SDA-čimbur: Bego kao papirnati Trojanski konj

0
292

Kada bismo živjeli u iole normalnoj zemlji tada bi sa jednostavnim odobravanjem bila dočekana bilo čija namjera da ukloni nekog nesposobnog, a ufuranog, provincijskog dužnosnika formalnog kalajli pravno-geološkog čimbur-obrazovanja i vrlo sličnog menadžerskog kapaciteta tj. našeg kantonalnog Begu. Historijske istine radi, trebalo bi konstatirati da su od njega niže kapacitirani samo njegovi zalutali klimoglavci ministri-pobočnici i slična bratija. Uglavnom.

Njegova belajli nakana da po uputama svog alter ega, banovićkog vlasnika i mrtvih, a kamoli živih, duša i paradigmatskog savremenog Čičikova daleke banovićke gubernije, zavlada najvećim kantonom u FBiH, ostvarena je sasvim zadovoljavajuće primjerno. Pokazalo se vrlo zorno da su uglavnom, ustvari, cijene i cjeloživotnih tuzlanskih akademskih, političkih i profesionalnih karijera i autoriteta bile precijenjene do sada i da su nivoa rasprodaje robe, pa i “pevaljki”, zadnjeg dana sa tezgi znamenitog puračkog vašera i ne može se reći da nam to nije teško palo. Naprotiv.

Pokušaj nezasitog banovićkog Kukoleona Bonaparte da ovlada na sličan način i dijelom političke vrhuške SDA u Sarajevu i analogno krezovskom partitokratskom seharom najšireg spektra, ekspresno mu se obilo o glavu i masivno je pokrenuto njegovo detroniziranje. U tijeku je ponajprije, po staroj okušanoj Džugašvili metodi, hijerarhijsko rušenje formalnog partijskog uticaja većinskim ovladavanjem Kantonalnim odborom SDA TK kao epicentrom kadrovske moći putem raspuštanja nepodobnih lokalnih odbora i personalnim “osvježavanjem” KO. Naravno, nakon toga sasvim logično slijedi rekonstrukcija Vlade TK na čelu sa bivšim lokalnim “milicajcem” enormne karijerističke egomanije koji je u trenucima ekstremne narcisoidne euforije, stvarno pomislio da je premijer neke vlade a ne samo jedan od inih običnih Kukinih poslušnika za jednokratnu upotrebu i “trash-can” perspektivu. I nedavno nagoviještena sjednica, sada možda već i posljednja u aktuelnon sazivu, “privremenog” Kantonalnog odbora SDA svakako je jedan od očajničkih pokušaja pokazivanja političkih mišića i discipliniranja nekih insajderskih nerazumnih nevoljnika. Možda čak i pobornika, navodno, Begine sitnoburžuaske logike priklanjanja pobjedničkim Sarajlijicama rolom Trojanskog konja, uz Kukino gubitničko “puštanje nizvodu”: pri glavi i oca po glavi. Sve je u igri, izuzev zrnca pameti.

S obzirom da logika političkih obračuna kod nas ne trpi polovičnost, sporost ili kompromis jasno je da će se ići do kraja svim sredstvima, da neće svi involvirani ostati na nogama ali, glede ogromnog pesronalnog političkog uloga opstanka na vlasti i van “ćuze”, zasigurno da će neko doći “sa štitom” a neko će biti na njemu odnesen. Ukoliko bi situacija nerazumno eskalirala i ako bude suludih pokušaja “spontanog okupljanja” banovićkih izmanipuliranih rudara u odbranu “lika i djela najvećeg banovićkog sina” va vjeke vjekova, sasvim je moguće da kolateralna šteta postane i sam Rudnik “Banovići” i da bude “zaklan i vo radi jedne peke”.

Doduše, takav scenarij i ne mora biti veliki problem kada bi se korporacijski ozbiljno, transparentno i neutralno analiziralo poslovanje ovog privrednog društva mješovitog vlasništva i jedinog te vrste izvan Koncerna EP BiH u Sarajevu. Možda bi se, gluho bilo, tom (ne)prilikom pojavio neki bosanski “Agrokor”, crna finansijska rupa bez dna katastrofičnih proporcija i još gore perspektive.

Onaj ko prvi pogleda kroz taj potencijalno džehenemski prozor nekog fiskalnog sudnjeg dana i “crnog utorka” možda i zanijemi: bolje da ne znamo. Odmah. Možda poslije pobjedničkih izbora. (2017. Derviš Čičko)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here