Posjetili smo Muzej kuću Bore Stankovića

1
271

Muzej kuća slavnog pisca Bore Stankovića u Vranju i plijeni turiste. Staro zdanje, a posebno unutrašnjost kuće u kojoj se rodio i pod budnim okom bake Zlate odrastao, kasnije će se ispostaviti da je jedan od najvećih pisaca Srbije, a zašto ne reći i prostora bivše Jugoslavije, u autentičnom izdanju pristupačna je posjetiteljima, ali i slučajnim turistima koje put nanese na sami jug Srbije, u rodno piščevo Vranje.Spolja uređen objekat, kako dolikuje veličini Bore Stankovića, ponosu starog Vranja u kojem se na svakom koraku susreću objekti koji svjedoče o vremenu koje je grad prolazio tokom svog bistvovanja, ali ova kuća, sa ljetnom kuhinjom, ista je kao davne 1876, kada je pisac rođen.Ustvari, da budemo precizniji, kuću je izgradila baka Zlata 1850. godine, koja se zbog prerane smrti Borinih roditelja starala o njemu sve do svoje smrti. Tako se ulica u kojoj se nalazi Muzej kuće Bore Stanovića zove po baba Zlati.

Stanković, nakon što se preselio u Beograd, kuću je prodao svešteniku Arsi Popoviću, koji je do 1964. živio u njoj s porodicom. Uprkos tome, nikada nije mijenjao namještaj, te je kuća autentično sačuvana, baš kao i mnoge stvari u njoj koje su danas izložene u gostinjskoj i baba Zlatinoj sobi.
U dvorištu se nalaze česma, te dud star preko stotinu godina, koji još uvijek rađa, u inat vremenu.Godine 1967. godine, kuća je pretvorena u muzej.
Bora Stanković je pred kraj svog života, želio da se vrati u nju, ali nije mogao. Ponuđen mu je drugi objekat, jer su svi Vranjanci silno željeli njegov povratak.

Međutim, Bora to nije dočekao. Preminuo je 1927 godine, ogorčen na ljude i nezadovoljan svijetom oko sebe, ne ugledavši ponovo svoj stari dom niti baba Zlatine sačuvane stvari.Još uvijek, kako smo saznali od radnice muzeja – kuće Bore Stankovića, svake godine, kuću posjećuje Borina unuka. Najčešće na godišnjicu njegove smrti ili u vrijeme ekskurzija kada mladi dolaze o posjet Vranju i Borinoj kući.

U kući su, osim predmeta, izložena i piščeva djela, te slike svih glumica koje su glumile neprevaziđenu Koštanu. Nedostaje jedino slika Svetlane Cece Ražnjatović, koja je posljednja glumila Koštanu, ali njene fotografije nema iz razumljivih razloga.

Pravo iznenađenje je slika prave, ili bolje rečeno, stvarne Koštane, ali u poznim godinama.
Prema onome što smo vidjeli, procjenjujemo da je najljepša Koštana bila Olivera Katarina (pretposljednja slika), ali kako se ukusi razlikuju, možda se neki neće složiti sa iznesenim stavom.Za one koji manje čitaju ili se nisu susreli sa Stankovićevim djelima, izdvajamo najpoznatija, ali preporučujemo najčitaniji roman “Nečista krv”. Tu su i: Stari dani (1902), Božji ljudi (1902), te romani Nečista krv (1910), Gazda Mladen (1927) i nedovršeni roman Pevci.

Posebno mjesto zauzimaju drame Koštana (1902) i Tašana. U toku Prvog svjetskog rata, nakon zarobljavanja, internacije u logor u Derventi i povratka u Beograd, pisao je reportaže i kratke zapise o životu u okupiranom Beogradu, koje će objaviti u knjizi “Pod okupacijom”, što će mu donijeti mnogo neprijatnosti.Od njegovih pripovijedaka posebno se izdvajaju: Stari dani, Tetka Zlata, Nuška, U noći, Uvela ruža, Prva suza, Pokojnikova žena, Đurđevdan, Naš Božić, Ljuba i Naza, Paraputa…

U djelima Bore Stankovića preovladavaju: ljubav, ljepota, mladost, žene i strast, odnos starih i mladih, te propadanje starog i nastajanje novog.(Tekst i foto: Azra Kunosić)

1 komentar

  1. ….Azra, svaka ti je k’o i Borina…hvala ti sto Boru i danas pronosis diljem bivse Juge..
    …naravno ‘srpska majka’ nikada nije ni zasluzila da ‘stoji’..nije joj mesto tu….
    …procitaj ‘pod okupacijom’, ako nisi….veliki pozdrav tebi i tvojoj porodici….

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here