Stanje nacije: Druže Božo, ljubičice bijela…

0
327

Ni Boži Mihajloviću, bivšem državnom tužiocu za organizirani kriminal i korupciju, kao i njegovom šefu, bivšem glavnom državnom tužiocu, Goranu Salihoviću, ne treba pristajati na muku. Obojica su u velikim gov*ima iz kojih će se teško izvući bez velikog smrada! U stanje stručnog i tužilačkog tretmana, došli su misleći da mačku nije golema teleća glava. Šta hoću da kažem?

Božo Mihajlović, kontroverzni tužilac 

Na mjesto glavnog državnog tužioca, s preporukom da nikad nije bio tužilac, već sudac za prekršaje, odakle je otišao za općinskog suca u Sarajevu, Salihovića su nasadili samo gori od njega! Zna se, političari! Potpisnik ovih redova i ovaj portal su jedini ukazivali da šarmantni i druželjubivi Salihović nije i za tužioca blagougodni. Nikad nije napisao ni jednu optužnicu, pa je kao glavni državni tužilac prvo vježbao da to bude! Upravo takav je i bio potreban vladarima vladajućih financijsko-interesnim grupama koje u našoj zemlji nepravedno i netačno zovu političkim strankama. Kako se Salihovićem moglo upravljati na daljinski, optužnice su trijumfalno najavljivane ili podizane da bi ih suci masovno bacali u smeće. Zato su nam zatvori puni prekršajaca. Dakle, Salihović se pretvorio u spužvu kojom su brisani tragovi najtežih kriminalnih djela. Na kraju, spužva je istrošena!

A, kad može državna, zašto ne mogu i nižerangirane tužibabe. Primjerice, prvi do njega, Božo Mihajlović, nekad veliki sudac u malom Livnu, najomiljenija je figura krupnog be-ha podzemlja! Ono što je nekada za nas bio Tito, to je za njih on. Dakle: „Druže Božo, ljubičice bijela, tebe voli mafija cijela!“. Jedno takvo horsko pjevanje u Tuzli, došlo je i do ušiju i očiju druga Bože. Radi se o sljedećem.

                U više navrata je ovaj portal pisao o najvećem kriminalu u istoriji Tuzle koji je počinjen na međunarodnom nivou. Riječ je o tome da je 32 hektara ekspropisanog zemljišta, idealnog za industrijsku zonu, čija je reeksprorpijacija započeta, organizirana tuzlanska općinska mafija dala za 1,5 miliona maraka mariborskom „Foršu“ , sastavnom dijelu čuvenog katoličkog mafijaškog holdinga „Zvon dva“ iz Maribora. O kakvom je sveštenstvu riječ kad je izopćen iz katoličke crkve! Taj je mafija ekspropisano zemljište, koje ne može biti predmet dalje prodaje i koje je nezakonito na nju upisano u zemljišne knige sada Grada Tuzle, dala pod hipoteku NLB banci i digla 8,24 miliona eura keša!

Kako impotentne policijske snage SIPA u Tuzli nisu željele ništa uraditi i kako su mi u ovdašnjem tužilaštvu rekli da je riječ o organizovanom međunarodnom kriminalu za koje je nadležno Tužilaštvo BiH, to sam upućen na njihovu adresu. Presavio sam tabak i nadležnom Boži Mihajloviću sam poslao kopije dokumentacije i tekstova o nečuvenom kriminalu. Tako sam javno postao druker državnog tužilaštva! Uz to, bio sam uvjeren i da drug Božo ne piša sjedeći. Papir o mojoj preporučenoj pošiljci, s datumom,  dajem čitaocima na znanje i ravnanje da sam mlatio prznu slamu. Ti zadokumentovani krimeni su završili u donjim ladicama, među još 120 krivičnih predmeta!  Gorana ili Bože?- pitanje je sad! Ustvari, to je pitanje posljedica prethodnog pitanja.

Naime, pitanje svih pitanja je u rukama moćnika, političkih vladara koji daju zeleno svjetlo ko će biti, a ko ne može biti tužitelj ili član komisija koje ih biraju. Zato je nepravedno i nemoralno na stub srama stavljati Salihoviće, Mihjloviće ili onog nesretnog Čamparu koji navrat-nanos, haotično, nestručno i histerično nastoji koalicionom partneru njegovih jarana nametnuti nešto što se zove verbalni delikt! Oni su samo polovično krivi. Druga polovica je na njihovim mentorima-političarima.

Na kraju, moramo reći da nije sve crno ni u tužiteljstvu ni u politici. I u tom kukolju ima pokoje dobro zrno! (Piše: Ekrem AVDIĆ)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here