Pogled sa Avale: Lazanski protiv Vučića

1
209

U knjižari Srpske akademije nauka i umjetnosti, u sredini Knez Mihajlove, mlađanog knjižara, možda tridesetih godina, upitao sam: Da li imate nešto od akademika Vladimira Dedijera, uz Bertranda Rasela osnivača Međunarodng suda pravde? Mladić mi odgovori: A, ko beše Dedijer? Sad ću da vidim u popisu autora! Nakon desetak sekundi, knjižar mi saopći slavodobitno:Gopspodine, mora da ste pogrešili. Mi nemamo nikakvog Dedijera!
Zamislite, u knjižari SANU nemaju Dedijera! Nemaju nijednu knjigu jednog od najpoznatijih istoričara i srpskih intelektualca svjetskog ugleda, nekadašnjeg voditelja Odjela za istraživanje genocida nad srpskim i drugim narodima, pisca čuvenog djela „Genocid nad muslimanima 1941-1945 godina“. Dakle, genocid četničkih jedinica Nedićeve nacističke Srbije je sklonjen iz istorijskog pamćenja srpskog naroda. Na isti način se negira i briše genocid nad Bošnjacima počinjen od izroda srpskog naroda u agresiji na BiH od 1992. do 1995. godine.

Presudu suda u Hagu kojom je Radovan Karadžić osuđen na kaznu doživotnog zatvora, ona ista nomenklatura neonacističkog režima Slobodana Miloševića, koja je sada nanovo na vlasti, dočekala je kao veliku nepravdu. Ona je očekivala oslobađajuću presudu najodgovornijem čovjeku za genocid, ratne zločine, etničko čišćenje, udruženi zločinački poduhvat, urbicid, konc-logore i sva druga zla počinjena prema Bošnjacima, Hrvatima i drugim nesrbima.

Dok je bivši Miloševićev ministar informisanja, sada vladar Srbije, Aleksandar Vučić, na presudu tri dana ostao nijem i slijep, njegovi su elektronski i printani mediji lili suze nad sudbinom Radovana Karadžića. “Osudili su ga nevinog i pravednog !“- zajednički je stav ideologa neonacizma. Ti odredi negiranja istorije, zločine smatraju legalnim i korisnim u stvaranju velike Srbije! I, otkud nekome pravo da nam to zabranjuje?!

Ipak, uprkos upozorenju Vučića da se šuti dok on zvanično ne kaže svoj stav, vojni ideolog srpskog neonacizma, Miroslav Lazanski, prekinuo je šutnju. Naime, taj je vojno-politički novinar, poslanik u Skupštini Srbije i član njenog Odbora za odbranu, dakle, dio vladajuće srukture koji je bio na listi Srpske napredne stranke, sav zapjenušan i krvavih očiju, čim je čuo presudu od jedne do druge Vučićeve televizije. Narodu je objašnjavao da je Karadžić nepravedno osuđen i da je pregaženo međunarodno pravo. I da je sve to zavjera međunarodne zajednice protiv Srbije i srpskog naroda. Time je nestavljena matrica da se kazna pojedincu za učinjeni zločin identifikuje kao kazna nedužnom narodu. Na taj način srpski neonacisti vlastiti narod optužuju za zločin koji je počinjen u njegovo ime!

Presuda Karadžiću je još jedna propuštena šansa da se kaže istina srpskom narodu koji već četiri decenije živi u medijskoj blokadi. Propuštena je prilika da se počne sa denacifikacijom srpskog društva. Rijetki i već satanizovani glas razuma u srpskom društvu, skoncentrisan u intelektualnim krugovima i samo u Liberalno-demokratskoj stranci Čede Jovanovića i Ligi vojvođanskih socijaldemokrata Nenada Čanka, nemaju ni malo mjesta u javnom prostoru.
To znači da se prostor za javni dijalog o „idealno lošoj državi“ Srbiji još dugo dugo neće otvarati. A to je ključni uslov za bezbjednost na zapadnom Balkanu. (Piše: Ekrem AVDIĆ)

Download PDF

1 komentar

  1. Mislim da bi N1 televizija trebala da krene sa probijanjem medijske blokade sa prikazivanjem istine o ratovima koje su Srbija pa i Hrvatska vodila i njihovim posljedicama.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here