San i java: Krekamala ili beogradske “fantomke” u Tuzli

4
523

Potpuno je fascinirajuća identičnost fenomena ispoljene totalitarne svijesti u egzercirajućem nastupu i scenografiji vrhovnika izvršne tuzlanske vlasti u povodu rušenja u pokušaju ciljano samourušenog, a historijski-ambijentalno značajnog, objekta bivšeg DTV “Partizana” u znamenitoj gradskoj MZ Kreka i skandalozne beogradske Savamala-afere. U oba slučaja iskazana je krajnja vlastodržačka omalovažajuća oholost i nezamisliva drskost lokalne izvršne vlasti koja po svojoj samoufuranoj utilitarnoj otuđenosti graniči sa “demokratskim terorizmom” i običnom drumskom hajdučijom bez presedana. Najgorom politikantskom zluopotrebom, ponajviše.

Ustvari, opštepoznato misteriozno ponoćno bager-rušenje iz 2016.g. prethodno devastiranih objekata u beogradskom naselju Savamala tj. Savska Mahala, uz fizičku asistenciju neidentificiranih nabildanih i, vjerovatno, i svrsishodno naoružanih mladića u “fantomkama”, izbilo je u javnost i završilo monumentalnim skandalom i aferom u kojoj je politički “figurativno”žrtvovan gradonačelnik srbijanske metropole, izvjesni Pomalehni Siniša.

Lobistički interesi i ogromna vainstitucionalna paralelna moć lokalnih neimarskih tajkuna uvezanih sa političkim moćnicima pokazala se apsolutno predominantnom spram bilo kakvih formalnih demokratskih postignuća pravne države, uključujući čak i elementarne postulate javne sigurnosti građana. Narodski rečeno “pojeo vu(k)čić magarca” i sve se okončalo naknadnim uspješnim izbornim rezultatom novovremenskog “vlasnika” Srbije. Tu je i njegov uobičajeno prisutni politikantski “prežvakani” savamala-hepening tipa: “Nesumnjivo je da iza onoga što se dogodilo u Savamali stoje najviši organi gradske vlasti u Beogradu i oni će snositi i krivično-pravnu, prekršajnu i svaku drugu vrstu odgovornosti.“ Navodno. Naravno, prida su i medijski spinovane konstatacije da su aktivisti “Ne(davi)mo Beograd izdajnici i strani plaćenici”.

Koincidiranje i preklapanja datuma nesuđenog identičnog “bagerskog dešavanja” u vezi sa dnevnim rušenjem zgrade “Partizana” u Kreki tj. 24. april 2017.g. sa onim noćnim u Savamaloj 24.aprila 2016.g. samo govori o bizarnosti tih događanja i primarno dokazuje da je potencijalno romansirana stvarnost, ipak, samo blijeda preslika stvarnog života. I ovdje su se “sabah zorom kad mu vrijeme nije” pojavili ljudi sa teškom mehanizacijom, navodno, u ime Gradske uprave Tuzle, oficijelno inkognito bez bilo kakvih zvaničnih identifikacijskih papira ili odobrenja za rušenje i time se de jure svrstali uz bok sa beogradskim mladićima u fantomkama efikasno suspendirajući i urušavajući ono još malo “reslova” pravne sigurnosti i pretpostavki vladavine zakona (i odgovornosti) jednakih za sve.

Činjenica da se pred navedenom simboličkom čeličnom stihijom ohole vladalačke hajdučije i političkog voluntarizma “neprelazno” ispriječio samo jedan sasvim obični mjesni policajac sa potpuno banalnim pitanjem: “Ko vas je poslao i gdje su vam papiri?”, samo pokazuje ozbiljnost i bezdanu dubinu bezvlašća civilizacijskog ponora u kome smo se generalno svi zajedno našli. Ovu već dugo vremena neviđenu blamažu Gradske uprave i njenog vrhovnog žreca i neformalnog privatnog vlasnika novovremenske Tuzle, baš je (anti)vučićevski, ali suštinski istom demagoškom matricom, pravdao urnebesnom samoinkriminirajućom besmislicom: “Radovi na raščišćavanju još uvijek nisu počeli jer je u jutarnjim satima nadležna inspektorica bila spriječena izaći na teren”. Doduše, njena “spriječenost” se toliko odužila da je “mehanizirani divizion za rušenje” povučen na rezervni položaj u sopstvenu bazu na početne položaje.

Ustvari, ono što je zastrašujuće u ovoj cijeloj sagi glede, oholosti, neodgovornosti i enormne politikantske demagogije, svakako je ledena jeza prisustva dominirajuće totalitarne svijesti sile, personalne samodovoljnosti i papinske bezgrešnosti, čija potencijalna odgovornost ostaje isključivo sferi vječnih Božijih prinadležnosti.

O generalnoj neodrživosti sistema sile govori i neizbježna Hana Arendt (Hanah Arendt): “Sila izrasta uvijek iz nemoći (impotentnosti). Ona je nada onima koji nemaju nikakvu moć (autentičnost), nikakav pristanak ili podršku od strane ljudi da nađu za to suspstituciju i ova nada je uzaludma. Prekomjernost sile predstavlja jednu od najvećih opasnosti za moć zajednice…”

Vozi Miško! (Piše: Derviš Čičko)

4 Komentari

  1. Što se ne oglasi makar PR Denis Becirevic. Pa tako godinama prolazi i JP Direkcija za izgradnju, a tzv. gradska vlast se ne oglašava.

  2. Bager je omiljeno sredstvo “naših” vlastodržaca za provedbu blitzkriega (blickriga) u funkciji rješavanja nagomilanih problema, prostornog proširenja grada ili nečeg trećeg, što samo oni znaju.
    Imamo tu još jednog, pridruženog, člana. U Zagrebu, Milana Bandića. Nakon što su bageri započeli iznenadne radove na preuređenju parka na Savici, stanovnici tog zagrebačkog kvarta pobunili su se jer ih nitko ništa nije pitao. Isto tako, tko je pitao mještane lokalne zajednice Kreka?
    Ja znam samo jedno. Tamo gdje se povijest stalno ponavlja, lako je predvidjeti budućnost. U ovom i ovim slučajevima, nije sjajna. Nadam se za sve one koji je kopiraju.

  3. Ne zaborvite plata bolesnika je gradski budjet radi sta hoce nikom ne polaze racune zaduzuje grad a pravi kasabu nema vise tuzle islsmovac je carsija sta ce ostati iza ove budale saznacemo kad ode s vlssti al ce biti kasno

  4. Gospodine Cicko, svaka vam vrijedi toljage, ali izgleda jedino će penzići morati uzeti “stvar u svoje ruke”. Na žalost, haman je stvar kod omladine nešto mekša od penzionerske…na žalost.
    Prosto za nevjerovati da idiot, intelektualac iz islamovca ( malo selo velik lug ) tolike godine vlada u nekadasnjem gradu Tuzli.
    Ko doživi imaće se čega sramotiti

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here