Saradnici pišu: Sjećate li se druga Branka Mikulića?

2
427

Da li se sjećate druga Branka Mikulića? Oni koji se sjećaju, mogu reći ovo ili ono, pozitivno ili negativno, a bit će i onih koji će bezobrazno reći „stara komunjara“ ili nešto slično što Branka Mikulića neargumentovano devalvira i diskredituje. Naravno, sve bi ih najradije zgužvao kao isluženi papir i bacio u koš, one koje zovem neprijateljima Bosne.

Samaran i Mikulić na otvaranju ZOI’84

Ne mogu se oteti utisku, pretpostavljam da takvih ima puno, da se posljednjih godina toliko neprijatelja Bosne ali i Hercegovine nakotilo da normalan čovjek ili mora da bježi ili da trpi. To nam mršti lice i pravi bore. Svjedoci smo toga svakodenvno. Predat se nećemo, a pobijediti moramo.

I tako, sjetih se druga Branka, kao dobrog primjera, koji bi nam baš sada trebao.

Šta se to dešava s nama? Dijelimo se po svemu i svačemu, pa i unutar samih sebe, kao da nas ima ko Kineza. Bezmalo, gotovo svaka mjesna zajednica ima svoju političku partiju i svog lidera. Za raziku od civiliziranog svijeta, mi u BiH, radimo potpuno suprotno. Svemu tome trpeći, slabo pismeni narod, daje svoj doprinos, glasajući za političke vođe, koji osim ličnih interesa, pod plaštom zaštite nacionalnih, nemaju nikavih drugih. Nasuprot njima, a na našu žalost, još nema ni na deklaracionom nivou političara koji pokušava, a da mu narod vjeruje, da integriše ovaj dezintegrisani prostor. I baš zato se pozivam na druga Branka, namjerno, a ne nekog Bakira ili nekog Bošnjaka, kome bi da je pameti to bio prvi politički zadatak i cilj.

U Brankovo doba, svi smo dobrovoljno i sa radošću, bili jedno – ponosni Bosanci. Tada je partijski lider Branko Mikulić, donio Olimpijadu u Sarajevo, u našu Bosnu. Kako nam je samo srce kucalo, a on je preuzeo sav teret organizacije i postao predsjednik Organizacionog komiteta ZOI 84. Da, Olimpijade u Sarajevu, a ne u slovenačkoj Kranjskoj Gori, što bi još malo, pa bilo normalno. Branko i drugovi su im „oteli“ Olimpijadu.

Bili smo ponosni na „svoju“ Olimpijadu, na svoj glavni grad, na Sarajevo, na organizaciju, na goste koji su nam došli, na naše domaćinstvo, na bureke i ćevape, na Begovu džamiju i Katedralu, na Vijećnicu i Sinagogu, na sarajevske taksiste što su vozili džaba, na sve, pa i na “našeg” Huana Antonia Samarana koji nam je, poslije svega, rekao „Hvala drago Sarajavo“!

Tih godina privreda BiH je bila na uzletu. Imali smo najveći rast i njaveći devizni priliv u bivšoj državi. „Energoinvest“, „UNIS“, „Hidrogradnja“, „Hepok“, „UPI“,“Sodaso“ „Soko“, RMK Zenica itd bile su najmoćnije firme u bivšoj državi. BiH je postala lokomotiva ekonomskog razvoja SFRJ, onoga razvoja baziranog na savremenoj proizvodnji, na vlastitim tehnologija. Sve se to dešavalo u vrijeme i pod budnim okom druga Branka Mikulića.

Branko Mikulić u karikaturi Hasana Fazlića

I danas se po inerciji valja ta teška kugla koja obara čunjeve, a koju su napravili i kojoj su zamah dali drugovi Branko, Hamdija, Džema… Jednog dana, kada zamaha nestane i kugla stane, bit ćemo svjesni koliko su veliki bili, a da ovi novi ne znaju i ne mogu ništa. Bojim se tog iskustva, zbog svoje djece, zbog sve djece u Bosni, ali i zbog sebe. Znam da to neće biti nimalo slatko iskustvo.

Dok ovo pišem, potpuno sam svjestan da mnogi neće podjeliti ovo moje mišljenje. Njih je, vjerovatno, malo a njima je, vjerovatno, nezasluženo dobro, baš zbog činjenice da nisu svjesni odakle im ta dobrina dolazi. U ratu koji je iza nas, u kome nas je Armija RBiH odbranila i u kome su i oni spašeni, od namijenjenog nam nestanka, trebao je kapital, trebao je novac. Da, upravo kapitalom tih firmi odbranjena je Bosna od srpsko-crnogorske, a kasnije i hrvatske agresije. Šta bi bilo danas? To logično pitanje me stalno proganja.

Sedamdesetih godina, u vrijeme ustavnih promjena, zajedno sa drugom Džemom i drugom Hamdijom, u obračunu sa srpskim i hrvatskim nacionalsitima, onim istim što su krenuli u oružanu agresiju na BiH, drug Barnko, je izvojevao najveću političku pobjedu za BiH. Bez te pobjede, predsjednik Izetbegović bi bio vođa obične vjerske falange, a ne predsjednik suverene, međunarodno priznate države Republike BiH. BiH i Muslimanski narod u njoj, postali su ravnopravani članovi državne zajednice SFRJ. Na grbu SFRJ je upaljen još jedan plamen. BiH je postala država unutar SFRJ a bošnjački narod, ravnopravan narod. Bilo pa prošlo, ali bosanske patriote moraju pamtiti.

Svoju uspješnu političku karijeru drug Branko je okonačao na poziciji premijera savezne vlade (SIV) u vrijeme kada je srpski nacionalizam bio u punom zamahu. Iako pod žestokim pritiskom srpskih nacionalista Dobrice Ćosića i Ljubomira Tadića iz SANU, jasno je kazao „ne“ i spriječio Slobodana Miloševića, neosuđenog ratnog zločinca i pokretača raspada i rata u bivšoj SFRJ, da našim novcem vodi rat protiv nas itd.

Branko Mikulić, teško bolestan, proveo je čitav rat u Sarajevu, dosljedan sebi, jasno se artikulišući kao pravi bosanski patriota.

Nažalost, Branka ili sličnih njemu više nema. Kao Hrvat bio je ponosni Bosanac u punom kapacitetu, i jedno i drugo podjednako. Po tome, Dragan Čović, Hrvat po političkoj i ljudskoj opredijeljenosti, Branku Mikuliću ne može nositi kofere. Nažalost o Izbornom zakonu i izborima teško je razgovarati sa onima čiji je politički cilj dezintegracija BiH. Taj proces mora biti zaustavljen. Zato nam, za razgovor, nedostaje neki novi drug Branko.

Na kraju, sa željenjem moram reći da u „crvenoj“ Tuzli, koja bi po definiciji prva trebala da prepozna značaj političke uloge Branka Mikulića u posljeratnoj historiji BiH, nema nikavih znakova sjećanja na lik i djelo ovog velikog bosanskog patriote. A zaslužio je da se jedna ulica u gradu Tuzli nazove njegovim imenom. I ne samo u Tuzli, i ne samo Brankovim imenom. I Hamdijinim, svakako. To bi bio minimum obaveze koje imamo prema ostavštini ovih ljudi.

Na kraju, ne bi bilo korektno da sakrijem, ali i ja sam tu napravio propust. Ali, ima vremena i načina da se to popravi. Slažeš li se Gradonačelniče? (Piše: Nermin BIJEDIĆ)

2 Komentari

  1. Gospodine Bijedić, čista desetka za sve sto je napisano.
    Ako je Tvrtko dao istorijske temelje Bosne, onda su tri pomenuta velikana dala PEČAT modernoj Bosni, na žalost ne onakvoj kakvu su oni i većina bosanaca željeli.
    Cekamo g. iz Islamovca da se očituje.

  2. Nikad branko u tuzli nista dobiti nece dokle god je ovaj majmun na vlasti hamdija je dobio sokak u kojsinu ako neko misli da je to dobi zato sto je zasluzio vara se imamovic je htio da ga ponizi jer on je taj koji odlucuje kako ce se koja zvati kakva komisija.pricali su mi u zagrebu da je na privanoj veceri izjavio daje on vise uradio za muslimane nego branko i hamdija zajedno a jedino ostaje da na kraju sta je to uradio.biio prisutan jednom na srbljanima kad su na kamenu sjedili branko i hamdo kad mu je branko rekao.hamdo dobro si uradio za muslimane a hamdo mu jeodgovorio branko da stari nije dao zeleno svjetlo i da mi ti nisi pomoga nista od toga ne bi bilo.sad vidite ko je jasmin imamovic

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here