Preuzeto s Facebook profila: S tuzlanske Kapije

1
561
(Piše: Franjo NINIĆ)

Ponekad čitanje novina postane gorko, neprohodno i mučno. Stvori onaj neugodni osjećaj kojega proizvede vlastita laž ili uvreda drugome. Kršćani su to prozvali savješću. Nutarnjom instancom koja skoro nepogrešivo razlikuje dobro od zloga djelovanja. 

Kada sam pročitao tekst iz beogradskih “Večernjih novosti” o navodnoj ekspertskoj reviziji zločina na tuzlanskoj Kapiji iz svibnja 1995. godine, osjetio sam taj gorki, mučni refleks cijeloga moga bića na laži, na preživljenu tragediju moga grada, na ubijenu djecu ove zemlje toga 25. svibnja 1995.


Dok opušteno tik uz memorijal na Kapiji ispijam kavicu, da bih barem nekako ublažio gorčinu koju je medijska laž položila u moje misli, sjetim se činjenice da mi svi, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci i Ostali zapravo njegujemo kulturu laži. Laži o Drugome. Da nismo u stanju priznati, i to iz nacionalnoga ponosa ili oportunizma, zlo koje smo učinili drugima. Zlo koje razara i danas zdravlje naših odnosa. Zlo koje priječi ispravno sjećanje. Zlo koje žrtve rata nanovo ubija. Zlo koje briše sve ono ljudsko u našim životima. Zlo koje je postalo paradigma naše politike i njezinih medijskih slugu.

I shvatim u trenutku da mi svi, suočeni sa svim time, zapravo nismo prošli nikakvu katarzu, nikakav korak naprijed, da patnju drugoga prouzročenu našim zlima nismo nikad uzeli za mjeru svoga djelovanja. Shvatim da nismo ni ljudi potpuno, a posebno ne vjernici. Bilo koje religije ili konfesije.

I sam shvatim, iako formalno i činjenično nemam neke veze niti sa zločinom na Kapiji niti s lažima o tome kako su žrtve same sebe poubijale, da sam nekako unutra, zato što sam čovjek i kršćanin kojemu je patnja moga Učitelja mjera odnosa prema patnicima i nevino ubijenima, dio lažnoga svijeta u kojem živimo. Svijeta bez savjesti i sjećanja. Svijeta bez odgovornosti i sućuti. Svijeta kojim vlada hladni usud nacionalizma, laži i nepoštivanja patnje Drugoga. Svijeta u kojem je moguće napisati da je mučko ubojstvo na Kapiji zapravo samoubojstvo žrtava.

Zato i ovaj sad trajni osjećaj gorčine u meni. Zato i ovih nekoliko riječi napisanih na Mjestu koje urliče za istinom i nadvladavanjem zla. I laži, koje nas ubijaju u ljudskosti i koje nas otupljuju u savjesti. (Franjo Ninić, Tuzla, 5. ožujka 2019.)

Download PDF

1 komentar

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here