San i java: Lažov Bili ili hoće li tuzlanski Vodovod biti privatiziran?

3
370

Ako bismo se poigravali sa validnošću kriterija i relativiziranjem značaja informacija i događanja tada bismo mogli istovremeno konstatirati da znamenite njemačke željeznice DB-Deutsche Bahn godišnje prevezu gotovo jednu trećinu čovječanstava, tj. oko 2 milijarde putnika, a da istovremeno tuzlanski JKP “Vodovod i kanalizacija” primarno ispumpaju u pravcu “pipa” 111 hiljada svojih građana oko 16.3 miliona kubnih metara pitke vode.

Obje firme su u 100 posto u državnom, odnosno vlasništvu Grada, samo sa sitnom razlikom u tome da manje-više svi putnici njemačke željeznice dođu na svoja odredišta, dok cca 7 miliona kubnih metara vode, oko 42 posto, nikada ne vidi svoje nesuđene potrošače: “izgube se u prijevodu” internih gubitaka vodovodne mreže po Tuzli. Doduše, iako bi imala više nego pravo, uprava DB-Deutsche Bahna, uz kristalno transparentan izvještaj o poslovanju i bez samohvale, nikada ne tvrdi da radi “kao švicarski sat” i sa posebnim profitom kao što to tvrdi Uprava Grada i ovog JKP glede našeg Vodovoda. Uostalom, tome proturiječi njihov sopstveni Izvještaj o poslovanju i za 2016. godinu. Ako se pročita.

Naime, pitanje višekratnog javnog iznošenja tzv. alternativnih činjenica i smišljenog obmanjivanja ne samo Tuzlaka, postalo je gotovo poželjni statusni simbol lokalnih zvaničnika i njihov zaštitni znak. Uzimajući za takav očigledan primjer sve javno dostupne činjenice u vezi sa statusno-vlasničkom rašomonijadom i poslovanjem JKP “Vodovod i kanalizacija” unazad petnaestak godina, može se vidjeti sva političko-korporacijska jad i bijeda domaćih političara u bespoštednoj borbi za vlast i moć.

Ponajprije, nedavno lokal-predizborno proglašavanje od strane “prvog u Tuzlaka”, navodno, konačne sudske pobjede (“…pomeli smo ih na sudu…”) nakon gotovo 13 godina borbe sa “tajkunima i ublehašima da (ne)budu vlasnici imovine građana Tuzle. Ne damo im Vodovod. On mora biti u vlasništvu Grada”, postalo je prvorazredna alternativna činjenica i skandalozna objeda. U legalnom žalbenom postupku konačnom odlukom Kantonalnog suda u Tuzli bez prava žalbe br. 03 0 U 011873 14 U od 20.2.2017. godine presuđeno je u korist tužitelja, tj. nesuđenih privatnih dioničara ovog javnog preduzeća. Pojednostavljeno rečeno, njegova imovina izvan vrijednosti izuzetih javnih dobara (izvorišta, cjevovodi, pumpne stanice etc.) od 17.2 miliona KM podliježe privatiziranju kao i da niži sud proceduralno postupi po navedenoj presudi.

Naravno, ne ulazeći u sve pravne posljedice, tumačenja i potencijalne zavrzlame ovog postupka, ostaje poražavajuće gola činjenica ogromne političke odgovornosti i nevjerovatne javne blamaže u vezi sa “presuđenim” slomom okosnice demagoške, ali pobjedničke kampanje tuzlanskog gradonačelnika: bezuvjetna (i uspješna) odbrana “zajedničkog dobra svih Tuzlaka”. Infantilno javno politikantsko poigravanje sa zdravom pameću svojih sugrađana, svjesno zanemarivanje legalnih sudskih procedura u toku i obmanjivanje javnosti autoritarno-boljševičkim tvrdnjama da “…Kanton može izvršiti privatizaciju samo ako se sa takvom odlukom složi Gradonačelnik i većina u Gradskom vijeću Tuzla. Jedini garant koji neće dopustiti privatizaciju zajedničkog dobra svih građana Tuzle je SDP…”, kako govore, proizveli su sasvim šizofrenu situaciju. Na taj način, relativizirajući pojmovno “javno dobro” i “zajedničko dobro” i baveći se prizemnim politikantsvom dezavuirana je na primitivan način vladavina prava a data nedefinirana moć striktno fantomskoj političkoj volji šačice ljudi, kako god se oni zvali ili bili organizirani, dok su svi drugi politički suparnici sasvim proizvoljno proglašeni gotovo neprijateljima Tuzlaka. Uz to, i pored formalne legalnosti, jedna od sasvim logičnih posljedica je pitanje elementarnog političkog legitimiteta samozvanog “Oca Tuzlaka” kao i, konsekventno, većinske stranke u Vijeću našeg grada. Naravno, kod nas samo teoretski, ali i to nije loše.

Za početak bez svršetka. (Piše: Derviš ČIČKO)

3 Komentari

  1. Zajednicko dobro svih tuzlaka je bio i radio tuzla i medjunarodna galerija pa je budala sve ukinula.ljudi moji takvog lazova i bolesnika mati jos nije rodila

  2. “NIJE MOGUCE DRUGOVI DA SMO SVI MI VOLOVI”,citiram samo naslov jednog dramskog djela.,svaka slicnost je namjerna.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here