Razlaz: Kadić i Salibegović “odlepršali” u nezavisne vijećnike

3
465

Vijećnik Edim Kadić napustio je BOSS Mirnes Ajanović i Klub vijećnika te tranke u Gradskom vijeću i otišao je u nezavisne vijećnike.

Na pretposljednjoj sjednici GV o tome je usmeno, a na posljenjoj (29. novembra) i pismeno izvjestio Gradsko vijeće Tuzla.

Razlog napuštanja stranke, koja je na posljednjim izborima velikim dijelom njegovom zaslugom dobila dva vijećnička mandata, kako je izjavio, jeste “neslaganje s politikom koju vodi predsjednik stranke Mines Ajanović”.

Istim putem krenuo je i vijećnik DF-a Nedim Salibegović. Napustio je stranku, također zbog neslaganja s rukovodstvo ove stranke u TK i Tuzli, predaoje dužnost predsjednika Kluba vijećnika DF-a u GV, te otišao u nezvisne vijećnike.

Ova dva glasa veoma će nedostatati ne samo ovim strankama u Vijeću, nego i vladajućoj koaliciji koja će sada imati poteškoća za osiguranje većine prilikom glasanja o nekim bitnim pitanjima.

Hoće li Kadić i Salibegović uskoro pristupiti nekim drugim političkim strankama, za sada nije poznato. (tl)

3 Komentari

  1. Ako razlaz nije politički principijelan i ako neće imati za posljedicu kvalitetniji rad Vijeća u najširem smislu te riječi, tada nema svoj suštinski smisao i ostaje u sferi privatnih odnosa postajući beznačajnom trač-partijom. Dva stvarno neovisna vijećnika u dovoljnom kapacitetu i u postojećoj konstelaciji odnosa pozicija-opozicija mogu pokrenuti pozitivan dinamizam rada većine u Vijeću i “spasiti” ga od ubitačnog bavljenja samim sobom. Na taj način dosadašnja politika Vijeća ponajviše okrenuta daljnjem građenju i odbrani kulta aktuelnog Gradonačelnika i, navodno, njegove partije može biti preusmjerena prema interesu običnih građana Tuzle i njihovih stvarnih potreba. Prilika je da se napusti politika konfrontiranja i sukoba sa “nepodobnim” građanstvom i da se Gradska uprava vrati Tuzlacima kao njihov komunalni i svaki drugi servis. Ostaje da se vidi širina kapacitiranosti i svijest o sopstvenoj odgovornosti prema građanima novokomponiranih “neovisnika” i njihova “izdržljivost” spram izborene slobode razmišljanja glavom a ne partijskom direktivom. Ponekad se i sloboda ne može izdržati.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here