Pogled iz Sarajeva: Mirovna misija – dobra šansa

0
134

Povodom 1. decembra Dana Oružanih snaga Bosne i Hercegovine za Radio Federacije BiH, iz kojeg sam otišao u penziju, dao sam intervju a tema je bila sudjelovanje naše vojske u mirovnim misijama u svijetu. Tako sam umjesto o problemima sa kojima se OS suočavaju – od nedostatnog budžeta do kašnjenja u modernizaciji – govorio o onome što je za svaku pahvalu. U kojoj god su mirovnoj misiji bili, i tamo gdje su sada, vojnici su naši najbolji ambasadori.

Prije nekoliko godina kad se vratio iz posjete našem kontigentu u Afganistanu brigadni general Sakib Forić iz Operativne komande OS pričao mi je o tome kako je bilo prijatno čuti jednog amaričkog generala koji je hvalio naše vojnike govoreći da su oni po kvalitetu isti kao i oni iz redova NATO-a, a u nekim elementima i bolji. Forić je otišao iz vojske i sada je ambasador BiH u Pakistanu, pa će vjerujem češće posjećivati zemljake u uniformi u Afganistanu, jer mu je to u susjedstvu.

Oružane snage BiH su od 2001. godine do danas uspješno angažirane u operacijama potpore miru diljem svijeta, počevši od Etiopije i Eritreje, preko Iraka i Afganistana, do Konga i Malija. Prema podacima Ministarstva odbrane BiH do sada je u ovim misijama sudjelovalo više od 1.200 naših vojnika i starješina. Naše oružane snage na globalnoj mapi prepoznate su kao odgovoran i pouzdan partner u međunarodnim mirovnim misijama.

U misiji podrške mira “Iračka sloboda”  2004. i 2005. godine . bila su 342 pripadnika Oružanih snaga BiH koji su uništili više od 350 hiljada neeksplodiranih i ubojnih sredstava i tako dali veliki doprinos poboljšanju uvjeta za život i rad civila u Iraku. To je bila vrlo specifična operacija, jer deminiranje je samo po sebi rizičan posao, a trebalo je biti oprezan i zbog ostataka naoružanih pobunjenika. Vojnici OS BiH sve su odlično obavili i, istovremeno doprinijeli reputaciji naše zemlje na međunarodnom planu. Oni su imali veliku čast, obvezu, ali i privilegiju da daju osobni doprinos naporima u jačanju mira, stabilnosti i sigurnosti, ne samo u Iraku nego svuda u svijetu, zatim izgradnji demokratskih institucija vlasti, kapaciteta odbrambenog i sigurnosnog sektora, poštivanju ljudskih prava i sloboda kao i da u okvirima i granicama svojih profesionalnih i ljudskih mogućnosti pružaju pomoć unesrećenima, povrijeđenima i oboljelima u kriznim žarištima.

Na pitanje u intervju s početka teksta o tome koje vrijednosti naši mirovnjaci donose kad se vrate kući odogovorio sam da su to velika iskustva iz kriznog područja. Tamo se ide nakon temeljite obuke, a vraća s novim vojnim sposobnostima i vještinama. Ono što su doživjeli i naučili u tim misijama oni prenose svojim kolegama koje, također, pokazuju interesiranje da na žarištima u svijetu predstavljaju našu zemlju. Ali, to nije sve. Premda svjesni rizika, naši vojni profesionalci se u velikom broju dobrovoljno prijavljuju i odlaze na službu u Ujedinjenim nacijama. Motiv je, dakako, finansijski, jer 100 eura dnevno je lijepa svota.

Znači onaj ko, naprimjer, ode u mirovnu misiju u Afganistan za pola godine može zaraditi 30.000 KM, a kad se tome doda i mjesečna plaća u prosjeku od 1.000 KM koja se mirovnjaku uplaćuje na račun u BiH to iznosi dodatnih 6.000. Ukupna svota se penje na 36.000 KM, a viši oficiri (majori, pukovnici i brigadiri) u istom periodu boravka u misiji mogu zaraditi 40.000 KM i malo više. Toliko novca staviti u džep za relativno kratko vrijeme oni koji ne idu u mirovne misije mogu samo sanjati.

Novac je, dakako, prevažan kad je riječ o pojedincima, ali za  Bosnu i Hercegovinu kao državu je najvažnije da se ona ona od zemlje kojoj je, ne takao davno, trebala pomoć stranih vojnika pretvorila u onu koja sada pomaže drugima i to, uz sve rizike, čini na najbolji način. (Đuro Kozar, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here