San i java: Merhaba askeri!

3
415

Samo ekstremno egoistični i samoživi politički autizam krize autoriteta i identiteta može imati za posljedicu pristajanje na organiziranje javnog političkog skupa neke inozemne stranke na teritoriji BiH, a ponajprije Erdoganove čvrstorukaške i dobrano anahrono klerikalizirane AK partije. Paradoksalna antilogika vrhuške SDA, po kojoj je dobro za BiH ono što nije dobro za Njemačku ili Holandiju, tj. EU, dramatično baca pod noge i one krpice preostalog državnog suvereniteta i nacionalnog samopoštovanja kod nas, iznova otvarajući ozbiljne dileme i pitanja, u stvari: kuda ide i kome ova zemlja pripada?

Insajdersko finalno razdiranje našeg društva moglo bi biti dovršeno aktuelnim agresivnim insistiranjem dijela bošnjačke teokratski nastrojene elite organizacijski inkorporirane u SDA na buđenju potpuno besmislenih fantazmi neoosmanskih sentimenata i promoviranju Erdoganove Turske kao „majke i zaštitnice Bosne i Bošnjaka“. Kako historijski, iz vremena osmanskih osvajanja “ognjem i mačem“, tako i sada, moderna Turska država u ekonomskom i političkom smislu prati striktno i isključivo svoje interese, bez obzira kako oni nama izgledali u vremenu i prostoru u kojima je „Saray-bosna“ potpuno bezlični manipulativni objekat među hrpom drugih. Svako potenciranje narativa bratske ljubavi, sentimenata panislamističke povezanosti i sličnih polit-infantilnih fraza, samo govori o potcjenjivačkom „baby-talk“ rakursu spram „mizernih“ 1.7 miliona do juče, a i tokom krvavih devedesetih, zaboravljene „braće po vjeri“.

Uostalom, Bosanski ejalet sa šačicom domicilnih „muhamedanaca“ je napušten i ostavljen od strane tog istog svojedobnog „bolesnika na Bosforu“ na milost i nemilost tada osvetnički militantnoj kršćanskoj Evropi kao sitni krvavi kusur u vremenima raskusurivanja velikih sila po sesijama Berlinskog kongresa inaugurirajući ludilo političkog balkaniziranja. Tada su se nadolazeći mladoturci paše Mustafe Kemala, docnije Ataturka, zabavili o sopstvenom jadu.

U kontekstu aktuelnih međunarodnih realiteta sasvim je iracionalno i tragikomično pridavanje bilo kakvog posebnog značaja naše zemlje u očima osamdesetmilionske Turske, izuzev imidža političkog polukomičnog i nasrtljivog dalekog rođaka-fukare sasvim sumnjivog morala i nakana. Takva pozicija ponajbolje je ilustrirana činjenicama “koje život znače”, ponajprije ponižavajućim obimom trgovinske razmjene od jedva 1.2 milijarde KM i domaćim deficitom od gotovo 800 miliona KM, dok je razmjena sa EU oko 30 milijardi KM i izvozom oko 11 miljardi KM.

Na drugoj strani, samo u Srbiji posluje sedamdesetak turskih kompanija vrijednih više od 230 miliona KM, kontra voljenoj Saray-bosni sa samo dvije relevantne kompanije: “Natron-Hayat” i “Sisedžam-Soda” te “Turkish Ziraat Bank”. I tačka: Turska nije niti među deset najvećih investitora kod nas. Razlog je sasvim banalan: sa aspekta turskog, i svakog drugog, kapitala Srbija je poželjniji partner pošto je generalno značajno stabilnija od BiH. Da li ćemo se malo bolje ustabiliti nakon mitinga desetak hiljada grlatih AK “partijanera” za koji dan u sarajevskoj ljepotici “Zetri”, ostaje da se vidi i čuje.

Po ko zna koji puta i nakon svega, ostaje samo gorčina u grlu i opetovana spoznaja o još uvijek nedoraslim sarajevskim političkim elitama zaglibljenim u blatu bosanskog ili, ponajprije preovlađujuće, bošnjačkog “historijski fiksiranog mentaliteta podaništva, iskompleksiranosti, površnosti, potkupljivosti, prevrtljivosti ili neodgovornosti”, kako to kaže prof. Haverić, uz „odobravanje“ mađarskog sociologa Ištvana Biboa.

Za sada, evidentni “štokholmski sidrom” glede aktuelne neoosmanlijske najezde kod, navodno, najveće bošnjačke stranke, postaje i avanturistička patopolitička fiksacija nepredvidljivih posljedica po sve nas.

Merhaba i alahimanet askeri. (Piše: Derviš ČIČKO)

3 Komentari

  1. Jedna u nizu katastrofalnih odluka, čije posljedice kao kontraefekat možemo, vrlo vjerovatno, očekivati u budućnosti. Ovo što je sada na vlasti, to je obični “šiš i goliš”. (Valjda se tako kaže?) Kompas je davno izgubljen, to ne vidi ništa ispred nosa. A, puna im usta Bosne! (I Hercegovine)
    Sve je očito, čisto kao bijeli dan, da su postojeće stranke, koje trenutno čine vlast u ovoj prelijepoj ali troglavoj i neuređenoj zemlji, ujedno i dželati iste. Utrkuju se ko će je više osramotiti, ko će je više pokopati. Gdje vam je gospodo suverenitet, gdje vam je tradicija, gdje vam je čast? Tučete borce, ignorišete obespravljene. Trujete narod nacionalizmom, politikom i mržnjom. Od ove zemlje ste napravili poligon za raskusurivanje. Po ovoj, krvi natopljenoj zemlji, dozvoljavate skupove ravnogorskih četnika i mašete ustaškim stijegovima. Dalje, nitko vam u Europi ne bi dozvolio bilo kakav, pa bio to i predizborni, skup AK partije. A naš, dobri i pametni, u tome ne vidi ništa loše. U toj istoj Europi, od Njemačke pa dalje, rade i žive milioni Turaka. Valjda je za njih taj skup i organizovan. Koliko ja znam, kod nas turskih državljana, na prste se može nabrojat.
    Možda ja i griješim, ali znam samo jedno, ne spasi tebi Bake, ne spasi ni ovu vlast, ni Erdogan, a i bilo tko sličan.
    A što se mene osobno tiče, u vezi tog javnog političkog skupa, jednostavno i jasno: nema ni merhaba, samo alahimanet askeri!
    Ovo je zemlja i nas, onih koji je volimo. Poštujemo i uvažamo druge, ali i ne damo ono što su nam ostavili roditelji. U amanet!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here