San i java: Tuzlanska politika otirač za noge sarajevskoj

1
553

Uglavnom su netačni svi javno navedeni razlozi za neformiranje aktuelne legitimne izvršne vlasti u TK i oni se kreću u rasponu od otvorenih laži i tzv. fabriciranja činjenica, do nemuštog i tupavog palamuđenja o stabilnostima i nestabilnostima većina, manjina, o budžetskoj nužnosti da se „život ne zaustavi“ ili o ultimativnoj „brizi za građane i započete projekte“, uz hrpu drugih krajnje neinventivnih licemjernih gluposti.

Takva multistranački potpuno programirana politička agonija u našem širem zavičaju proizvela je cijeli niz nevjerovatnih tragikomičnih paradoksa, koji po svojim katastrofičnim poljedicama po zdravu pamet, a i praktični život, neodoljivo podsjećaju na neki, odranije nam poznat, gotovo predratni haos i kolaps svega što iole i liči na normalnost i odgovornost za javno izgovorenu riječ.

Istrajavanje na besmislenom i nelogičnom odgađanju formiranja vlade TK govori ponajprije o suštinskoj prevari javnog mnijenja, glasača i svih ostalih i sasvim rezolutno razotkriva da ključni, odlučujući akteri silnih pregovora i razgovora, nikada i nisu stvarno namjeravali da uspostave izvršnu vlast, te da je cijela predstava za javnost imala za svrhu da se prikrije nakana efikasnog razbijanja tzv. javne prograđanske političke volje.

Čini se da je u konačnici, ili još jednoj agoniji, sasvim je svejedno, potpuno bjelodano jasno da je pregovaračka farsa, za neke svjesno, za neke nesvjesno, dobila svoje multiprogramirano finale u bezuslovnom uvođenju SDA sa svojim epigonima u izvršnu vlast.

Ne može se poreći da je smiješna i krajnje cinična „izlazna strategija“ svjesno upropaštenih, a u stvari, formalno de facto jednodnevnog trajanja, uspjelih pregovora o uspostavi „građanske“ koalicijske 19-oruke vlasti, nakon svega, promoviranjem ideje manjinske vlade sa potporom, sada već „fantomskih“ 17 parlamentaraca ili tzv. stabilne većine od njih 20 tj. SDA-SzBiH-PDA- SBB, samo „labuđi pjev“ ponižavajuće sluganske tuzlanske politike.

Naravno da se može govoriti o razinama odgovornosti svih parlamentarnih stranaka u skupštini TK glede vakuuma bezvlašća, od SDP-a, preko SDA, PDA, DF, SBB-a, SzBiH pa do „Naše stranke“, i bez obzira na političke afinitete i bizarne detalje pregovaračkih dogodovština, definitivno je jasno da je životno-politički interes građana TK tek usputni, sitni kusur sarajevskih šibicarskih politikantskih interesa.

Uglavnom, kantonalni parlamentarci su voljom i svrhovitim kadroviranjem svojih šeherskih bosova pretvoreni u sitne, jeftine „podvodače“ političke volje i života svih nas u TK u kurvinskom političarenju sveukupnim resursima najmnogoljudnijeg kantona, u jasnom interesu održanja njegovog polurobovskog fiskalnog statusa.

Neporeciv je kantonalni samoubilački politički sunovrat kroz „narodnjačko“ postpregovaračko bavljenje tupoglavim pojmovima nepostojećeg kauzaliteta opšteg interesa „vertikalne“ uspostave vlasti, konsekventno putem socijaldemokratskog „nametanja“ odluka viših glavnoodborskih stranačkih organa, ili sofizmom miješanja uzroka i posljedica putem nevjerovatnog poluidiotskog narativa bolje budućnosti svijeta i okoline, tipa „znali smo da se nešto sprema, pa zbog (ni)smo toga srušili građansku većinu“ i sl.

Nakon polugodišnje papazjanije, navodno, formiranja vlasti u TK i apsolutnog sluđivanja širokih narodnih masa, radništva, seljaštva i šake poštene inteligencije, u stvari fukare, otvoreno je rečeno da se čeka „šta će Sarajevo reći“. Nas: ko j..e. Da bismo to isto, po ko zna koji puta saznali, nismo morali čekati pola godine i naslušati se kilometarskih gluposti i nagledati se, dominantno, odurnih minhauzenskih faca „narodnih tribuna“ i promicatelja narodne volje.

Zasad je jedino izvjesno i dogledivo dovršenje jednog karaulskog viadukta da se lakše jednosmjerno „prijeha“ u Sarajevo. Avanti diletanti. (Piše: Derviš ČIČKO)

Download PDF

1 komentar

  1. Oduvijek smo mi bili otirac za sarajevske noge.oni su nam i i ovog majmuna imamovica na proslim izborima poturili a mi ga budale izabrali.sa ovakvim ljudima koji vode tuzlu tk bice jos gore.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here