Ostali sportovi - 27. 10. 2008 @ 15:17 - 6 komentara

DR. SAMIR MAČKOVIĆ: TUZLA JE POSTALA SPORTSKA PROVINCIJA

Šef poliklinike i Dijagnostičkog centra sportske medicine Doma zdravlja u Tuzli i profesor na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport u Sveučilišta u tome gradu, dr. Samir Mačković, podigao je ovih dana prašinu u sportskim krugovima tvrdnjom kako je Tuzla u postratnom razdoblju postala sportska provincija.

Kaže kako je takvu ocjenu lako obraniti, obzirom da se zna što je Tuzla bila u nekadašnjoj zajedničkoj državi, a da sada ima vrlo malo prvaka države BiH, te da je u kolektivnim sportovima daleko iza drugih, nerijetko manjih sredina. U razgovoru za zagrebačke “Sportske novosti”, dr. Mačković objašnjava razloge sunovrata tuzlanskog sporta u postratnom razdoblju. Tekst prenosimo u cijelosti.

-Pođite samo od činjenice da je Tuzla bila među najsportskijim gradovima u državi sa oko 20 milijuna stanovnika, te da je u mnogim sportovima bila sami jugoslovenski vrh, rijetko kada ispod „zlatne sredine”, sa dosta pojedinačnih prvaka. Danas nas u državi sa 4,5 milijuna stanovnika nema nigdje – kaže dr. Mačković i podsjeća da je Tuzla iznjedrila europske veličine u košarci, nogometu, rukometu, atletici, tenisu, boksu, šahu, stolnom tenisu i drugim sportovima.

Pretekli nas i Slovenci
Danas se sve svodi na uspjehe karatašica, kick boksača ili ponekog košarkaša dok u ostalim sportovima Tuzle u značajnijem pogledu odavno nema ne samo na europskoj, nego ni na bosanskohercegovačkoj karti.

Najbolji primjer su, kaže dr. Mačković, zemlje u okruženju. Primjerice, Slovenija je bila iza BiH u svim sportovima osim u skijanju, hokeju i atletici.

-Sada smo ama baš u svakom sportu iza njih. Uložili su gdje treba i pozvali znanstvenike u pomoć i imaju to što imaju. Ne možemo se ni u čemu mjeriti niti sa Hrvatskom i Srbijom, a evo i Crnogorci su nas na međunarodnoj sceni pretekli u mnogim sportovima.

Naš sugovornik drži da u posljeratnom razdoblju u Tuzli, a i u cijeloj BiH, nema sustavnog razvoja sporta, nego je na sceni potpuna anarhija. Krivci za guranje tuzlanskog sporta na marginu su loši kadrovi i neracionalno trošenje novca namijenjenog za sport.

Najmanje vrhunskim sportašima
Dr. Mačković kaže da niti jedna dobro organizirana država neće poticati sve grane sporta ne gledajući na kvalitet. Dio će sredstava usmjeriti za omasovljenje, a značajan dio osigurat će sportašima kojima je potreban da bi ostali u svjetskom vrhu.

-Veći problem od rasipanja novca jeste što se u sport, da tako kažem, ubacilo svega i svačega, od neobrazovanih do ljudi koji u svemu vide osobni interes i nije ih briga hoćemo li biti na lokalnoj ili na međunarodnoj sportskoj sceni. U radu nemaju sustava, nego je sve gola anarhija.

Ugledni tuzlanski profesor i liječnik podsjeća da je ovih dana otvoren suvremeni Dijagnostički centar sportske medicine, koji bi trebao postati svojevrsnom tvornicom vrhunskih sportaša.

-Mnogi ljudi koji trenutačno rade u ovdašnjem sportu neće imati potrebe da ga koriste. U stvari, ne znaju kako da ga koriste. To je isto kao da ste im dali dijelove za vrhunski automobil ili za zrakoplov F-16, a oni i dalje kopaju da poprave stari kamion FAP. Nema edukacije i praćenja svjetskih trendova u sportu, jer malo tko poziva stručnjake u pomoć.

Najveći kanton – malo šampiona
Naš sugovornik navodi kako Fakultet za tjelesni odgoj i sport u Tuzli priprema generaciju mladih i stručnih ljudi koji će sportu dati novi zamah i vratiti ga na stare staze slave.

-Ostaje da više sluha za potrebe sporta pokažu ljudi iz državne, kantonalne i općinske vlasti. Za Tuzlanski kanton u kojemu živi više od 600 tisuća stanovnika, malo je da ima samo karatašice Merimu Softić i Lejlu Ferhatbegović – Dizdarević, koje su se okitile europskim i svjetskim odličjima, ako se zna da je ovo područje dalo u prijašnjem razdoblju plejadu velikih sportskih imena poput Mirze Delibašića, Zlatana Saračevića, Razije Mujanović, Marijana Beneša, Vinka Galušića i mnogih drugih – kaže dr. Samir 

Mačković.

Godinama prati što se događa u tuzlanskom i sportu BiH i dodaje da će i bez velike analize dokazat da je Tuzla postala sportska provincija, a da je to i cijeli Tuzlanski kanton u Federaciji BiH, iako je njen uvjerljivo najveći i najmnogoljudniji dio. 

Veličine nekada i sada
Tuzla je u povijesti iznjedrila veliki broj sportaša međunarodnog ugleda, kao što su: Mirza Delibašić, Zdravko Dugonjić, Razija Mujanović, Mara Lakić, Naida Hot-Sušić (košarka), Zlatan Saračević, Vinko Galušić, Marica Mršić, Kada Delić Selimović (atletika), Marijan Beneš, Mihridžan Turčinović, Aco Stanković, Fahir Jahić (boks), Senad Fetahagić, Svetlana Kitić, Rasema Kurtić Abdurahmanović, Hidajeta Arnautović (rukomet), Dževad Šećerbegović, Mustafa Hukić, Mersad Kovačević, Fuad Mulahasanović, Fahrudin Avdičević, Rizah Mešković (nogomet), Zoran Petković (tenis), te treneri svjetskog glasa poput Mihajla Vukovića Mikija, Đorđa Geruma i Miće Duvančića, Dragana Jovančića, Josipa Brumeca…

U posljeratnom razdbolju uspjesi tuzlanskog sporta prepoznaju se jedino po predstavnicima borilačkih sportova, karatašicama Merimi Softić, Lejli Ferhatbegvoić – Dizdarević i Mirsadi Suljkanović, kick boksaču Salku Zildžiću, te košarkašima u inozemstvu Jasminu Hukiću, Damiru Mršiću, Damiru Mulaomeroviću, Elmedinu Kikanoviću i Mirzi Teletoviću.

U kolektivnim sportovima već dugo u Tuzlu nije došao naslov prvaka, osim u karateu i plivanju. (Miro Petrović, Sportske novosti)