Retrovizor: MiIetov mali iz našeg sokaka

5
525

Aktuelna prljava “telering” novinarsko-špijunska sapunica tipa “farme” sa glavnom rolom u izvođenju Mate Đakovića, Dodikovog “malog” i bivšeg živiničkog rukometaša u otkomandi u novinarstvu, svakim danom postaje bljutavijom i malignijom: meta je sasvim kontroverzni glavni tužitelj Državnog tužiteljstva BiH. Međutim, već su postale dosadne i predvidljive te vrste trakavica i međusobnog razračunavanja političkih glavešina preko pravosudnih institucija kod nas, viđene više puta zaključno sa “slučajem Barašin”. Ili možda sa “slučajem Salihović”!? Ko zna? To će “slonovi” riješiti.

Ono što je intrigantno u ovoj epizodi “Velikog brata” najmanje je sama oficijelna dramaturgija ovih događanja i njihovog zadanog epiloga. Radi se o potpuno drugoj stvari i tiče se očigledne neprekidnosti ostvarivanja i prisutnosti “banalnosti zla”, koje je elaborirala sjajna Hana Arendt (Hannah Arendt) izvještavajući o Nirnberškom procesu i kasnije pišući o suđenju nacističkom krvniku Adolfu Ajhmanu (Adolf Eichmann). Ustvari, pojednostavljeno govoreći, od projiciranog očekivanog susreta i to odmah i na prvi pogled sa “čudovišnim monstrumima”, u optuženičkim klupama su u svojoj fizičkoj pojavnosti sjedili i razgovarali sa vojnim tužiteljima sasvim “obični, mali ljudi koji su, navodno, samo radili svoj posao”. Svakako da je na tom velikom “času historije” zaprepašćujuća bila spoznaja da je u samoj čovjekovoj suštini sadržan potencijal činjenja nezamislivog obima zla u “odgovarajućim okolnostima”. Takođe, javno je inauguriran i princip postojanja kolektivne odgovornosti (naroda) i lične krivnje podložne pravosudnom procesuiranju za počinjene masovne zločine, što je i danas više nego aktuelno.

Svakako da je apsurdna besmislica postojanja personalne analogije bilo koje vrste u vezi sa sapunicom Đaković-Dodik-Salihović, ali je sasvim prepoznatljiva bizarna tehnologija tekućeg ostvarivanja “banalnost zla”. U određenim okolnostima, jedan, na prvi pogled više nego benigni vlasnik sasvim prozaične “polu-farma-telering” licence, navodno, “samo radeći svoj posao”, ostaje mizerno-zanatski podanički zapleten u skute Milorada Dodika “mirnodopskog nastavljača djela” krvavog durmitorskog psihijatra Radovana Karadžića.

Nakon svega, ostaje lična i sasvim privatna dilema da li je i dalje moguće povremeno zajednički sjediti sa Matom u tuzlanskom naselju Stupine i muhabetiti o “banalnim” temama kvaliteta ovdašnje šnicle i koljenica ili o “sijevanju” u leđima i nadolazećoj “kiši čak iz Njemačke”.

Ipak, neka simbolički presudi Hana Arendt, jevrejska intelektualka njemačkog porijekla a bogami i mi slučajno preživjeli bosansku kasapnicu, koji bi trebalo da se izvinimo zločincima što smo tako “banalno” izvukli živu glavu. (Piše: Derviš ČIČKO, Tuzla LIVE, 16. august 2016. godine)

Download PDF

5 Komentari

    • Mato je dobro ispekao posao obavještajca. Kad te otkriju, najbolje je naći pogodan i podoban medij da se opereš. Ni Face nije imun na lovu, pogotovo kad ti je program već odavno u qurcu i malo ga ko gleda.
      A Mateo je zaradio do kraja života dovođenjem u emisiju političkih dembelana i tajkuna, tako da mu nije bilo teško tušnuti koju markicu “velikom” Senadu Hadžifejsu

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here