Najnoviji široki potezi političkim kistom vehementnog Kukanjčevog „slučajnog saputnika“, Durakovićevog „grobara socijaldemokracije“ i oholog autoritarnog ex-stranačkog polubožanskog SDP-ovog šefa, po onemoćalom, i gotovo usahlom, domaćem društvenom organizmu, neodoljivo podsjeća na klasičan povratak na „mjesto zločina“ protiv civilizacijsko-građanske opstojnosti te iste državno-pravne strukture u koju se tako gorljivo kvazipatriotski zaklinje. Naravno, u tom kontekstu, podrazumijeva se očigledno kolaboriranje ili pristajanje na ultimativnu narodnjačko-nacionalističku parolu da je BiH upravo, i jedino, ono što se „konstitutivni narodi dogovore“, najkraći veleizdajnički put ka i formalnoj dezintegraciji zemlje. Uostalom, bez imalo sumnje, takav nepisani, čvrsti konsenzus i postoji, čak i od predratnih vremena, u tropartitnom SDA-HDZ- SDS (SNSD) okrilju.

Sasvim je infantilno neozbiljno i krajnje rizično ne shvatiti, i na prvi pogled, da je najavljeno sarajevsko devetomajsko okupljanje lagumdžijanaca svih provenijencija, uglavnom, političkih vampira i pseudosocijaldemokratskih gubitnika, skupljenih „sa koca i konopca“, namijenjeno sataniziranju i urnisanju ideje široko-građanskog BH-bloka, kao jedinog ozbiljnog protivnika nacionalističkog divljaštva i tihe državne disolucije.

U prvoj etapi realiziranja plana sarajevskog „velikog kombinatora“ potpuno je „propalo k’o otoman“ naturanje velike koalicije SDP-DF-NS sa SDA baziranoj na sasvim jednostavnoj „empiriji bliskog sjećanja“ na slične poduhvate SDP-a, DF-a, pa i SBB-a, kao posljedica nedovoljnog izbornog kapaciteta za bilo kakve ozbiljne promjene. Paralelno je od strane SDA, a i Lagumdžije, vrlo brzo shvaćen ogroman politički potencijal neformalno novoetablirano BH-bloka, te se pristupilo njegovom kompromitiranju javnim maltretiranjem DF-ovskom trakavicom „vruće-hladno“, uz konačno „patriotsko“ svaljivanje u Bakirovo babovsko toplo krilo. Morali su se, zaista više nego zavidnom, psećom lojalnošću vratiti SDA-partneru ravnom mjerom predizborni talovi i izborno-glasački dugovi uspostavljeni sasvim prozirnom šemom „dva glasa za SDA i Džaferovića, jedan za DF i Željka“. Tako je feniksovski i, evidentno, „iz pepela“ Bakirovim izbornim inženjeringom reanimirana DF, ali sada kao „kriptograđansko krilo SDA“.

Kada su se pokazali nedovoljno efikasnim medijski divljački, vulgarni i primitivni frontalni napadi na SDP i Našu stranku, kao ideološki i organizacijski postojane nositelje ideje BH-bloka, pristupilo se sofisticirano organiziranim insajderskim napadima na njih, licitiranjem kadrovskih „trojanskih konja“ u procesu unutarstranačkih izbora u obje stranke. U tom „paketu“ napora provođenja sasvim jasnih političkih interesa SDA&Co, opskurni prof. Lagumdžija organizira baš petnaestak dana prije redovnog kongresa SDP-a „svesocijaldemokratski nevladin“ dernek u Sarajevu, okupljajući, gotovo u pravilu, sve mahom potrošene i izhlapjele politikoidne individue, koje su se prethodno vrlo radikalno javno zalagale za uspostavu „koalicijsko-patriotskog bloka“ sa SDA. Ne bi bilo preveliko iznenađenje da sa tog, preovlađujuće, gerijatrijskog hepeninga bude odaslana, čak i direktna, potpora izravnom istomišljeniku, aktuelnom lukavačkom načelniku prof. Edinu Deliću, a i najozbiljnijem protukandidatu Nermina Nikšića.

Finalno i apsolutno ključno, u stvari, čeka se politička Tuzla kao realna BiH socijaldemokratska kičma, nažalost, bez sopstvene, autohtone politike regionalnog interesa, što god to bilo, da svojom odlukom presudi ovoj velebnoj kleptopartijskoj sitnoposjedničkoj ujdurmi. Teško da neće doći do „parcijalnih rješenja“ i do javnog interesnog razlamanja Kantonalnog i Gradskog SDP-a i njihovog polariziranja. Jasno je da je, uz ambivalentnost rezultata narednih lokalnih izbora u Tuzli 2020. godine, šestomjesečno šlamperajski, vještački proizveden problem formiranja i kompozicije kantonalne izvršne vlasti „pitanje svih pitanja“ i da će na toj paradigmatskoj giljotini „letjeti političke glave“, što tuzlanske, što sarajevske, unisono.

Možda simbolički i Lagumdžijina, kao SDA-ovskog konfidenta i agenta provokatora, definitivno. Valjda, svemu ima kraj, i početak nečeg novog. I boljeg za sve nas. (Piše: Derviš ČIČKO)

5 Komentari

  1. Sasvim je legitimno da ZL između SDA i otpada SDA (PDA, NiP, Radončić) za koalicionog partnera uzme SDA, kao što Vi gosp. Čičko (NS) uzimate Kuku a ne Gutu. Nije šija nego je vrat. LP

    • Ne postoji, u ovom slučaju, manje etičko zlo, ali postoji političko u TK koje je moguće prihvatiti sasvim racionalno i ne zamišljati stvari boljim nego što jesu. Ostaje, eventualno u izvršnoj vlasti TK, da se provjeri konkretna stranačka i personalna imunost na političku i drugu korumpiranost i da se otvoreno, bez ikakvog obzira i po svaku cijenu, javno konstatira. O tome se, u stvari, radi, pored profesionalne kompetentnosti, kada se govori o politici kao “umijeću mogućeg”. Sve drugo je manje-više lopovluk i kriminal, kako god to nazvali.

  2. Poštovani,
    vrijeme će pokazati da li će NS iz buduće koalicije politički profitirati ili ne ali žrtvuje jednu od najvažnijih osobina, principijelnost. Ne tako davno ste rekli da nećete u vlast sa SDA i PDA.
    Osim toga, čudan izbor partnera. Ako je SDP dobar, zašto ga je Selim Bešlagić napustio. Kako uopće može biti dobar partner(SDP) kad je NS pokrao na lokalnim izborima i zahvaljujući njima NS nije u GV Tuzla.
    O SBB svaki komentar je suvišan.
    Sretno BH bloku i PDA+SBB. LP

    • Može se i tako striktno crno-bijelo promatrati politička stvarnost, ali onda, bez bilo kakvih i potpuno svjesnih kompromisa i rizika, ostaje se u potpunoj izolaciji u “kuli od slonovače”. Takođe, naravno da NS nije, niti će biti u direktnoj koaliciji sa S(P)DA, ali ne samo zbog toga što su etnonacionalističke stranke, nego zbog njihove katastrofalne političke prakse. Najbolje je mjeriti cijenu i kvalitet kompromisa prema direktnim učincima i ponašanju, u slučaju eventualnog formiranja izvršne vlasti SDP-SBB-NS uz parlamentatnu potporu članova PDA. Trebamo svi sačekati i vidjeti o čemu se tu radi, post festum. Ništa nije baš “Božije davanje” niti tabu, niti politika mora biti zanimanje, ako nije alat da se stvari barem djelimično poprave.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here