San i java: Gradonačelnikov milionski “vaterlo”

0
630
Piš: Derviš ČIČKO

Administracija Grada Tuzle na čelu sa Gradonačelnikom sa svojih gotovo 470 uposlenika koje godišnje “masno” gostimo sa više od 14 miliona KM i što je, uključujući i pride njihove materijalane troškove, značajno iznad vrtoglave trećine gradskog budžeta, imaju i svoje dodatne fiskalne “male” milionske javno-tajne dubioze.

Naime, samo posljednih četiri-pet godina uspjeli su sudski da pogube sve što se pogubiti dalo i da galantno mrtvo-hladno iz odgovarajućih budžeta, tj. našeg javnog novca, poplaćaju svoje vizionarske pravne nebuloze, psihoze i paranoje vrijedne na tržitu gluposti i oholosti, a radnog naziva “naknade po sudskim presudama”, iliti izgubljeni sudski sporovi – gotovo nezamislivih 4 miliona KM!

Kada se ima, ima. Ovdje se radi, uglavnom, o problematici imovinsko-pravnih odnosa i ne bi bilo veliko višemilionsko gubitničko čudo-neviđeno da i sam vrhunski žrec i gospodar uprave Grada metuzalemskog mandata i naših života, nije samoproglašeni pravni ekspert “zemljišni-imovinac”, kako sam sebi tepa i (ko)autor nekolicine knjižurina iste provenijencije. Takođe, u tom cijelom “poduhvatu” zasigurno mu je nesebično pomagao i njegov lični kabinet pjesničko-romantičarskog naziva ”Služba za poslove Gradonačelnika” sa dvadeset i jednom pažljivo diskrecijski probranom osobom godišnjeg značaja od oko 1.6 miliona KM u izbornoj 2016. godini. Da se ne bi iznosile “alternativne činjenice”, u budžetu za ovu običnu, neizbornu 2017. godinu skresalo se “suvišnih troškova” za oko 800 hiljada KM: završeni izbori!

Ipak, da bi se demistificirala cijela nemila situacija potrebno je reći da postoji u Gradskoj upravi jedno samozatajno odjeljenje “Gradskog pravobranilaštva” od sedam imovinsko-pravnih “apostola” godišnje cijene koštanja javnog novca oko 300 hiljada KM koji skromno, tiho i tek djelimično, popunjavaju ovu činovničku sistematizaciju. Njihov zadatak, kako im i samo ime kaže, trebalo bi da bude odbrana novca tuzlanske “sirotinje raje” od nezakonite najezde i nasrtaja sjecikesa, probisvijeta i inih kabadahija i td. Koliko to (ne)uspješno rade ponajbolje se vidi u vidu proćerdanih oko 4 mliona KM samo zadnjih godina, a posebeno u 2016. godini kada nisu uspjeli da “odbrane” budžetskih zastrašujućih 1.7 miliona KM koje su netragom neutronski nestale u fiskalno-epileptičnom vrtlogu “naknada po sudskim presudama”.

Doduše, to nisu nikakve “pjesničke” naknade, nego izvršno presuđeni imovinsko-pravni sporovi na štetu Grada od približno 1.3 miliona KM, dodatno uključujući sudske troškove i kamate od oko 420 hiljada KM i to samo u prethodnoj godini: Summa summarum 1.72 miliona KM našeg teško stečenog novca. Možda je za “utjehu” reći da je Gradonačelnik putem lično predloženog i naknadno usvojenog budžeta za 2017. godinu planirao za istu namjenu tek mizernih 300 hiljada KM: štednja je umijeće trošenja. Zahvalni smo “Ocu Tuzlaka”.

Naravno da postoje i pikantni detalji ove višegodišnje skandalozno-sramne tuzlanske imovinsko-pravne amaterske i beskrajno rasipničke trakavice “pojeo vuk magarca”. Nije samo problem što je izvjesni B. Dž. legalno sudski “dobio” od Grada ukupno gotovo 180 hiljada KM za preuzeto zemljište: stravične kamate od 52 hiljade KM su “unutra”. Javno preduzeće “Elektrodistribucija Tuzla” je zbog “gubitka prava na korištenje građevinskog zemljišta” upecalo nešto više od 250 hiljada KM sa ekstra kamatnim prihodom od malo više od 106 hiljada KM: dobro dođe. Da se niko ne bi ljutio i osjećao prikraćenim ili manje važnim, čak je domaći “Frizer” legalno potkratio budžetsku frizuru Grada za lijepih 7 hiljada KM: nek se nađe.

Kada Grad tuži, kao npr. “Rudnik soli” doo za naknadu štete od veeelikih 87 miliona KM, tek tada nastanu pravi problemi: nema ništa od silnih miliona, tek “sitni” troškovi i kamate suludog suđenja od pišljivih 67 hiljada KM. Međutim, kada tuži Vlada TK tj. Ministarstvo ministarstvo trgovine, turizma i saobraćaja, naš lijepi grad snova, ljubavi a posebno turizma, plati ekspresno za “povrat viška uplaćenih sredstava” idiličnih 766 hiljada KM uključujući “siću” od 25 hiljada KM neizbježnih sudskih troškova i kamata. Dobro se prošlo.

Kako bi tek bilo da nas naš gradonačelnik uvijek predizborno ne brani tako svojski i svesrdno od raznoraznih bjelosvjetskih pošasti: teško da bi se ostalo živo i u pameti.

Ipak, možda bi puno bolje i korisnije bilo kada bi nas pokušao odbraniti od samog sebe, svog simboličnog očinstva i brige od koje “oči ispadaju”. Zaludu svirači. (Piše: Derviš ČIČKO)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here