San i java: Kuga na tuzlanskom univerzitetu

6
720
Piš: Derviš ČIČKO

Johan Volfgang fon Gete je više od četrdeset godina stvarao svog genijalnog Fausta po motivima poznate legende o čovjeku koji je prodao svoju dušu đavolu, Mefistofelesu, i koji je postao “simbolom grandiozne borbe za emancipiranje čovječanstva”, pokazujući sudbinsku dramu i savremenog čovjeka “u odnosu prema istoriji, svemiru i samom sebi.”

Mirsadu Kukiću fon Banovići Selo nije trebalo više od šest-sedam mjeseci od usvajanja zloćudno-mefistofelovsovskog zakona o Univerzitetu u Tuzli, kada je de jure ukinuta autonomija Univerziteta, da lokalno simbolički, valjda privremeno, ponizi do krajnjih granica civilizacijski optimizam njemačkog genija i da hrpe bijednih univerzitetskih intelektualnih duša budzašto ustupi đavolu akademskog filistarskog konformizma. Rektor, dekani, glavnina univerzitetskih profesora ćiftinski i izdajnički su se šutno prodali za sitne sinekure, male pare i mirnu tišinu intelektualne žabokrečine sistemom “to nije moja stvar ili ja tu ništa ne mogu uraditi”. Čini se da je tek potrebno pronaći one koji će se generacijski i ljudski sramiti umjesto njih i paradigmatski pasti na koljena i tražiti oproštaj od generacija obrazovno i odgojno upropaštenih sadašnjih i budućih akademskih građana. Ako još bude bezvizne Njemačke.

Naravno, ugovor sa đavolom, uostalom kao i svaki drugi takav, dođe na naplatu i ima uvijek dvije strane, kako kaže Gete: “Ja ovdje ću ti vjerno služiti. /Na mig tvoj ja ću uvijek biti spreman/al’ kad tamo se sretnemo mi/to isto učinićeš mi i ti”. Vrijeme naplate i “mirisa sumpora” je došlo i sada se naši vrli profesori, dekani, prorektori, pa i rektor, u nedostatku argumenata i pokušaja iskazivanja hinjene neposlušnosti, navodno, međusobno bezdušno razračunavaju pepeljarama, pesnicama, nogama, tvrdim glavama i sličnim uludo otvrdlim predmetima i to sve na radost svekolikog slušateljstva i gledateljstva Mesfistofelesovog. Cilj je postignut: uništen je gotovo do krajnosti generalni dignitet Univerziteta u Tuzli, doduše ne jedini kod nas, kao prestižne obrazovne institucije i “epicentra duhovnosti, znanja i kulture”, jer, nažalost, nema ko da kaže “No pasaran” primitivizmu, inletektocidu, pošasti vandalizma ljudskih duša i promociji bijede ultimativnog mediokritetstva. Gluposti, prije svega.

Nepodnošljiva je, maligno opasna i krajnje patološka a izuzetno zabrinjavajuća društvena situacija ostvarivanja u praktičnom političkom i intelektualnom životu apsolutne javne predominantnosti tek nekolicine, vjerovatno, (naj)gorih od nas koji raspolažu, možda, sopstvenom minornom “kašičicom mozga”, kojom desetinom fantomskih kvaziizbornih legalnih bicepsa potpuno upitnog kvaliteta, ali uključujući silnu vojsku univerzitetlija, intelektualno izgubljenih i prodanih duša na našu sramotu. Tihi susjedi bosanskog tipa: izvjesna predisponiranost ka ostvarenju svekolikog totalitarizma u jednoj od “bijednih istočnoevropskih država”. Oni koji su racionalno svjesni opšteg stanja, uglavnom, formalno obrazovana elita, a odabrali su “suicidalnu šutnju” plavetnila akademskih visina, teško da će, koliko sutra, imati obraza pogledati za sobom i sopstvenim intelektualnim grobljem: sve će već biti prazno, napušteno i opustošeno. Razmišljalo se lokalno, a tako se i djelovalo: use, nase i podase.

Perspektiva intelektualne pustinje simboličke banovićke kuge na djelu.
Avanti diletanti! (Piše: Derviš ČIČKO)

6 Komentari

  1. Sve pohvale za seciranje, analizu i dijagnozu akademske zajednice. Sve se to svodi, moj Derviše, na onu staru, naših djedova: “Ili jesi čovjek, ili nisi”.
    Do njih je.(akademske zajednice)
    Samo, sve mi se čini, u ovo današnje vrijeme, sve je manje “ljudi”.

  2. Imnomije fakulteta i lažnom integracijom .Jedan sam od rijetkih , možda i jedini, koji je o tome progovorio. Bio sam ” kažnjen” raznim ” zabranama”. Kroz Senat sam se zalagao za reinžering Univerziteta i promjenu koncepta. O pogubnosti novih zakonskih rješenje o visokom školstvu sam javno istupao i davao rješenja. Nakon 40 godina radnog staža i 37 godina angažovanja u akademskoj zajednici teško mi je dati neko valjanu ocjenu. Izlaz postoji. Mislim da se moramo vratiti na početak. Univerzitet , trenutno, nije , sam, spreman izaći iz ovog stanja. Moraju se svi uključiti da se zaustavi proces urušavanja viskog obrazovanja i javnog dobra , Javnog Univerziteta. Da li za to postoji spremnost? Za sada sumnjam ili će mo morati pričekati još? Na Univerzitetu ima toga još dobrog. Da li će mo čekati sudbine propalih fabrika i radnika bez posla ? Na kraju ostaje gorki okus rućnih događanja koji su nastavak mnogih ili inih neugodnih događanja iz kojih akademska zajednica nije ništa naučila. Bilo je toga u proteklih 10 i više godina mnogo. Brzo zaboravljamo. Mnogo se toga nakupilo , pa ovaj ” mali” eksces predstavlja ” vrh ledenog brijega”a ona iz onog sistema: Radnici, seljaci i poštena inteligencija. Ili opora rudarska: Više vrijedi lopata nego diploma ( znanje). Realno gledajući proces urušavanja je krenuo , intezivno, prije 15 godina ; gubitkom autonomije fakulteta i lažnom integracijom .

  3. Bar 90% profesora UNTZ-a je zaposleno preko stranačkih veza – jednih ili drugih – pa se tamo od završetka rata do danas nakotilo puno nerasta, nakupovalo i poklonilo diploma i pozicija, a bogami i para pronevjerilo. Ukoliko se sada nešto poduzme, to će samo biti produžetak agonije za još koju godinu, a onda neminovna propast, jer UNTZ jednostavno nema kadra koji može pratiti zahtjeve današnjeg vremena. Na ozbiljnim svjetskim rang listama UNTZ je odavno totalna smijurija, pa je možda bolje sve urušiti odmah sada i početi graditi ‘kuću’ na vrijeme. Reorganizacija ne dolazi u obzir, jer je trenutni kadar primljen na neodređeno, a do penzije ima bar još 20-30 godina, što znači bar još 20-30 godina sistematskog uništavanja generacija i generacija naše djece. Pokasno je za bilo kakve reakcije, a žao mi onih koji imaju makar i malo kvaliteta i hrabrosti….Rješenje se nazire, ali tek za 40-ak godina, samo pitanje je ko će nam obrazovati kadar, a do tada….toljaga, motka, čakija, parmak, ventil od radijatora i u red za akademska zvanja, nema laži, nema prevare…

    • Hiperbola: Nasmija me do infarkta hahaha…Slazem se u potpunosti, samo si dole zaboravio i motorke u ruke i pajsere hahah

  4. Da vidimo ovako. Hajte gospodo novinari malo ispitajte porodične i stranačke veze uposlenika na UNTZ. Ko je kome snaha, ljubavnica, priležnica, babo, tetak, tetka, brat, sestra…. pa da se vidi koliko je to duboko ukorijenjeno. Samo pobrojte koliko je “akademskog” kadra došlo ili dolazi iz Banovića. Pa javna tajna je da je broj zaposlenih na UKC porastao za 50% kako je došao Bego. Nego udaljih se ja od UNTZ. Ispitajte gdje studiraju djeca Gutića (i Bege i brata mu vrlog) i inih profesora, pa povežite stranačke i “foteljske” uticaje sa smjenom dekana i profesora, da bi djeca mogla lakše da završe fakultete. Povežite čija djeca dolaze naplatni spisak Univerziteta a ne drže nastavu ili dolaze iz inostranstva da održe “neki” čas. A onda kao šlag na kraju uzmite zadnjih 4 statuta Univerziteta pa povežite koliko je “vrlih profesora” dobilo zvanja, napredovanja ili svoja radna mjesta bez zadovoljavanja TADAŠNJEG zakona. Ima ih koji nikad nisu knjige objavili (a morali bi),ima i onih kojima su diplome krivo nostrifikovane pa su sada neko i nešto na u biti su nula, a ima ih i koji su radi zadovoljavanja broja objavljenih radova, svoje radove objavljivali na sajmovima rakije. I sada se od takvih očekuje da reaguju na Begino djelo……….ma dajte molim Vas, ne budite smiješni.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here