Prije 50 godina: U Sarajevu počela proizvodnja produženog Prinza

0
92

Iz današnje perspektive skoro uništene industrije gotovo nestvarno djeluju podsjećanja na vrijeme kada su izuzetno zahtjevni proizvodi izlazili sa traka bosanskohercegovačkih fabrika.

Jedan od ponosa bh. privrede bila automobilska industrija koja je bila upisana ne samo na kartu bivše Jugoslavije nego i Europe.

Sve je počelo u Pretisu, firmi koja je, poput kragujevačke Zastave, program namjenske industrije odlučila upotpuniti motornim vozilima.

Uspostavljena je suradnja sa NSU-om pa su se u Vogošći po licenci izrađivali skuteri Maxi i Prima, a od 1965. godine program je proširen automobilima, najprije modelom Prinz hiljadarka (NSU 1000).

Prije tačno pola stoljeća, 1967. godine, počela je montaža 22 centimetra dužeg NSU-a Typ 110 koji će ubrzo evoluirati u NSU 1200.

Na našim prostorima nazivan je “dugačkim Princom” iako to formalno nije bilo tačno jer je, za razliku od prethodnika, izgubio “plemićko porijeklo” u oznaci.

“Dugonosi” Typ 110, pokretan zračno hlađenim motorom zapremine 1085 ccm, snage 53 KS, predstavljen je u Njemačkoj 1965. godine.
Foto: NSU – Prije 50 godina: U Sarajevu počela proizvodnja produženog Prinza

Dvije godine kasnije Typ 110 je preimenovan u NSU 1200, u skladu s rastom kubikaže motora na 1200 kubika, odnosno snage na 55 KS.

Automobil je bio dugačak tačno četiri metra, a kako je motor bio smješten u “repu” to je u dugačkom “nosu” ostalo čak 490 litara za prtljag.

NSU 1200 imao je raspored težine 45/55 u korist stražnjeg dijela, što je skoro optimalno za vozilo s motorom u “repu”. Dodatna “korekcija težine” mogla se postići stavljanjem vreće – najčešće cementne – od 50-ak kilograma u prtljažnik naprijed!
Foto: NSU – Prije 50 godina: U Sarajevu počela proizvodnja produženog Prinza

Osnovna verzija sarajevskog NSU-a 1200 koštala je oko 1,8 miliona tadašnjih dinara, a prosječna plata je bila 100 hiljada dinara. To znači da je trebalo raditi otprilike 1,5 godinu da bi se postalo vlasnikom ovog modela.

Proizvodilo se oko pet hiljada vozila godišnje na principu MKD montaže. U Pretis su dolazile ofarbane karoserije, a potom su se montirali ostali dijelovi, među kojima je bilo i domaćih komponenti poput kablovskih provodnika, akumulatora, Savinih guma…

U Vogošći je 1. jula 1971. počela izgradnja nove fabrike za montažu Volkswagenove Bube koja će naredne godine (1972) zamijeniti legendarnog “princa”.(rsa,tl)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here