Pogled iz Sarajeva: Oružane snage BiH nisu JNA

2
330

Ideolozi separatističkih opcija, sa Miloradom Dodikom na čelu, u okviru osporavanja svega državnog (kao da nemaju pasoš Bosne i Hercegovine!) u posljednje vrijeme najviše su se okomili na Oružane snage BiH. Ne uvažavajući okolnosti u svijetu i nastojanja svake države da ojača svoju odbranu, oni smatraju da BiH ne treba vojska i da bi ova država trebalo da se demilitarizira. Taman posla! Mi da nemamo Oružane snage, a naši susjedi i zemlje u regiji povećavaju svoje arsenale! To ne znači da nas neko želi napasti, ali poznato je da država koja ima dobru odbranu u pravilu odvraća od agresije. Srećom pa RS sama ne odlučuje o tome da li ćemo imati OS ili ne, jer ovdje su još dva naroda i partije građanske provenijencije koje se mora pitati – a oni insistiraju na tome da postoji bh. vojska.

U pokušaju omalovažavanja Oružanih snaga BiH pojedini umirovljeni generali Vojske RS, ali nažalost i neki banjalučki univerzitetski profesori, prave razna pa i nesuvisla poređenja. Recimo, javno iznose tezu da bi se, u slučaju neke veće krize ili rata, OS BiH raspale na isti način na koji se 1992. raspala bivša Jugoslovenska narodna armija. Po toj opciji profesionalno ljudstvo naše vojske bi napustilo državni nivo i prešlo u u krilo “svog naroda”. Otprlike, kako su naše OS iz dva dijela nastale (Armija BiH i Vojska RS), na dva dijela bi se i raspale. Što bi rekao narod “što je babi milo, to joj se i snilo”.

Zašto se JNA raspala znaju starije generacije, a zbog onih mlađih ponovit ću da se ta vojska skidanjem petokrake kao svog anifašističkog i Titovog amblema svrstala u jednonacionalnu srpsku vojsku (sa četničkom ideologijiom) koju su, prije ili kasnije, napustili Bošnjaci, Hrvati, Slovenci i Makedonci, kao i neki pripadnici nacionalnih manjina. Dakle. svi oni koji nisu htjeli da se bore za “veliku Srbiju” i da je kao takvu prihvate. Na taj način JNA je prestala biti jugoslovenska i narodna i pretvorila se u agresorsku vojsku koja je 90-tih kažnjavala one republike koje nisu htjele da žive u državi kakvu je zamislio zločinac Slobodan Milošević, koji je skončao u haškom pritvoru 2006. godine ne dočekavši konačni sudski epilog. Međupresudom Haškog tribunala iz juna 2004. on je proglašen krivim za genocid u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom. Toliko o ideologu koji je srušio SFRJ i doprinio da se nekad zajednička vojska rasturi po nacionalnim šavovima.

Za razliku od 90-tih Oružanim snagama BiH danas ne može rukovoditi neko kao “avetni” Milošević iako, nažalost, na ovim prostorima još ima istomišljenika njegove ideologije. Našom vojskom komanduje tročlano Predsjedništvo BiH, a izravno zapovijedanje je u rukama Ministarstva odbrane, Zajedničkog štaba, Operativne komande i Komande za podršku. Svi ovi organi su multietnički, a takve su i formacije. Njihova glavna misija u miru je da pomažu narodu prilikom elementarnih nepogoda, da sudjeluju u mirovnim misijama u svijetu i da se obučavaju i uvježbavaju za odbranu zemlje ako bi ona od nekoga bila napadnuta i ugrožena.

Ako bi eventualno došlo do nekih unutrašnjih međunacionalnih sukoba, njih bi rješavale policijske snage na državnom i entitetskom nivou, a ne vojska. U otklanjanju takvih incidenata pomogli bi EUFOR I NATO štab u BiH uz pomoć svojih brzih snaga. Ukoliko bi neke skupine ili pojedinci iz OS, možda, htjele da u nekom konfliktu uzmu učešća i svrstaju se na jednu stranu to bi bila izdaja koja bi se sankcionirala po Zakonu o krivičnom postupku BiH. Čisto sumnjam da bi neko od naših vojnih profesionalaca htio da se upusti u jednu takvu avanturu, da rizikuje ne samo da ostane bez sigurnog posla i redovne plaće u OSBiH nego i bez glave.

Valjda je svima, ili barem većini u BiH, jasno da je vrijeme ratovanja za sulude nacionalističke interese iza nas i da, ipak, ljudi danas, bez obzira na to koje su nacije, ne žele nasjesti na jeftine floskule frustriranih lidera. Želim da vjerujem da su izvučene neke pouke iz 90-tih i da neće biti nešto što je već viđeno, da poražene politike neće u miru pokušati ostvariti ono što ratom nisu uspjeli na ovim prostorima. (Piše: Đuro Kozar, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)

2 Komentari

  1. Veoma cijenim pisanje gospodina, ali njegovo vjerovanje je naivno. Da netreba demilitarizirati BiH. Slažem se. Ali slučaj dana RS i parade kao i zloupotreba komandnog lanca u kome niko nije odgovarao ga u svemu demantuje. Daj bože da nam vojska nikada i nizašto netreba. Ovo je cirkus koga vode neodgovorni stranci i bivši oficiri JNA. Pa ti vidi šta bi bilo kad bi bilo? Druže Đuro!

  2. Najniže plate i naknade od svih državnih organizacija…to su OS BiH, a JEDINE koje pomažu narodu u nevolji i reklamiraju BIH u svijetu!

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here