Post festum: „Dani komedije“ u tuzlanskom BKC-u

2
211

Da je komedija itekako živ i oštar kritičar mana savremenog društva, ali i glas afirmacije osnovnih ljudskih vrijednosti, imali smo prilike vidjeti i čuti na tuzlanskim „Danima komedije“ održanim u Bosanskom kulturnom centru. Gledaoci su u periodu od 11. do 22. septembra imali priliku uživati u izvedbama devet komedija pozorišta iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Komedije su obradile univerzalne i aktuelne probleme. Predstave „Ocat i sin“ i „Pazi s kime spavaš“ pozabavile su se problemima generacijskog jaza i zabranjene ljubavi, a u predstavama „Rodijaci“, „Majka Nuru počesto izruži“ i „Hor bečkih dječaka“ bavilo se temama nacionalizma i balkanskog mentaliteta. Dio monodrame Zijaha Sokolovića „Kobajagi donijela me roda“ govori o apsurdnosti života i vječitoj trci za novcem u kojoj čovjek uvijek izgubi, dok se komedije „Da li je to bila ševa?“, „Mušica“ i „Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla“ bave temama braka, morala i časti.

Komični efekti postignuti su kroz različite glumačke tehnike, a preovladavala je upotreba parodije. U predstavama „Ocat i sin“ i „Pazi s kime spavaš“ glumci ismijavaju hod i ples fejsbuk generacije, za koji smatraju da je pun neprirodnosti i izmotavanja. Hasija Borić, u predstavi „Majka Nuru počesto izruži“, koristi različite rekvizite kako bi ušla u uloge mnogobrojnih likova. U tom kontekstu, jedna od najkomičnijih scena njene predstave je ona u kojoj, glumeći naučnicu, na nos stavlja desetak pari naočala. U „Horu bečkih dječaka“ komičnost je postignuta kroz prepričavanje apsurdnih, ali istinitih situacija iz života balkanskih gastarbajtera. Tako jedan od likova, a kako bi dobio austrijske papire, ženi staricu koja ima sto godina. U predstavi „Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla“ glavni junaci nose imena likova iz viceva o Bosancima, dok u predstavi „Kobajagi donijela me roda“ komične efekte proizvodi sam glumac, pokrećući maštu publike imitacijom zvukova i karaktera.

U komedijama „Majka Nuru počesto izruži“, „Da li je to bila ševa?“ i „Mušica“ karikirana imitacija stranih jezika nasmijala je publiku do suza. Hasija Borić savršeno je imitirala akcente američkog engleskog, ruskog i njemačkog jezika.

Prenaglašena gluma kao komični alat upotrijebljena je u komedijama „Da li je to bila ševa?“, „Mušice“ i „Pazi s kime spavaš“, u kojima glumci prave parodiju na glumački stil iz popularnih tv sapunica. Izuzetno komičan efekat postigla je komedija „Pazi s kime spavaš“. Cijeli njen tekst sastavljen je od refrena popularnih balkanskih pjesama različitih žanrova, pa su se u razgovoru likova mogle čuti riječi pjesama Dine Merlina, EKV-a, Bajage, Brene, Severine, Zdravka Čolića, Harisa Džinovića i drugih.

Monodrama Zijaha Sokolovića „Kobajagi donijela me roda“ nije imala scenografiju, a u ostalim predstavama mogle su se vidjeti varijacije scene sa manje ili više osnovnog namještaja („Ocat i sin“, „Rodijaci“, „Majka Nuru počesto izruži“ i „Hor bečkih dječaka“). U predstavama „Da li je to bila ševa“ i „Mušica“ dominirale su scenografske konstrukcije prednjih dijelova kuća, a u „Pazi s kime spavaš“ enterijer noćnog kluba.

Najjednostavnije kostime nosili su Hasija Borić i Zijah Sokolović, pojavivši se na sceni u tipičnim glumačkim „odijelima“, odnosno u potpuno crnoj odjeći. S druge strane, najneobičnije kostime, nalik klovnovskim s licima ofarbanim u bijelo, nosili su glumci u predstavi „Mujo, Suljo i Fata u društvu spektakla“. Upečatljiv je bio duh Šekspira koji je nosio košulju sa tipičnom tudorskom nabranom kragnom u komediji „Da li je to bila ševa?“.

Dani Komedije“ na scenu BKC-a doveli su velika regionalna glumačka imena i ansamble, a organizacija i realizacija ovog festivala zaslužuje svaku pohvalu. Na kraju, treba izdvojiti Zijaha Sokolovića, majstora monodrame i glumca kojem muzika, rekviziti i scenografija ne samo da nisu potrebni, nego su i suvišni. Svojim glumačkim umijećem, Sokolović je publici omogućio da vidi nevidljivo i povjeruje u nevjerovatno, te je ona uzdasima tuge i smijeha zbog prepoznavanja sebe i svog okruženja potvrdila Sokolovićeve riječi iz predstave: „To samo glumac može!“ (Piše: Nadira Puškar Mustafić)

2 Komentari

  1. Komedije ćemo gledati u kulturnim centrima, slike ćemo gledati u centrima kulture, filmove ćemo gledati u domovima a, ozbiljnu muziku, ili ne daj bože, operu…? A, “otac svih Tuzlaka” vam to neće priuštiti… Šta će vam pozorište, šta će vam Galerija! Ma, kad tata bolje promisli, šta će vam i stadion! Tuzlaci u hibernaciji…

  2. Predstave i njigovo predstavljanje pokazuju da u Tuzli ima snaga koje promišljaju i kulturu dasaka koje život znače prate tamo gdje se ona događa na pravi način. BKC pokazuje kapacitet da gradu ponudi pozrište koje nema politikanstva niti talenat po diktatu. Velika imena i odlična selekcija prkose na pravi urbani način. Čestitke autorici dr. Nadiri Mustafić Puškar na prikazu događaja koji je po imenima i izvedbi zaslužio mnogo više nego političari koji nam igrokaze pripremaju svaki dan. Tekst svjedoči da Tuzla nije samo formalno grad nego je to oduvjek bila.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here