San i java: Bosanski (post)izborni ileus

3
484

Ono što je u aktuelnoj političkoj stvarnosti iza sebe ostavio super razorni antidemokratski tajfun, kolokvijalno prozvan Opšti izbori, pod morbidnom producentskom palicom Centralne izborne komisije BiH, još uvijek nema pravog imena, ali posljedice po naše cjelokupno, i već dobrano razoreno društvo, generalno su sasvim neupitno deprimirajuće i dodatno katastrofično demolirajuće.

Cijeli tzv. demokratski predstavnički proces odabira osoba koje bi trebalo da zastupaju javni interes u ime svih, konačno je organizirano i sistematično maligno insajderski mutiran u svoju antitezu očekivane i još jedne u nizu spirala prokletstva sudbina „malih, bijednih istočnoevropskih naroda“. Sve je pretvoreno unaprijed u cijelosti dogovorenu multistranački orkestriranu izbornu prevaru pod supervizijom institucionalno tragično otuđene i ugasle države. Iza tako obnarodovane „slobodne volje birača“nije ostalo gotovo ništa, čak i od hinjene zakonitosti, legalnosti ili legitimiteta zavjereničkih grupa „a la“ kamora-kloniranih vojnika partija. Samo spaljena zemlja naših iluzija i romantičarskih lamentacija glede ljepših strana ljudske osobnosti i neugaslog metafizičkog optimizma kao simboličke mesijanske poruke nade svijetu „urbi et orbi“. Ali na drugoj, tamnoj strani uspješnog političkog univerzuma: mašala našeg Kukinog Šilje i njihove stranke, i inih, nastalih „iz velike nužde“. Narodne.

Pokazalo se, već po ko zna koji puta, da se zločin isplati i da se bavljenje dugogodišnjim korupcionaškim organiziranjem sistema zakonodavne i izvršne vlasti, kao krajnje svrhe ostvarenja formalne političke moći putem potpuno namještenih izbora, ima smisla i da je moguće sistemom „kuhane žabe“ na vatri „nacionalističkog svodništva naroda“ beskrajno dugo ostati na vlasti. Naravno, ne zaboravljajući biološke limite, ipak to sve traje četvrt vijeka, koji su elegantno prevaziđeni transgeneracijskom proliferacijom najgoreg političkog kriminala kao društveno poželjnog uzora ponašanja i uspješnosti. Najcrnje političko mafijašenje i trgovina političkim uticajem odavno su već polit-socijalno široko etablirani kao dobrodošli „koalicijskli kapacitet i spremnost na bolne kompromise u interesu građana i države“, uz otrcani sarkastični šlagvort da „život predugo ne može čekati“.

Zdravorazumski potpuno neočekivana tako ubjedljiva, glatka i masivna „de jure“ izborna pobjeda notornih, zadriglih lafo-nacionalističkih domaćih bogataških elita, uz prešutno javno prihvatanje potpunog kriminaliziranja organiziranja izbora, proizvešće dodatno fatalno dinamiziranje masovnog i bezglavog bježanja iz ove naše prelijepe zemlje dobrih ljudi, ali apsurdnog i zastrašujuće nakaznog naličja monstruoznog i nepodnošljivog političkog zla. Čekajući da se stvari promijene i sam od sebe otkloni akutni (post)izborni ileus-zapetljaj crijeva, makar na razini simboličkih nada, a bez ozbiljne prijetnje vaninstitucionalnom fizičkom pobunom, tj. direktnom demokracijom ulice, ostaćemo i bez nada, a i bez onih koji bi potencijalno mogli napuniti te hipotetične „vatrene ulice“.

A groblja će već biti prepuna, srca prazna, a i „sa Bara se niko ne vraća“, a bogami, niti sa Bukovčića: tamo se uvijek samo jednokratno odlazilo „besplatnom kartom“ vječnosti, vrijednom ovozemaljskih preko 2500 KM bez PDV-a. Do sada. (Piše: Derviš ČIČKO)

3 Komentari

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here