San i java: Tuzlanski mit o etničkim općinama

8
365

Naša voljena Tuzla se iz raznoraznih razloga u proteklih, najmanje 15 godina, pretvorila u grad mitova, političkih utvara i paradoksa koji svojom suštinskom kontaradiktornošću i udaljenošću od stvarnosti prijete da konačno uguše lokalnu svetradicijsku kulturu gradskog življenja, uključujući i njen specifični organizam razvojno-ekonomske samoodrživosti.

U postratnim tranzicijskim vremenima propadanja i pljačkaškog uništavanja “materijalnog života” i posljedično dekadencije osnovnih društvenih vrijednosti, pokazalo se da se generalno svaki višegodišnji monopartijski monopol u pravilu pretvara u bezizlaznu sopstvenu demagošku i nakaznu političku antitezu vladanja po svaku cijenu. Svakakao da se to može reći i za Tuzlu, posebno apostrofirajući zvanično njeno poražavajuće petnaesto mjesto na skali razvijenosti općina i gradova u FBiH, koje se u lokalnoj mitološkoj svijesti naziva “mjesto najboljeg življenja u BiH”. I šire.

Naravno, davno su prošla vremena kada je u šire tuzlansko okruženje dolazilo na posao više od 50 hiljada ljudi, ali lokalpolitičko neshvatanje da je “pao berlinski zid” i da je osnovni politički pragmatizam opstanka svake lokalne zajednice pitanje očuvanja i otvaranja novih radnih mjesta. Pokazalo se prilično besmislenim istrajavanje isključivo na ispraznoj i narcisoidnoj samodovoljnosti održanja multikulturalne i nacionalne snošljivosti u javnom diskursu bez uporebe tih specifičnosti kao efikasnog oruđa u pravcu razvojno-ekonomske propulzivnosti i privlačenja domačih i stranih investitora. Samo antinacionalističkim “umiranjem u ljepoti” tuzlanske “crvene utvrde” bez korporacijske visprenosti i otvorenosti, proizvelo je “manjak” od desetak hiljada novih radnih mjesta koji su otišli logikom privatnog biznisa prema “nacionalističkim” okolnim općinama. Naravno, lokal-interesno promatrajući taj trend je neoprostiv, posljedično poražavajući i srednjoročno neodrživ za bilo koju ideološku mantru suočenu sa prisutnom siromaštvom i krajnjom bijedom.

Shodno navedenom i činjenici da je izborni rezultat lokalne vladajuće stranke komparativno od 2008. godine dvostruko srozan sa apsolutno većinskih 60% do kontroverznih 30% i uz mizernih cca 42% važećih glasačkih listića, čini se sasvim logičnim da se u tuzlanskom političkom diskursu pristupi mitomaskim manipulacijama stvaranja neke vrste paralelne stvarnosti. Međutim, takav pristup je unaprijed kompromitiran spoznajom da od nešto više 113 hiljada Tuzlaka sa glasačkog spiska samo njih oko 14.5 hiljada ili 13 % želi ovakvu endemično neefikasnu vlast.

U tom kontekstu, poigravajući se tananim nacionalnim osjećanjima izvojevana je pobjeda na nedavnim lokalnim izborima, ali Statut Grada, predložen od iste vijećničke većine, još nije usvojen uz opravdanja strahom od smiješne opasnosti podjele na etničke opštine. Ustvari, radi se o potencijalnoj mogućnosti gubitka direktne političke kontrole nad mjesnim zajednicama te tako i sa dramatičnim izbornim rizicima. Potpuna besmislica izmišljanja, posebno, hrvatskih “etničkih opština” sadržana je u činjenici da je u Tuzli popisano oko 15 tisuća Hrvata ili oko 15.5 % i da za lokalni HDZ tradicionalno glasuje njih ispod 3.000, što je najviše 30% ukupnog glasačkog tijela ili najviše 45% onih koji pristupe glasovanju. Naravno, trebalo bi imati prebujnu ili psihopatološku maštu pa zamisliti kako šačica Hrvata iz perifernih mjesnih zajednica vaninstitucionalno formira HAO-hrvatsku autonomnu oblast, proglašava općinu i to baš oko TE “Tuzla”, uz nepodijeljenu podršku i koordiniranost sa MAO-muslimanskom autonomnom oblašću.

Konačno, ne bi bilo loše da realživotno politički propali Marksovi pseudosljedbenici konsultiraju baš njega i da saznaju da marksistička kritika striktno insistira da se “mitomanska svijest demistificira i prikaže u svoj svojoj zasljepljivačkoj funkciji”.

Ipak, ovaj ekstremno nepravedni svijet koji je proizveo i isto takvo siromaštvo možda traži da se ponovo iščita izvorni Marks i čuje: ”Bauk kruži Evropom…” (Piše: Derviš ČIČKO)

8 Komentari

  1. Da! Bauk kruži svuda oko nas ako sve gledamo iz perspektive prošlog, nacionalnog i osebujno tuzlanskog. Niko nediže glas osim čini se časnih Krečana. Ali i kod njih i u kolonama pobjednik na svakim izborima je poznat. Nisu osebujni Tuzlaci dođoši krivi što su “intelektualci” sagnuli glavu a vrijednosti prošlosti od likova do spomenika, univerziteta i etc. odavno prestali biti vrijednost aktuelnih nego oni koji ne žele da učestvuju a htjeli bi da bez borbe i javne riječi nešto dobiju. Borci novih vremena su nepoznati, kulturni poslanici kupljeni za kavurmu, sportaši svedeni napriču šta tajkuni žele, Hrvat, Srbi, Bošnjaci i normalni su nacionalna manjina. Ovi kao in koji nerade ništa hrču u kraju balkanske krčme i žale kako je to bilo nekada. Pa logično ovi u vlasti koji održavaju status bogatih i srednje klase izmišljaju kako sve to produžiti. Makar i općinama, proforme Gradovima etc. Bravo za njih! Sramota za nas!!!!!!

  2. Pitanje svih pitanja: Da li Tuzlaci (a i ostali) zaslužuju bolju vlast?
    Ko je krivac, pitam se? Počeću, od sebe. Gledajući svoju obitelj, jesam li to ja koji uporno, tvrdoglavo, glasam za promjene, sit svega ovoga oko mene, svjestan da ako nekome ne daš priliku, nećeš se ni uvjeriti? Da li je to moja žena? Ne znam, uvjek je bila principijelna, mistična, krila je od mene, ko zmija noge, za koga je glasala. Da budem iskren, među nama, pomalo sumnjam u njeno glasovanje. Njoj, na savjest, ako nije kao ja. Da li su to moja djeca? Akademski građani, razočarani, bez posla, apstinenti, čija je filozofija: neće moj glas promijeniti ništa. Ma, nemoj! Pogrešno su vas učili na fakultetima. Da li je to moja pokojna majka (Bog da joj prosti njenu plemenitu, čistu i poštenu dušu), koja je, do prije neku godinu svog života, glasala i vjerovala samo u doba Titinog vremena, te se adekvatno očitovala i svoj glas davala “njegovim sadašnjim sljedbenicima”?
    Nego, da se ja vratim, uopćeno, na početno pitanje, za sve nas: Da li Tuzlaci zaslužuju bolju vlast? NE ZASLUŽUJU! Ni vi, kao ni ja! Sve dok ne izlazimo na izbore, živimo u svojoj prošlosti i ne želimo da iskusimo i probamo nešto novo. Ne zaslužujemo, sve dok nam iz guzice ne dođe u glavu. A dug je to, dug put. Naročito ako je glava i ono što je u njoj, živi u svom svijetu, omamljena, očima narušenoga vida i moždanim ćelijama koje žive u dalekoj prošlosti. Dragi Tuzlaci, da li smo mi robovi Grada kojeg neki zovu “Crvena utvrda”? Da budem iskren, ponekad uhvatim i sebe kako mi taj prefiks godi, bar iz revolta, kada vidim svoje bliže i malo dalje okruženje. Ali, dragi moji, vrijeme reda, rada i mnogo većeg poštenja, davno je prošlo. Ono je daleko iza nas. Ni jedan, jedini “relevantni činbenik”, koji je danas na vlasti, ne zaslužuje hipoteku i koristi benefite toga razdoblja. Nisu zaslužili! Grad je bio nekada, a ne sada. Sličnost sadašnje vlasti sa tim vremenima je minimalna i ogleda se samo u tome, kada treba obilježiti neki značajan datum iz bliže ili dalje, svijetle nam, historije. Nego, ostavimo mi to doba, tamo gdje mu je mjesto. Okrenimo se budućnosti.
    Da rezimiram. Otvorimo oči i progledajmo! Grad, Gradska uprava, Gradsko vijeće i ine gradske strukture su produkt, NAŠE DIJETE, koje je rođeno iz našeg braka koji smo sklopili, ne natjerani, iz intersa, ali za većinu nas, i iz ljubavi. Ta ljubav, za većinu nas, nosi ime: Prošlost. Zašto smo tako sebični? Zašto da se zadržimo na jednom djetetu? Učinimo da se i drugo dijete rodi. Tko zna, možda budemo ponosni i na njega.
    Nikada se to ne može znati, ako ne pokušamo, stvorimo, pa se uvjerimo!

  3. Slusam imamovica kako preuredjuje federaciju i brine o gradjanima a jedini je u vlasti koji zivi u tudjem stnu a da treba mu jos deset ministarstava.koja je budala

  4. Prvom komunalcu TZ, piscu u pokušaju – J.I. je bolje da se bavi svojim poslom: TZ se raspada, a on truni o onome što nije njegov mandat!

    • Vala baš. Šta on ima u Mostaru da laprda o preustroju Federacije, ko ga je pozvao, ko plaća troškove putovanja, dok je Tuzla neuredna, puna rupa, sva pod maglom, jedva se diše. Postoji li ikakva gradska služba za internu kontrolu da provjeri njegove putne naloge, troškove, korišćenje službenog vozila, šofera itd…
      Od onog osuđenog kriminalca gradskog pravobranioca i ne možeš očekivati da primjenjuje zakonske mjere i ćuva narodne pare od zloupotrebe.
      Mani šetnje J.I. gdje ti mjesto nije, brini da Tuzlaci žive kao sav normalan svijet!

  5. Za putne troskove reprezentaciju i sve ostalo sto mu po njemu pripada za ovo vrijeme potrosio je po miliona tu ubrajam i pare ze poslusne medije i jos kojesta

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here