San i java: Tuzlanska crveno-zelena koalicija

3
601

Ako bi se sasvim logično prihvatila i primijenila danas već definitivno ostvarena teza kanadskog profesora Maršala Mekluana (Marshall McLuhan) o “medijima kao poruci a ne samo sadržajima koje prenose”, tada bi se vrlo jasno pokazalo da je već duže vrijeme sve što se politički zove “tuzlanska SDP ljevica” u svojevrsnoj, čvrstoj koaliciji privatizirane političke pragme osvajanja vlasti sa svim onim što se zove banovićki SDA lobi u Tuzli i Tuzlanskom kantonu. Tako “govore” mediji.

Ustvari, potpuna razlomljenost i fragmentiranost do atomiziranosti političke stvarnosti u BiH i njena potpuno obesmišljena ideološka različitost u praktičnosti kriminogenog vladanja po sistemu “vlast kao jedini krajnji cilj”, proizveli su konsekventno kontinuitet lokalnih nespojivih politikantskih simbiotičkih nakaznosti.

Naime, već od vremena znamenitih dramatičnih februarskih prosvjeda iz 2014. godine kada je tada iskazani opravdani revolucionarni plamen u rukama “tuzlanskih huligana”, kako ih je svojedobno krstio “otac svih Tuzlaka”, i bukvalno zahvatio i suteren sa prizemljem zgrade bivše komande 2. korpusa, ništa više nije bilo isto.

Činjenica da je ovim događanjima prethodio potpuni slom i civilizacijski fijasko Lagumdžijine politike velike crveno-zelene koalicije, nije zasmetalo sadašnjem crnoblatovskom predsjedniku tuzlanskog SDP-a i tadašnjem predsjedniku, a aktuelnom podpredsjeniku, Skupštine TK da vrlo kooperativno učestvuje u slamanju kontroverznih “plenumaša” i uspostavi prijelazne “sa zla na gore” tragikomične, “ekspertne” Umihanićeve Vlade, uglavnom, uhljupa. Posljedice dalekosežne i potpune političke blamaže socijaldemokratskog lagumdžijanstva proizvele su i katastrofičan poraz SDP-a na opštim izborima 2014. godine, a u “crvenoj” Tuzli nevjerovatno 4. mjesto i ponižavajućih cca 6.600 glasova. Vrijeme će naknadno prokazati i potpuno ogoliti demokratskofrontovsku političku maloumnu plitkost i infantilnost u činjenju gotovo identičnog koalicijskog šlamperaja, srećom, “u pokušaju” sa još dramatičnijim negativnim posljedicama po sopstvenu elementarnu opstojnost.

U tom kontekstu, naknadno unutarpartijsko takmičenje u SDP-u za nasljednika “slučajnog saputnika” zamalo je simbolički koštalo glave neshvaćenog literatu i vizionara, tuzlanskog gradonačelnika, koji je u jednom momentu pjesničke odsutnosti duha i bonapartističke euforije pomislio da glasačkim kutijama i u sarajevskoj centrali upravlja njegova privatna Gradska izborna komisija. Ostao je “u sedlu” isključivo zbog uobičajenog partijskog konformizma i svijesti o vrlo lošoj prognozi i neizvjesnosti rezultata bliskodolazećih lokalnih izbora 2016. godine koji će pokazati utemeljenost takvih razmišljanja, te će ostrvljeni tuzlanski gradonačelnik na valu sopstvene demagoške i homofobične kampanje širenja straha kod sopstvenih građana ostvariti još jednu, ali sada rezultatski, prilično sumnjivu pobjedu. Rezultati su pokazali da je njegov novi gradonačelnički bal gotovo četvorostruko, a indirektno, vijećnički dvostruko “teži” od izbornog demoliranja SDP-a u Tuzli iz 2014. godine.

Zaključke su donijeli svi direktni akteri ovih događanja, ali se čini da su mahom pogrešni, ukoliko politiku ne doživljavamo kao privatni partitokrasko-klijentelistički biznis uske kriminogene grupe privilegiranih a ne posmatramo kao društveno najvažniji angažman ali u uvijek javnom interesu. Uspješnik, tuzlanski metuzalemski gradonačelnik je brizantnom brzinom shvatio svoju samodovoljnost i oportunu suvišnost “sarajlijica” u ostvarivanju pobjedničkog niza uslovljenu i bliskošću nedodirljivosti sopstvenog MIO-PIO epiloga i neodbranjivog selebriti stranačkg statusa u okruženju mizernog opozicijskog statusa SDP-a u TK i šire. Ono što je posljedica ovakvog, svjesnog ili nesvjesnog, razmišljanja zasigurno je vrlo bliska i tijesna kolaboracionistička saradanja sa bespogovorno dominirajućim banovićkim lobijem u Vladi TK, kroz zajedničko otvaranje, u društvu sa sveprisutnim premijerom Vlade, beskrajnog broja minornih proizvodnih objekata i sitnih društvenih događanja, do upadljivo zajedničkog prisustva sportskim predstavama i sl. Sve liči na potpunu idilu kako političku, tako i personalnu, što se ni izbliza ne može ustvrditi za strategijsku saradnju sa kantonalnom strukturom SDP-a, čak suprotno.

U tom smislu, teško da se može najavljena kampanja “ukidanja kantona” od strane građanima J. Imamovića označiti generalno afirmativnom po partijske kantonalne drugove a kamoli vrlo “friško” kohabitalno Jaso– Bego sastančenje u gradonačelničkom kabinetu. U sam osvit početka ozbiljne neformalne kampanje za više nego sudbonosne opšte izbore 2018. godine dvojica jarana bratski planiraju da nadpartijski zajednički “zapune” šljakom sa odlagališta TE “Tuzla” već poplavljeni prostor bivšeg Rudnika soli ispod Grada a da “slanicu” koriste kao zimski posipni materijal: nobelovci. Da ne bi bilo zabune, u zajedničkom kominikeu od prije koji dan naglašeno je “da su se premijer Gutić i gradonačelnik Imamović složili da je neophodno utvrditi zajedničku strategiju prema višim nivioma vlasti bez obzira na stranačku pripadnost…” Zavidan nivo saglasnosti.

Doduše, Premijer je pohvalio i Gradonačelnikovu ideju o ukidanju kantona ili sl. uz mali otklon prema potrebi “konsezusa svih etničkih grupa u Federaciji”. Najavljen je “kontinuitet saradnje Grada i Kantona” baš kao na međudržavnoj razini: neoseparatizam zdrave pameti.

Da li je ovakva Tuzla dovoljna samoj sebi? Ili nikome. (Piše: Derviš ČIČKO)

3 Komentari

  1. Da bi ostvario svoje bolesne ambicije imamovic ce uraditi sve sto normalan covjek ne bi uradio zna on da mu nakon isteka ovog prevarom uzetog mandata u tuzli nema mjesta pa nije djaba sjedio pored kacavende doduse neznam u kakvij su vezi njih dvojica al ne bi me ni ono iznenadilo dace on i guzice ako treba dao je da ga mirnes popisa pa sto ga kacavenda ne bi je***

    • Osebujan riječnik, tačka, zarez, veliko-malo slovo……..@mile, legendo! Što misliš, da se poradi po tom pitanju? Posebnu draž, ozbiljnost, te život jednoj kolumni, daju i komentari napisani u njoj, tj. oko nje.
      Bez ljutnje, ali brate “bode oko”. Puno pozdrava!

  2. U pravu si.jos samo ovo da ti kazem RVi sam i znam kako mi je bilo kad sam ga vidio sa Kacavendom a gramatika je najmanji problem

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here