San i java: Hamletovska dilema Naše stranke

5
363

Bježeći od efektivne toponimske banalnosti upotrebe “Mrduše Donje” i zlorabljenja velike teme, vjerovatno, Šekspirove najznamenitije tragedije o sudbini nesretnog fantomskog danskog kraljevića Hamleta, sasvim je moguće, blagim doticanjem dalekih margina njene univerzalnosti, nepretenciozno progovoriti i o bespućima domaće političke scene. Doduše, ta domaća mizanscena nije baš kraljevski dvorac Helsingor tj. Kronenberg, niti je na raspolaganju mlađahni dugokosi renesansni kraljević razdiran vječnim egzistencijalističkim ljudskim dilemama istine, pravde, izdaje i vjernosti, života i smrti, ljubavi i mržnje. Nedostaju okrunjeni kraljevi, kraljice, beskrajno zaljubljena Ofelija, hladna mora i zvijezde Sjevera, ali sve drugo je tu: “nešto trulo u državi Danskoj”, nepravda, politička zavjera, licemjerje, laž, mržnja, patološko vlastoljublje a možda i preljub, švalerancija, lopovluk i ko zna šta još drugoga.

Ono čime se zasigurno dotiču naša stvarnost i život u političkoj “Terra Incognita” i šekspirovska imaginacija Hamleta svakako je sudbinski neprekinuta univerzalnost bosanske tragike, posebno ratne, i njen mirnodopski, devastirajući politički kontinuitet kroz gotovo dvadesetogodišnje dominirajuće tronacionalističko mrcvarenje i mrvljenje domaćeg društva sa idejom njegovog konačnog uništenja kroz etničko međuotuđenje i formalnu političku državnu disoluciju. Upravo su to obrisi okruženja historijske političke odgovornosti svih onih koji sebe primarno smatraju nacionalno Bosancima (Hercegovcima) pa tek onda etnički Hrvatima, Bošnjacima, Srbima i Ostalima, uključujući i političke stranke koje, barem, deklarativno sebe drže na istoj, pravoj strani barikade ili misle da je to tako.

Naša stranka, sa možda djelimično drugačijom sviješću o stvarnom nivou dramatičnosti situacije, vjerovatno, kao i najmanje 50% glasačkih apstinenata kod nas, ima i sasvim hamletovsku dilemu “biti ili ne biti”. Naravno, podrazumijevajući da njen suštinski politički habitus i bukvalno ima smisla isključivo u BiH koja nije bespogovorno nacionalističko vlasništvo i da je već sada njeno dalje postojanje smisleno samo u slučaju ozbiljnog uspjeha tzv. Građanskih stranaka na opštim izborima 2018: horizont nada u mogućnost drugačije BiH. Ni po čemu nije sporno, logično je i legitimno nastojanje ove stranke da učestvuje sa drugima u osvajanju kolektivne relativno-većinske izborne pobjede sa idejom značajnog učešća u formiranju izvršne vlasti, međutim tu se i dovršava sva jednostavna formalna logika. Dolazi se do suštine stvari i praktičnog sadržaja političkog djelovanja tzv. koalicijskih sudionika, njihovih motiva, interesa i pragmatičnog dokazivanja političko-kadrovske kapacitiranosti u sferi organiziranja izvršne vlasti.

Naime, ono što je javno proklamirano i konkretno aplicirano do sada sa strane Naše stranke tiče se principijelne dosljednosti građanskoj orijentaciji, ostvarivanju vladavine zakona, obračuna sa nepotizmom i kriminalom, stvarnom ostvarivanju etničke ravnopravnosti kroz evropski građanski koncept zaštite ljudskih i nacionalnih prava, kao i uspostava efikasnog ekonomskog sistema, ali strogo vodeći računa o pozitivnoj tradiciji socijalne države i ugroženim društvenim kategorijama i td.

U realnom koalicijskom postizbornom životu nakon eventualno uspješne 2018. godine, samo u Fedraciji BiH, trebalo bi se suočiti sa barem šest-sedam gladnih “manjinskih” usta, oštro paternalistički nastrojenim SDP-om i njegovim vrlo kontroverznim vladalačkim naslijeđem i, posebno, katastrofičnim koaliranjem sa SDA, označenoj jednim od kompradorskih “nacionalističkih grobara” tzv. građanske BiH. Takođe, u tom kontekstu, teško je poreći da praksa vladanja socijaldemokrata u periodima 2001-2003. i “platformaške” 2010-2014. godine nije naslijeđene klijentelističko-korporativne prirode kao i da je svjetlosne godine udaljenosti od generalne politike Naše stranke, od koaliranja sa proustaškim HSP-om, izborne afere “Željko Komšić” za člana Predsjedništva do npr. otvorenog i javnog nepotističkog uhljebljenja Nikšićevog brata u JP Ceste Federacije i sl. To jeste bilo i vrijeme prakse novovremenske čvrstorukaške oholosti ekstremnog lagumdžijanstva, ali ostaje ozbiljno pitanje i stvarne distance sadašnje garniture vodećih sarajevskih socijaldemokrata od tih nedavnih vremena.

Prave odgovore na ta pitanja može dati samo pobjeda “građanskih stranaka and Co” na sudbinskim izborima 2018. godine: hamletovski prestati stvarati samo odluke za činjenje a ne činiti ništa.

Neka nam je građanski Bog i Allah na pomoći. Naša stranka, svakako. (Piše: Derviš ČIČKO)

5 Komentari

  1. Jedan malo, dva previše!?
    Da bi čovjek realizirao svoj naum, ostvario svoj cilj, ponekad je potrebno, u svom i zajedničkom interesu, progutati knedlu, malo zažmiriti ili sažvakati nešto, što u tom trenutku nije ni ukusno. Naravno, paziti da to nešto ne škodi zdravlju, ne ugrožava tvoj organizam.
    Kao simpatizeru, glasaču i nekome ko je prepoznao “ono nešto”, u i oko Naše stranke, jedan dobronamjeran savjet. Uz svoju građansku platformu, stranka svoj fokus i sferu djelovanja treba što više da usmjeri prema socijalno-ranjivim kategorijama u društvu. Obespravljeni, ugroženi i demobilisani, sve više gube povjerenje u postojeće, njihove ranije izabrane opcije. Tu vidim, uz pruženu ruku i dobra rješenja, prostor za kvalitetno djelovanje, prepoznavanje i pridobijanje biračkog potencijala.
    Nego, da se vratimo na početnu, pomalo upitnu, rečenicu, tj. konstataciju. Jedan malo, dva previše!?
    Pragovi na pruzi povezuju tračnice, koje čine kolosijek. Ne znam ko ih proračuna, ali pragovi i njihov razmak su, stvarno, nezgodno postavljeni. Koračati prugom je teško, a može biti i opasno. Stvar je odabira, da li smanjiti korak, ići sam sitnijim korakom, polako i oprezno, ali sporo. Ponekad je bolje udružiti i uskladiti korak sa pragom, koliko god to teško izgledalo, pa raširenim i većim, gaziti brže i više. Dvojba je tu. Možda je rješenje, u ovome slučaju, odlučiti se za to drugo.
    Ali i oko toga, ne lezi vraže, postoji opasnost. Ako se dvoumimo, ako previše kalkulišemo ili se uspavamo, vrijeme neumitno teče, naići će voz, i …. Što onda? Tebe nema, tom će prugom neko drugi ići, a mi ne stigošmo do cilja.

  2. Znam a znas i ti vidis da su gladni vlasti a sta ce biti s rajom to ih nije briga.jednostavno nezna covjek za koga bi gladao

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here