali isto smrtonosno, obnavlja neoustaštvo. I tamo su raspamećeni vladari i drugi zvaničnici, zaboravili da im je Ante Pavelić najljepši dio Rvacke – Dalmaciju i Istru – dao italijanskim fašistima! I oni sad hoće, uz muziku Tompsona, gusle su malo staromodne, a i idu uz srpske epove, nosaju mošnje Ante Pavelića. Ili po hrvatski, muda Ante Pavelića! No, Hrvati ne misle da će vaskrsnuto ustaštvo opet dati Italiji Dalmaciju i Istru. Ne, oni hoće da dobiju Herceg – Bosnu. Na tome istrajno i sistematski rade.

Ovi redovi jesu podsjećanje da su nam susjedi najpreči. Ako je kod njih dobro, ako dobro rade i žive, ako im je društvo demokratsko, onda je i nama bolje. Ovo je i podsjećanje koliko su političke stranke, koliko su državni organi, koliko su be-ha prvaci mrtvi-hladni na ono što se u susjedstvu događa, kave nam opasnosti dolaze od sve ječe restauracije hrvatskog fašizma i srpskog nacizma. Zaboga, ne dešava se to u Tanzaniji! Prestanite se baviti sobom, svojim bankovnim kontima, pljačkom naroda koji od vas bježi kao od kuge nalazeći sebi nove države, izađite iz korova korupcije i kriminala! Pa zar ne vidite da se država raspada a sa njom i njeno društvo. Ako to ne zaustavite, koga ćete pljačkati?
Možda mošnje Ante Vučića, koje sada opasno prijete! (Piše: Ekrem AVDIĆ)

Download PDF

2 Komentari

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here