“Oko 600 hiljada maraka podijelit će općina Tuzla medijima u ovoj godini na ime pomoći, odlučeno je na sjednici kabineta općinskog načelnika. No, u koš za pomoć neće doći svi mediji, nego samo izabrani. Konkretno, riječ je o osam radio i TV stanica, od kojih će najviše novaca dobiti TV Tuzla (236.000 KM), zatim, Radio Tuzla (168.000 KM), a najmanje Hrvatski radio Soli (15.000 KM).

Općina ima pravo dodjeljivati “pomoć”, ali to čini po čudnim aršinima. Naime, većina doniranih spadaju u komercijalne medije, koji su licencu za rad od CRA dobili zahvaljujući uvjerenju da se samofinansiraju. U obrazloženju svojih zahtjeva za pomoć, neki su mediji naveli i cjenovnike za priloge koji, u stvari, predstavljaju – cijenu za lijepu riječ!

Recimo, Radio Tuzla će svako javno saopćtenje iz načelnikovog kabineta, bez obzira o čemu se radi, naplć}ivati po cijeni od 5o KM. Informacije o radu načelnika i njegovih saradnika koštaju 100 KM, koliko i “širi komentari o komunalnim temama”, pa i o – sportu!

Postavlja se pitanje, šta bi Radio-Tuzla objavljivala o radu općinara da, primjerice, nije na popisu sponzoriranih medija!? (Jutarnje novine, 3. mart 2002. godine)