San i java: Tuzlanski urbicidni krematorijum

9
699

Ako baš čovjek sasvim sučajno sazna iz nekog birokratsko-mastiljarskog uradka radnog naziva “materijal za sjednicu Vijeća Grada Tuzle” da mu se u njegovom sopstvenom interesu ruši kuća ili stan, teško da to može biti od neke koristi za dobro zdravlje dotičnog nesretnika. Još ako je ta radnja kolektivne prirode i dodatno blagoslovljena od strane Gradske uprave indirektnim proglašavanjem te krajnje bezobrazne nepoćudnosti opštim društvenim interesom vascijele Tuzle, tada cijeli poduhvat opasno prelazi i vrlo nisko postavljenu granicu podnošljivog subverzivnog napada na ono malo preostalog samopoštovanja i strpljenja sirotinje raje. Sasvim je nejasno kako lokalna vlastodržačka osiona svijest tuzlanskog Franje Tahija i pobočnika ne može da shvati granice izdržljivosti sopstvenih podanika i da ne razumije kakve su posljedice kada hajdučko-birokratske i ine siledžije dođu čovjeku do vrata i kućnog praga.

Naime, Gradska uprava Tuzle je ovih dana poželjela, ili je bila primorana da, navodno, zadovolji neke svoje uticajne fantomske partnere, da netom nakon Valentinova ponovo pokuša da realizira već odavno lokalno-peticijski odbijeni regulacioni plan Kreke koji podrazumijeva rušenje i uništenje gotovo jedine preostale kompaktne urbanističko-ambijentalne cjeline Donje i Gornje kolone iz perioda austrougarske uprave. Doduše, sada je malo promijenjena taktika tako da je generalni rušilački napad fragmentiran i ciljano usmjeren na značajan dio katastarskog sjevernog dijela Donje kolone urbanistički sasvim slučajno naslonjenog na zahvat kraljevske parcele znamenitog tuzlanskog trgovačkog zlatnog lanca. Radi se “pomalehnom” komadu zemljišta od 4.7 hektara ili narodski rečeno 47 hiljada kvadratnih metara prostora koji u toj gradskoj tarifnoj zoni najvjerovatnije doseže vrijednosti 4 miliona KM, tj. približno koliko je plaćena na Sjenjaku posljednja u nizu od platinasto-elitnih najuže-gradskih parcela. Naravno da se samo može pretpostavljati buduća stvarna tržišna vrijednost donjokolonske građevinske dijamantske katastarske-čestice iz obimne krune tuzlanskog trampističkog ostrvljenog trgovca javnim gradskim zemljištem.

Nažalost, u tom sada već otvorenom tajkunskom javno-privatnom partnerstvu preko leđa poniženog tuzlanskog građanstva moglo bi nezamjetno, za početak i u “širem društvenom interesu”, postradati možda dvadesetak sirotih krečanskih familija kroz bezdušno vandalsko rušenje njihovih teškom mukom stečenih domova i ljubomorno čuvanih okućnica. Trebalo bi sasvim ozbiljno shvatiti ove, na prvi pogled, potpuno neshvatljive štetočinske nakane po urbanu cjelinu krečanskog i tuzlanskog austrougarskog historijskog kulturnog naslijeđa i barem se pokušati odbraniti od dugogodišnje osione rušiteljske stihije po našem gradu.

Uostalom, već su vidjeli grande finale smetljišta pepela tuzlanskog urbicidnog krematorija: Stara opština, Vrtić, Kino “Radnik”, Biblioteka, “Špira” i td. Ostali strpljivo čekaju svoj red na demoliranje i čuvaju beskrajno uporno bedeme domaće socijaldemokracije, suživota, multikulturalnosti, i bogapitaj čega sve ne, od nasrtaja svjetskih panarapskih i drugih svjetskih sila i njihove urote protiv dženetskih urbanih vrtova, vodoskoka i jezera naše nikad (ne)pokorene čaršije.

Neprijatelj nikada ne miruje. (Piše: Derviš ČIČKO)

9 Komentari

  1. Potpisujem!

    Samo Derviše, nema nedoumice: pokorena ili nepokorena. Odavno je ova čaršija pokorena. Ne sa strane, već iznutra, od nas samih, malograđanštinom, nekulturom, urbicidom i ekocidom.
    Kako otpjeva Balašević:

    O, nisu krivi primitivci
    što su pokupili mast.
    Korov nikne gdi god stigne.
    Ma, svaka njima čast.
    Krivi smo mi.
    Otkud ovi paraziti
    što su nam zagustili?
    Nemoj stari moj,
    krivi smo mi što smo ih pustili.

  2. Da li nam stvarno mogu raditi šta hoće?Mogu!Do kad će mo okretati glavu od problema naše zajednice i nas samih.Koga nas je strah?Koga se mi to bojimo?Kakve smo to mi mlakonje.Ili trebamo uvesti sto hiljada Rumuna da se bore za nas kad mi to ne znamo a oni to znaju.

  3. Da li bi i “Kukino zlato” učinio isto? Pojedine kolumne gospodine Derviš su ,iako pisane iz namjere da se podrži kandidat Naše stranke, direktno pomogle gospodinu čija administracija ruši dio Kreke.

    • Damire: Šta predlažete? Da se prestane kritikovati i dopusti da caruje bahatost, nepotizam, sila i zlo, šta li? Kreka se ruši od kako je na vlasti ovaj bolesnik, a ne unazad godinu koliko je podržavan kandidat Naše stranke. I kakve veze ima ko je koga podržavao, novac je narodni i treba ga trošiti u interesu naroda. Da li Vi, Damire, možda, iz nekog interesa podržavate aktuelnog gradonačelnika!?

    • Stvar je puno jednostavnija: principijelan i jasan antinacionalistički stav koji proizilazi iz pragmatično-besmislene koncepcije samoubilačkog uređenja BiH na takvim osnovama ne može biti uzet kao ozbiljan alibi za sasvim evidentno loše upravljanje Tuzlom protiv interesa njenih građana ili obrnuto. To je jasno i iz ove konkretne situacije: u ideološkom smislu potpuno je svejedno da li je u pitanju “Kukino zlato” ili “SDP-pirit zlato za budale”. U principu, simbolički govoreći, vjerovatno Đilasova teza da “više voli rusko g..no nego američku čokoladu” ovdje ne vrijedi: u našem političkom klozetu smrad ima isto porijeklo.

      • Slažem se sa većim dijelom vaše teze, zaista se radi o istom principu vladanja bez obzira na, samo prividno, različitu ideologiju. Dozvolite da mislim da je podrška, legalna i normalna sa Vaše strane, kandidatu Naše stranke, uz prilično niske udarce kandidatu SBB-a u samom finišu kampanje, indirektno pomogla ostanku na vlasti J. I. Nikad nećemo saznati da li bi protukandidat rušio Kreku.

        • Ideja rušenja naselja “Kreka” je samo vrh ledenog brijega lokalnog klijentelizma. Ideološki antinacionalistički stav nije pitanje pregovora i ne može se biti “malo” nacionalista prijepodne a poslijepodne kako se dogovorimo. Lokalna komunalna politika nema nikakve ideološke konotacije ako se ne zloupotrebljava.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here