San i java: Banovićki “borsalino” a’ la Tuzla

2
299

Kada su u drugoj polovini devetnaestog vijeka u talijanskoj Aleksandriji braća Đuzepe i Lazar Borsalino izradili u svom mini-krojačkom ateljeu legendarno pokrivalo za glavu, kako to kaže hrvatski novogovor, tj. mitski “Borsalino”, Porše-šešir među šeširima, teško da su pomišljali na potonju bjelosvjetsku slavu koja dopire i do današnjih dana. Uz to, nakon što je najznamenitiji francuski “opasni” filmski gangsterski dvojac ranih sedamdesetih godina prošlog stoljeća Delon-Belmondo i filmski ovjekovječio ovaj šešir, sve postaje svojevrsan univerzalni fetiš i statusni simbol cijele plejade momaka sa ivice zakona a, bogami, i iz pravog podzemlja.

Ipak, daleko iza nas su gotovo romantičarski-filmovana vremena gangstera sa pištoljima za pasom, čašom žestokog pića u rukama, cigaretom u ustima i u društvu napadno našminkanih i eksplicitno dekoltiranih platinastih, mačkastih ljepotica. Vrijeme kome smo svjedoci je epoha puno okrutnijeg političkog gangsterizma organiziranog partitokratsko-državnog terora nad običnim ljudima, njihovim životima i elementarnom materijalnom egzistencijom.

Dodirna tačka ovih, samo na prvi pogled, potpuno odvojenih svjetova upravo je bizarna suštinska tipiziranost “libreta” tih polusvjetova, personalnih odnosa, spletki, zapleta i sudbina, gdje su razbijene glave, polomljenje noge ili čak gore “perspektive”, tek samo dio folklora istog nasilničkog štiha ostvarivanja moći.

Filmski zaplet “borsalina” je klasična verzija, ponajprije sukoba gangstera koji nakon izlaska sa robije zatiče svoju ljubljenu “in flagranti” sa tipusom istog opisa radnih zadataka, pa naknadnog prijateljstva i savezništva u uspješnom mafijaškom preuzimanju od već etabliranih kriminalaca kontrole nad lokalnom trgovinom ribe u lučkom Marseju u periodu između dva svjetska rata. Sve u svemu, nakon silnih filmaških peripetija i burnih događanja, nesretni Kapela je ubijen, dok drugi, taličniji kompanjon Zifredi, na sopstvenim nogama napušta zlosretni Marsej budući “hometown” i planetarnog loptadžije Zinedina Zidana.

Svi krajnje nepouzdani i zlonamjerni izvori govore da je poprilično slična i realživotna scenaristička fabula i o dva moćna banovićka odličnika i narodna miljenika svih sela “okolo Banovića” u dugometražnom filmu “Kuko&Bego” a da je i srceparateljni zaplet slične kompleksnosti i strastvene neobuzdanosti tipičnih balkanskih alfa mužjaka. O ličnom neodoljivom tajanstvenom intelektualističkom šarmu i mačo seksepilu glavnih protagonista ovog blokbastera ne treba gubiti previše riječi. Nadalje, glede raspleta aktuelnog parapolitičkog sraza pomenutih, svakako da će ovih dana jedna glava simbolički ostati bez neizbježnog statusnog “Borsalina”, a sudeći po svemu, niti druga ga se neće baš nanosati. Na lokalni predizborni politički bazar prilično ustajale i već smrdljive (pred)izborne ribe polaže pravo sarajevski princ prestolonasljednik i ovlašteni izvršilac, navodno, neoosmanskog testamenta prvog predsjednika: sve je ovo bilo tursko ili će biti.

Doduše, otud idu i dolaze povremeno neki politički Turci, pa i posebno lokalni šeherski, ali do sada, to što su donosili vazda su bili paradigmatski ku..i.

I sada je tako: ko vazalski snishodljivo i politikantski vazelinsko-hadumski to voli, može se i radovati. Pitanje slobode izbora i ličnog afiniteta. Sloboda je. 2017. Derviš Čičko

2 Komentari

  1. Oni “borsalino”, a Selim B. “stetson”. Samo 1. komunalac grada i quasi-pisac J.I. s vehabijskom neurednom bradom. Sve je maska.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here