Pogled iz Sarajeva: Kako tretirati imigrante

0
224

U devet evropskih zemalja (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Danska, Švedska, Finska, Litva, Grčka i Italija) ljudi vjeruju da je najveći problem u Europskoj uniji imigracija – otikriveno je u anketi YouGov-a. Ova anketa je provedena je u maju ove godine na oko 1.000 ispitanika u pomenutim zemljama kao dio studije EU. Indikativno je da su rezultati pokazali da građani imigraciju po opasnosti stavljajuu u istu ravan sa terorizmom, pa su to dvoje izgleda najozbiljniji problemi s kojima se suočava EU.

Zabrinutost u razvijenim državma Evrope zbog masovnog useljavanja počela se širiti uslijed migrantske krize 2015. godine, kada su se milioni izbjeglica, tražitelji azila i ekonomski migranti počeli ulijevati u EU iz Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Veli dio imiganata tada je stigao na cilj.

To što je prije tri godine potresalo Srednju Evropu sada trese Bosnu i Hercegovinu koja je ranije bila pošteđena ove vrste problema. Odnedavno su granice zemalja zapadne Erope hermetički zatvorene, pa postoji realna opcija da imigranti koji žele ići dalje budu primorani da i bez traženja i dobijanja azila duže vrijeme ostanu u BiH.
I dok je prije tri godine imgirantska kriza bila širom Evrope naši nadležni organi nisu se adekvato pripremili za val tih nesretnih ljudi na naše prostore. Kako drugačije objasniti činjenicu da Državna granična policija (DGP) nema dovoljan broj ljudi za poslove koji su joj u opisu!? Državnu granicu BiH sa Hrvatskom na sjeveru, jugu i sjeverozapadu, na istoku sa Srbijom i na jugoistoku Crnom Gorom – u dužini od 1.551 km, pokriva 2.202 uposlenika od predviđenog broja ili od oko 2.500 policijskih službenika.

Budući da se s ovim brojem ljudi DGP ne može efikasno boriti protiv ilegalnih ulazaka u BiH u pomoć joj pritiču druge policijske agencije sa državne razine, ali time se taj prorlem ne rješava. Jer, ni Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) ni Direkcija za koordinaciju policijskih tijela nemaju tako velik ljudski kapacitet da bi mogli veći broj ljudi odvojiti od njihovih redovnih poslova. A policija u entitetima ionako nema naležnost u graničnom pojasu.
Bilo je inicijativa da se na granice pošalju pripadnici Oružanh snaga BiH, ali to je mogao da predloži samo neko ko uopće ne pozna kompetencije i misije OS. Zapravo, naša vojska nema nikakve zakonske ingerencije da ide na granicu u miru, niti se ona unutar zemlje može angažirati na sigurnosnim pitanjima. U Srbiji i Hrvatskoj je vojska bila uključena u zaštitu njihovih granica u nadiranjju imigranata, ali kod njih je to moguće.

Kod nas nije kao u susjedstvu. Doduše, Oružane snage BIH, u sastavu Operativne komande, imaju Brigadu za podršku, a u okviru nje Bataljon za obavještajni rad i Bataljon vojne policije, ali njihova nadležnost je samo u kasarni. Nemaju čak ni ovlasti za borbu protiv terorizma.

Ali, vratimo se migrantskoj klrizi u BiH. Rješenje je da se bolje nadziru šumski putevi i rijeke uz granicu kako bi se zaustavio ilegalni prelazak van graničnih prelaza. S druge, pak. strane potrebno je detaljnije istražiti ko se i odakle nalazi u imigrantskoj koloni. Treba biti human prema tim ljudima u nevolji, ali istovremeno i oprezan da neki od njih, zbog svoje kriminalne prošlosti i skrivanja identiteta, ne bude problem za sigurnost građana BiH.

Ova vrsta opreza nikako ne znači da se mijenja naš odnos solidarnosti i da se tim ljudima otežava položaj. Ili da se, kao u Hrvatskoj, puca po kombiju sa izbjeglicama i ranjavaju djeca i još da se to pokušava opravdati. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva).

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here