San i java: “Nacionaliziranje” tuzlanskih Hrvata

2
603

Samo je šlampava, krajnje ufurana i egocentrična vlast Grada Tuzle, ne isključujući kantonalnu, mogla sebi dozvoliti tako nerazumljivo prekomotnu poziciju da se ključni dio sadržaja i argumentacije iz proglasa lokalnog HDZ-a, a posebno “Koordinacije hrvatskih i katoličkih udruga i institucija TK”, ne može više marginalizirati do vulgariziranja suhoparnim besmislicama o multi Tuzli “što je na dunjaluku, a i šire, nema”.

Ono što su krucijalne konstatacije o dramatičnoj komunalnoj i formalno-statusnoj zapuštenosti, posebno, tzv. rubnih mjesnih zajednica Tuzle, zanemarujući politiziranje i njihovu nacionalno isforsiranu obojenost, zasigurno su univerzalna, opšta mjesta i objektivizirana stvarnost našeg grada koju apsolutno ne prepoznaje niti želi razumjeti dozlaboga birokratizirana i otuđena monouglasta pamet vladajuće “crvene buržoazija” i njihovih pobočnika.

Naime, u navedenim proglasima se polazi od sasvim banalne činjenice nepostojanja usvojenog Statuta Grada i primjene aktuelnog potpuno anahronog općinskog, gdje su tuzlanske mjesne zajednice populacijskog kapaciteta iznad većine osrednjih općina u našoj zemlji, statusno svedene daleko ispod razine nekog seoskog “s vremene na vrijeme” ribolovnog udruženja tipa “Škobalj”. Bez i naznaka lokalne autonomnosti, samostalnosti ili bilo kakvih dopuštenih inicijativa i propulzivnosti prema Gradskoj upravi u vezi sa elementarnim komunalnim potrebama i uz potpuno nedjelotvorno idiotizirane savjete mjesnih zajednica plitkim politikantstvom, došlo se do ogromne interne razvojne nesrazmjernosti. Samo jedno od desetina usputnog šmekersko-granitnog popločavanja neke uličice u središtu Tuzle može pokriti i godišnje ulaganje u neku “perifernu” lokalnu zajednicu za obezbjeđenje puno elementarnijih potreba vodosnabdijevanja, kanalizacije itd.

U tom kontekstu, već odavno uhodani i otrcani politički gard o multi-kulti Tuzli kontra isključivosti nacionalističke političke uskogrudosti lokalnog HDZ-a pada odmah na prvoj preponi koja se zove stvarni život koji uključuje i sve druge stanovnike rubnih mjesnih zajednica. U ovom slučaju, neoboriva argumentacija je na strani desetina hiljada Tuzlaka, uključujući i etničke Hrvate, koji su komunalno “potlačeni”, poniženi i gurnuti u neku drugu vrijednosnu klasu građana i često proglašavani subverzivnim i neprijateljskim spram birokrata iz zgrade 2. korpusa, samo što ne pristaju na sopstveni segregacijski status getoiziranosti.

Posebno se može reći da je sasvim suludo nerazumljivo nepristajanje gradskih vlasti na potpuno selektivan (besplatan) pristup pravu na daljinsko grijanja naših sugrađana koji žive bukvalno podno dimnjaka i hladnjaka Termoelektrane ili u njenoj najbližoj okolici. U tom smislu, uobičajena birokratska argumentacija o egalitarnosti i ravnopravnosti svih građana Tuzle djeluje potpuno cinično, oholo, a politički glupavo.

Ako se, makar u lokal-političkom najširem ljevičarskom obzoru i smislu, vidi iole dalje od sopstvenog karijerističkog nosa, kolike god on bio pinokiovske dužine, tada je davanje sasvim utemeljenog i ozbiljnog komunalnog izbornog “oružja” desničarskim partijama potpuna blamaža i kompromitiranje razvikane “očinske” lokalne senzibilnosti spram prava na jednakost svih građana i naroda. Naravno, podrazumijeva se neotuđivo pravo političkih partija i raznoraznih udruga da se u javnom prostoru bore za ostvarenje svojih ideja i programa. U ovom slučaju radi se o zajedničkom boljitku svih, pošto je prepoznata i prezentirana zajednička muka, bez obzira na formalnu etničku partikulariziranost koja je postala, nažalost, legitimnim načinom ophođenja i ponašanja kod nas. Uostalom, širina tog prostora je upravo eksponencijalno obrnuto proporcionalna gotovo vakantnom skupu Hrvata u kantonalnoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, u upravi tuzlanskog univerziteta, Kantonalnom odboru SDP i td. U gradskoj zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, posebno nakon nedavnih lokalnih izbora, tuzlanski Hrvati su svedeni na multietnički ukras i politikantsku dežurnu smiješnu “babarogu” prijeteće etničke podjele grada.

Doduše, istine radi, Grad jeste de facto dramatično podijeljen na spolja zaglađeni centar i zapuštenu periferiju, na enormne bogataše i njihove političke sluge i bijednu sirotinju, na “maloostajuće i punoodlazeće”, na, navodno, sretne i nesretne. Na njih malo i nas previše. (Piše: Derviš ČIČKO)

2 Komentari

  1. Naravno, logicno je da HDZ moze profitirati potezanjem pitanja infrastrukture tamo gdje mu zivi pola birackog tijela, makar mu se i to tijelo opasno osipa.

    SDP cak ni da “dobaci” kilometar zračne linije od centra, do naselja Si Selo i Zlokovac, jer se pasarela preko juzne magistrale vec drugi puta pred lokalne izbore obecava, ali radovi, iako su pred izbore krenuli, “ne idu, pa stanu”. (Dok je Panonika u međuvremenu dobila već dvije takve “megastrukture”. )

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here